Piše Milan Santrač
VUK I OVCA
E.U. je vuk a srpski državni vrh je ovca
Potstaknut činjenicom da je Berlin ili Brisel, svejedno ista su govna, uputio spisak novih zahtijeva Srbiji kao uslov za otvaranje 35. poglavlja u pregovorima o priključenju E.U. htjedoh da napišem komentar na F.B. ili da se izrazim "stručno", fejsbukovski, status ali sam odustao od te namjere. Razlog mog odustajanja je što mi je ta kratka, pisana forma nedovoljna da kažem šta sam naumio u vezi sa tim, mada činjenice govore da je to za većinu naroda omiljena dužina teksta. Tekst za koji je potrebno odvojiti više od tri minuta malo ko čita pa ostaje nezapažen za široke narodne mase. I tema nije naročito zanimljiva za korisnike interneta, odnosno društvenih mreža preko kojih se najbrže šire informacije. Ako ne vjerujete u ovu moju tvrdnju, pogledajte šta objavljuju vaši fejsbukovski ili tviteraški prijatelji pa ćete se uvjeriti. Za većinu je važno postavljanje ličnih fotografija od trenutka kada, musavi, ustanu iz kreveta i piju prvu kafu pa sve dok se ponovo, u sitne sate, ne vrate u postelju. Tako saznajemo, ko je šta radio, ko koga olajava, ko koga kereveči, šta ruča, ko se razvodi, gdje i skim izlazi i t. d. Ako nisu time ukrasili svoje "zidove" onda su to učinili popularnim statusima, mada mi nije jasno zašto se koristi baš taj izraz, ili stihovima iz "ličnih" objavljenih i neobjavljenih zbirki. Ima tu još raznih trivijalnih stvari bez kojih je život nezamisliv. Važno je svakog dana i ako je ikako moguće sata nešto "važno" postaviti na zid jer je to u trendu. Za važne stvari koje nam određuju kako ćemo živjeti, da li će nam biti bolje, šta se zaista važno dešava u svijetu ili kod nas na polju ekonomije, kulture, sporta ili nečeg drugog nema mjesta. Koga to još interesuje? Oni koji, eventualno, pročitaju ovaj ili neki drugi moj tekst, sigurno će se zapitati, zašto ih uopšte pišem ako vjerujem da ljude nedovoljno zanimaju ozbiljne teme? Odgovor je jednostavan, pišem i govorim kako ne bih drugima ostavljao mogućnost da govore i pišu u moje ime, da niko ne može reći kako sam saglasan sa tuđim postupcima, jer imam svoje stavove i mišljenje.
Vratimo se osnovnoj temi, spisku novih uslova koji su stigli na adresu državnog vrha Srbije.
Odnos srpskog, državnog vrha i njihovi postupci prema E.U. liče na priču o vuku i ovci. Da pojasnim. Ljudi koji su, kao ja, rođeni na selu, koji žive na selu znaju a evo prilike da to saznaju i oni rođeni na asfaltu, kako se ponaša ovca kada vuk upadne u stado i sčepa je? Ako je tom prilikom njen vlasnik odbrani i potjera vuka ona će kao hipnotisana , umjesto da se vrati u stado, ići za vukom sve dok je on, pritajen negdje u blizini, ponovo ne uhvati. Skoro da nema seljaka koji nije vlastitim očima gledao takav događaj. U odnosu srpskog državnoh vrha i E. U. državni vrh je ovca a E.U. je vuk. Isto su se ponašale i ranije vlasti poslije 5. oktobra.
Stalno postavljam isto pitanje, otkud srpskim političarima, koji su "zalutali" ili su i oni izdajnici među izdajnicima, Vučićem i Dačićem uvjerenje da će E.U. promijeniti svoj odnos prema Srbiji? Zašto bi oni to učinili? Imaju li razloga za to? Da li bi imali kakvu korist od promjene odnosa iz kojih proizilaze svi njihovi zahtjevi?
Čini se da već imamo odgovore na ova pitanja i da je svima sve jasno osim našim političarima. Sumnjam u njihov zdrav razum ako poslije svega što su nam učinili nisu shvatili da nam E.U. nije prijatelj već neprijatelj. Postoji i drugo objašnjenje za njihovu "pogrešnu procjenu" unije a to je izdaja. Da su nam želili dobro ne bi smišljeno rasturili Jugoslavju. Da su htjeli imati partnera ne bi uništili državu koja je bila stabilna, prosperitetna i otvorena za svaku saradnju. Da su nam prijatelji ne bi nam uvodili sankcije. Svakom, ko ima malo soli u glavi je jasno da je uvođenje sancija objava rata. Da su nam prijatelji ne bi na našu zemlju izručili hiljade tona bombi sa uranijumom.
