Piše Milan Santrač
UPOTREBA PSOVKI U MOJIM TEKSTOVIMA
Javili su mi se neki čitaoci mojih tekstova. Većina je pozitivno ocijenila ono sto pišem. Kažu,pišeš o temama koje nas interesuju,mislimo kao ti,podržavamo to što radiš. Ima i onih drugih koji kažu, nije lijepo što koristiš psovke. Ništa ne bi izgubilo na značaju ako bi prestao koristiti takve riječi. Shvatio sam to ovako.
Tražili su od mene,da ne budem ja nego neko drugi. Ako bih pisao kako bi mi drugi diktirali onda to ne bi bili moji stavovi i mišljenja. Neki mi rekoše da je to vulgarno a ja opet mislim da nije. Ni jednu psovku nisam upotrebio kao puki vulgarni izraz već kao dio teksta koji je na najuvjerljiviji način pokazivao stav. Kad je psovka tako upotrebljena onda ne može biti vulgarna. Nije isto u našem jeziku reći za nešto:"baš me briga" i "mnogo me zaboli za to" ili "šta će ti ta stvar" i "ta pizdarija ne služi ničem" kao što nije isto reći za nekog:"loš čovjek" i "ugursuz". Primjera ima mnogo zbog čega mislim da je naš jezik bogat i da su mu ovakvi izrazi,ne rijetko,ukras.
Ljudima koji me bar malo poznaju je jasno da ja nisam čovjek koji psuje. Psovkama koje koristim u tekstovima služi se običan narod. To je svima razumljiv jezik čiji su sastavni dijelovi i psovke. Kako je moguće nešto iskazati jezikom naroda a ne koristiti psovke? Svaki jezik ih ima pa se naš po tome ne izdvaja od ostalih. Nedavno me "napao" izvjesni Božidar Bonačić iz Den Haag-a kako on ističe,zbog mog teksta pod naslovom:"Pazite se popovi,fratri i hodže,riješili smo, doći ćemo vam glave,hoću reći,jaja". Izgrdio me na pasija kola. Kaže da ne zna kada je pročitao tako oštar tekst. Smatra da ja nemam pravo takvim jezikom pisati o sveštenstvu. Zašto,ne bih tako pisao? Ako oni sebi daju za pravo da čine gadosti i pri tom očekuju da ih ljudi poštuju,zašto ja ne bih mogao u tekstu osuđivati takvo razvratničko ponašanje. Kritika mog teksta nije usmjerena na poštene sveštenike ma kojoj religiji pripadali već prema njihovim odmetnicima. Izgleda da je Bonačić namjerno zaboravio od koje je hrđe i sam skovan pa se ograđuje od "oštrih" riječi maternjeg jezika. On i ostali kojma je zasmetao moj način izrazavanja su me potstakli da napišem ovaj tekst i objasnim smisao i upotrebu riječi koje koristim.
Psovke su dio jezika kao i svaki drugi. One su nastale iz potrebe,da bi se nešto istaklo. Korisnici psovki se smatraju nekulturnim,agresivnim a kad to isto neko kaže licemjerno na uvijen način,proglašavaju ga pametnim intelektualcem ali o tome bi valjalo pisati kao odvojenoj temi. Naravno,da mislim kako nije lijepo bez razloga psovati ali to nije isto što i psovku učiniti sastavnim dijelom nekog teksta. Svaka riječ ili rečenica je skup glasova i od toga je važnije šta se misli izrečenim ili napisanim. Same po sebi,ma kako grubo zvučale psovke nisu zlo već se ono nalazi u ljudima. Ako se psovke koriste da bi se nečem dao veći značaj,katkad pokazala duhovitost tada korisnik nije nekulturan i agresivan pa je njihova upotreba opravdana.
Nikad sebi ne bih dozvolio da nekim "oštrim i grubim" riječima vrijđjam dostojanstvo onih koji čitaju moje tekstove.One su uvijek u službi jasnog izražavanja i isticanja stava.
Nadam se da će onima kojima se nije dopao način mog izražavanja ovaj tekst pomoći da me bolje razumiju.
Milan Santrač
