KAKO RIJEŠITI SVJETSKU EKONOMSKU KRIZU ----- PRIJEDLOG JEDNOG OBIČNOG GRAĐANINA

Piše Milan Santrač


 KAKO  RIJEŠITI  SVJETSKU  EKONOMSKU  KRIZU


PRIJEDLOG  JEDNOG  OBIČNOG  GRAĐANINA

POŠTO  NE  ZNAJU,  NE  MOGU  ILI  NEĆE  DA  RIJEŠE  SVJETSKU  EKONOMSKU  KRIZU  STRUČNJACI  SA  SILNIM  I  ZVUČNIM  TITULAMA DOKTORA  I  PROFESORA  IZ  SKORO  SVIH  ZEMALJA  MOŽDA  BI  TO  POŠLO  ZA RUKOM  JEDNOM  OBIČNOM  GRAĐANINU  SA  BALKANA

Gledajući televiziju, čitajući štampu, prateći razne internet portale  cjelokupna svjetska javnost je opterećena vijestima o svjetskoj ekonomskoj krizi. Skoro da ne postoji čovjek na planeti koji ne zna ko je MMF, Evropska banka, Svjetska banka , koje su berze važne za finansijske tokove, šta je petro-dolar, šta rade američke Federalne rezerve, zašto je došlo do pada cijene nafte i t. d. U pokušaju da javnosti što bolje objasne ili da je zbunjuju, nekako sam siguran da im je cilj  ovo drugo, iznose se razni podaci, nebrojene cifre, postotci, formule, ekonomske teorije, visine bruto dohodaka, količinama zlata u trezorima kao i prirodnim resursima nafte, gasa i ko zna čega još ? U svim tim mnogobrojnim podacima teško se snalaze obični ljudi bez obzira na nivo obrazovanja a ja bih se usudio reći da se u tome teško snalaze i svi ti veliki ekonomski stručnjaci koji su se okitili doktorskim i profesorskim titulama i zauzeli , uvijek najbolje plaćena, važna mjesta u vlastima, na institutima i univerzitetima. Da znaju kako riješiti krizu, valjda bi to do sada učinili ili ne bi  dozvolili da do nje dođe. Uvjeren sam da oni  neće da pronađu riješenje.


Vjerovatno će neko ko pročita ovaj tekst reći da je prijedlog običnog građanina, to jest mene,  neozbiljan i da sam drzak jer sam "udario" na tolike diplome i pametne glave svijeta. Ali, potsjećam vas da su najbolja rješenja ona jednostavna, često ispred nas samo  ih slučajno ili namjerno ignorišemo. Upravo to rade  veliki stručnjaci, ignorišu jednostavna rješenja a sve za korist par procenata bogatih i na štetu ostatka siromašnih.


Prvo, mislim da kriza ne postoji, da je ona izmišljena kao što je izmišljana pandemija ptičijeg i svinjskog gripa. 
Ko je izmislio krizu? 
Odgovor je jednostavan, oni kojima je novac u rukama, zapadni bankari i političari.
Zašto? 
Zato da bi iz država i naroda iscijedili i ostatak novca kako bi sa njima još lakše upravljali. Odnos tih moćnika, malog broja bogatih prema ostatku svijeta je isti kao u doba feudalizma samo se to danas drugačije naziva. Feudalci su od kmetova uzimali sve, čak i hranu. Od njih su  uzimali a sami je nisu mogli potrošiti. Što su bili siromašniji, kmetovi su postajali  ponizniji. U današnje vrijeme se događa isto. Narodu se uzima sve, natjerali su ga da uzima kredite po zelenaškom principu i svi su postali robovi. Ima u ljudima nešto prokleto što ih tjera da sve grabe za sebi, uzimaju, otimaju sve čak i ono što im nije  potrebno.  
Dakle, moderni feudalci, čitajte zapadni bankari, su ti koji grabe sve za sebe. Natjerali su zemlje da uzimaju kredite po zelenaškom pravilima a onda su proglasili ekonomsku krizu. 
Za porobljavanje masa uvijek su najpogodnije krize zato je ova izmišljena. 




Gdje je u svemu tome ekonomija i kako riješiti krizu za koju sam već rekao da je, nepostojeća? 

Jednostavno, treba poništiti sve dugove, otpisati ih, precrtati.



Šta bi se tada dogodilo?  
Ništa.

Gledajmo na to ovako, sve što je u bilo kojoj zemlji izgrađeno ostaće tamo, putevi, fabrike, aerodromi, željeznice, stambeni prostori i t.d.
Da li  ljudi koriste sve to što je izgrađeno? 
Svakako da koriste.
Za to je potrošen neki novac koga već odavno nema. Ako se otpiše taj novac sve što je s njim izgrađeno ostaće da postoji. Do sad se moglo živjeti bez njega može i dalje, zašto ne bi moglo?