Sve što su činili dugi niz godina i naročito intezivirali devedesetih služilo je samo njihovim interesima. Zato je iluzija očekivati promjenu njihovog stava. U sve to se uklapaju i najnoviji zahtjevi koje nam je poslala Hitlerova naslednica. Nisu gradili partnerske odnose već odnose pobjednika nad poraženim. Naša država i naš narod su proglašeni krivim bez krivice, bombardovani bez povoda jer je svjetskim moćnicima, globalistima tako odgovaralo za ostvarenje njihovih ciljeva. Naša država i narod su se našli na putu njihovog pljačkaškog pohoda i oni su na nas udarili svim sredstvima. M.M.F. je uvijek prethodnica koji je obavio posao uništenja ekonomskog i finansijskog sistema nakon čega su nastupili njihovi političari a potom i vojska. Sve što se dešavalo u našoj zemlji možemo vidjeti i kod drugih, Iraku, Libiji, Siriji i t. d.
Kad gazda ima kuče pa ga loše hrani i tuče, ono pobjegne od njega i traži neko novo utočište. Prema našem narodu i državi taj moćni Zapad se odnosi gore nego loš gazda prema gladnom kučetu ali naši političari trče za njima moleći ih za sve i svašta, čak i za nepotrebne stvari. Zbog toga se svaki razuman čovjek mora pitati, da li su oni pri zdravoj pameti?
Znam, među nama ima i pro-zapadnih europejaca koji govore kako je Zapad napredan, razvijen, kako imaju ovo i ono, sve što požele i kako bi bilo dobro da im se pridružimo i počnemo sa njima dijeliti sva ta dobra. Valjda su naši europejci zaboravili da oni svoja dobra nikad nisu i neće dijeliti sa drugima. Sve dobro koje države zapada posjeduju nije rezultat njihove pameti, truda i umjeća već njihove sile i pljačke drugih naroda širom planete. Vjekovima su napadali druge zemlje, ubijali njihove stanovnike i pljačkali sve što se moglo opljačati. Ta opljačkana dobra su nosili u svoju zemlju, izgrađivali je a porobljene držali silom u pokornosti da im rade kao robovi. Otuda je njihova razvijenost a nije od predanog rada. Sve to rade i danas. Svim sredstvima pokušavaju zadržati takvo stanje. Zato su stvorili vojni savez, Nato pakt koji proširuju novim podanicima. Danas, njihove nove sluge Hrvati, Rumuni, Bugari, Poljaci i drugi ubijaju nedužne stanovnike afričkih i azijskih zemalja da bi od tih zločina korist imali, ko drugi već zapadni globalisti.
Ništa oni nemaju što mi nemamo, šta više, sve naše je još uvijek prirodno sačuvano i bolje. Zemlja je nezagađena otrovima koje oni dugi niz godina koriste pa im je zbog toga neplodna, hrana neukusna, narod fizički i umno degenerisan. U to su se uvjerili svi naši ljudi koji žive rasuti širom tog Zapada. Svaki naš čovjek, Arapin, Turčin ili koji drugi je ljepši i sposobniji od Švaba, Holanđana, Belgijanaca i ostalih. Pogledajmo sastave njihovih sportskih ekipa i reprezentacija u kojima preovladaju ljudi koje su doveli iz svojih kolonija i dali im državljanstvo da bi za njih osvajali medalje. O moralu Zapada je već dovoljno toga rečeno. Sve što je za normalne ljude neprihvatljivo oni dočekuju raširenih ruku. Sve što oni proizvode možemo i mi. Dok nas naši političari nisu počeli voditi tom Zapadu nosili smo odijela proizvedena u našim fabrikama, prali smo veš našim deterdžentom, jeli smo našu čokoladu, koristili našu pastu za zube, kupovali naše automobile, vozili se u našim vozovima i autobusima i t. d. a danas jedemo čak i jogurt koji nam oni prodaju.
Vraćam se onoj priči o vuku i ovci. Ako su naši političari ovce, ne mora biti narod. Narod može biti kao pčele, kakav već jeste, vrijedan, pametan i umješan. Treba da gradi i puni svoju košnicu a kada je neko pokuša ugroziti hiljadama žaoka treba jurišati na neprijatelja. Kao što pčele izbace trutove iz svog društva tako bi Srbi trebali iz svojih redova izbaciti izdajnike, političare. Ako to ne uradimo teško ćemo izgraditi državu koja će biti po volji i na zadovoljstvo naroda.
Milan Santrač