Neko će reći, to nije u redu, uzeti nešto,napraviti dug a ne platiti ali nije u redu ni zaduživati druge zemlje po zelenaškim pravilima. Odobravaju kredite za koje uzimaju depozit, uračunaju enormno visoke kamate, pa zatezne kamate, zatim osiguranje kredita, pa troškove kursnih razlika , pa troškove servisiranja i ko zna šta još?  Ako je neka zemlja uzela kredit od sto miliona dolara ona po njihovim računima mora vratiti milijardu. Primjer kredita koji su odobrili građanima u švajcarskim francima  najbolje potvrđuje ovo o čemu pišem. Kad su u pitanju krediti koje uzima država sume su mnogo veće. Zaključak je da se ni jedan pojedinac kao ni zemlje nikad ne mogu osloboditi takvog duga. Treba znati  da ne postoji ni jedna zemlja na svijetu koja nije nešto uzimala od neke druge, dakle svako je svakom dužan pa to može biti osnov da jedni drugima ponište dugove. I razvijene zemlje kao, Amerika, Njemačka, Francuska...   su dužne kao i ostale, čak mnogo više od srednje-razvijenih ili nerazvijenih.

Primjera za otpis duga  kroz istoriju ima mnogo a ja potsjećam na neke od njih. Sporazumom u Londonu 1953.godine Zapadnoj Njemačkoj  je otpisan veći dio duga jer je ona u to vrijeme bila beznadežno
zadužena. Tek tada je krenuo njen privredni napredak.

Dugovi su otpisivani i republikama bivše Jugoslavije u londonskom i pariskom klubu, isto se radilo i zemljama bivšeg SSSR-a.
Postoje i najnoviji primjeri Islanda i nekoliko zemalja Južne Amerike koje su protjerale pljačkaše MMF i Svjetsku banku i odbile platiti dugove poslije čega su te zemlje počele napredovati i ništa im se zbog toga nije dogodilo.

Kako dugove u glavnom potražuje Amerika i zemlje zapadne Evrope, postavimo pitanje tim velikim svjetskim stručnjacima, da li je Amerika, Francuska Velika Britanija i ostale zemlje NATO pakta platila dugove Iraku, Libiji, da li ih sada plaćaju Siriji ? Da li su platili ratnu odštetu tim i mnogim drugim zemljama koje su razorili ?

Naravno da nisu.

Šta oni mogu učiniti Grčkoj čija je nova Vlada već najavila da odbija platiti dugove? 
Ne mogu joj učiniti ništa gore od onog što su im već učinili i gdje su ih doveli.
Hoće li neko iz Grčke preseliti plaže i hotele na neko drugo mjesto ? Hoće li  Solun prestati biti njihova najprometnija luka?
Naravno, da neće.


Dugovi koji se danas međusobno potražuju nisu stvarni dugovi. Njih su proizveli bankari raznim špekulacijama i kamatama. Tako su stvorili dužničko ropstvo većeg broja zemalja. 
Ako neka zemlja odbije da to plati, ništa  joj se ne može dogoditi ? 
Ne može niko doći u tu zemlju i uzeti sagrađene puteve, fabrike, željeznice ili nešto drugo i odnijeti. Sve će ostati gdje jeste i služiće narodu.


Da bi u svjetskoj ekonomiji sve  funkcionisalo kao kod dobrog domaćina, seljaka, da kupuje samo ono što mu treba  za onoliko novca koliko ga ima,  potrebno je da se političkom voljom sve vrati na dogovore postignute neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Tada su agresori  pobijeđeni, osuđeni za stradale i plaćanje ratne odštete, utvrđene su državne granice, uzajamno priznate države i osnovane Ujedinjene Nacije. Na početku svog rada one su donijele niz deklaracija, o poštovanju suvereniteta svake ustanovljene države, o nemiješanju u unutrašnje odnose, o spriječavanju novih ratnih sukoba i t.d.  U tim dogovorima i odlukama se krije  riješenje svjetske krize.


Kako su se bogataši, bankari i političari velikih zapadnih zemalja, Amerike, Njemačke, Velike Britanije, Francuske ...  osilili i nemaju namjeru ispunjavati ni jedan dio tada usvojenih dogovora već primjenjuju silu potrebno je odbiti plaćanje svih dugova jer oni u stvari ne postoje, oni su svakako izmišljeni . Takvim postupkom bi se riješila svjetska ekonomska kriza.


Dok se ne zatvore sve američke vojne baze širom planete i strana vojska ne vrati u svoje zemlje, dok  zapadne tajne službe ne prestanu rušiti legalne vlade u drugim zemljama, dok ne prestanu vojno uništavati čitave regione, govoriće se o finansijskoj krizi.
Zato je pravo i jedino riješenje, odbiti plaćanje izmišljenih dugova ili ih uzajamno poništiti. Takvim postupkom bi se riješila  svjetska ekonomska kriza. 


 Milan Santrač