"zasticeno autorskim pravom 2014 © Milan Santrac, sva prava zadrzana, strogo zabranjeno neovlasceno umnozavanje i distribucija
Piše Milan Santrač
ZALJUBLJENI PAVLE STRELJNIKOV
Skoro sam gledao neki ljubavni film. Glavni lik me potsjetio na jednog mog druga iz mladosti,na Pavla,kojeg sam ja zvao Streljnikov. Kad je Dejvid Lin snimo film "Doktor Živago" svi smo ga gledali po nekoliko puta. Od svih likova na njega je najveći utisak ostavio Streljnikov. Oduševljavao se njegovom odlučnosću,snagom pa i surovošću. Često je pričao o njemu,opisivao ga onima koji nisu gledali film i ja sam ga zbog toga prozvao Streljnikov. Nije se ljutio zbog tog nadimka, šta više, volio je da ga tako zovem. Kupio je kapu kavu je imao Streljnikov i uporno je nosio i ako to nije bilo u modi.
Sjetio sam se kako je Pavle bio zaljubljen u Ljilju,djevojku koju smo obojica poznavali od vajkada. Toliko je u nju bio zaljubljen da je više puta prijetio kako će skočiti pod voz zbog neuzvraćene ljubavi. Njegove prijetnje sam držao neozbiljnim jer sam računao da bi se predomislio dok bi stigao do voza koji je bio udaljen od naše čaršije trideset i više kilometara u Krupi ili Bihaću. Svašta je radio kako bi privukao njenu pažnju. Jednom je, kasno noću, polupijan otišao ispred njene kuće i vikao na sav glas tako da je probudio cijelu ulicu:
"Volim te, Ljiljo, ubiću te, majke mi, ako samo pokušaš otići u Njemačku sa onim kockarom Hercom"!
Herc je povremeno svraćao u čaršiju a bio je, valjda, iz Drvara ili ko zna odakle? Za tog Herca se govorilo da nije majstor samo za karte već i za žene. Mogao je da smota svaku koju poželi a Ljilji se dopadao i kažu da su ih negdje vidjeli zajedno. Možda je to bila laž, čaršijanci često dodaju pričama pa je teško znati šta je istina, da li se nešto zaista dogodilo ili nije? Ljilja nije zarezivala Pavla a on svoju ljubav prema njoj nije skrivao.
Koliko puta mi se žalio, plakao kao gladna godina. Uvijek mi se žalio poslije, ko zna koliko, popijenih časa vinjaka? Tješio sam ga kako sam znao i umio:
"Ti si Pavle bolji od nje, ako ona ne gleda u tebe nemoj ni ti u nju. Gdje ti je ponos, čovječe, nemoj da se ponižavaš pred njom. Ljudi ti se potsmijavaju kad te čuju kako cviliš. Zar misliš da bi se pravi Streljnikov tako ponašao, kao kukavica"?
Kako je on sve više očajavao ja sam bio prinuđen da ga žešće prekorim:
"Pavle, pizdo jedna, kako to cmizdriš kao poslednji bilmez, ti si čovječe otrov za žene, koliko si ih samo smotao a sad plačeš zbog neke Ljilje. Nije ona neka riba, znam je sto godina, ima krive noge i male sise, eeejj, jebo te Bog, osvjesti se. Nije bila ni neki đak, ponavljala je dva razreda".
Ljilja je zaista bila prosječna djevojka ali njemu je bila posebna. Šta je on vidio na njoj nikad nisam mogao da shvatim i šta ga je toliko privlačilo pa je ludovao za njom?
"Kako možeš da je voliš, sjećas se kakva je bila kad smo išli u školu, imala je punu kosu ušiju i smrdila je na petrolej kojim joj je majka mazala glavu kako bi ih istrijebila? Zar si zaboravio kako smo planirali osvajati ženske širom Evrope"?
On je i dalje plakao a suze su tekle kao da mu je neko u dupe uključio crijevo za polijevanje bašte.
"Druže moj, volim je i crkavam za njom, govorio je, hajde samnom, idem da crknem pred njenim vratima, na onom njenom brisaču za cipele".
"Ne može, druže, znaš da tamo, pred vratima uvijek leži njeno kuče a i opasno je. Onomad je ugrizlo pijanog Vasu. Što ne nađeš neku drugu, ima ih toliko, pusti nju, jednom ćeš vidjeti da ona nije neka riba"?
"Ja hoću samo nju, meni je najbolja, samo mi nije jasno zašto ona mene neće?"
Vrijeme je prolazilo, Pavle Streljnikov je završio u zatvoru. Potukao se sa nekim tipom, slaninarom, koji ništa nije radio osim što se vukao po kafanama i često tražio sa kime bi se obračunavao, najčesće bez razloga. Ljudi su ga se klonili a on se hvalio kako je negdje trenirao boks, što niko nije mogao provjriti pa je i to bio razlog što su ga svi zaobilazili. Nije mu pomoglo njegovo treniranje boksa. Pavle je opravdao svoj nadimak, Streljnikov, i pokazao da može biti veoma surov. Tako ga je pretukao i unakazio da je dobio godinu dana zatvora. Ljudima je bilo drago što je budalu svima skinuo sa kičme.
Dok je on bio u zatvoru, Ljilja se udala za nekog konobara koji je tukao i na sve načine maltretirao. Nije dugo vremena ostala s njim, napustila ga je i otišla u Njemačku da radi, imala je tamo neke rođake koji su joj pomogli da se snađe. Pavle je izašao iz zatvora i ubrzo poslije toga je i on otišao u Njemačku. Proveo je tamo nekoliko godina i svi su pričali da se dobro snašao. Čime se bavio, nikom nije govorio?
Jednog dana je u Frankfurtu ušao u gradski autobus i susreo Ljilju. Ona se vraćala sa posla iz fabrike a on je išao do nekog hotela, trebao se naći sa nekim ljudima u vezi posla. Vidjevši čovjeka koji je ludo volio, obradovala se i skočila mu u zagrljaj.
"Pavle, kako si Pavle" uzviknula je?
"Dobro sam, odgovorio je hladno, imam sastanak u hotelu pa sam pošao tamo".
"Ja se vraćam sa posla, živim sama, patim se, nemam nikoga, mogao bi svratiti do mene".
"Žao mi je Ljiljo, nemam vremena, silazim na sledećoj stanici, znaš posao je posao", rekao je i uputio se ka vratima autobusa koji se već zaustavljao.
Dok je išao prema hotelu zaključio je, Ljilja je jedna baš obična žena, kao i sve druge, ništa na njoj nema posebno. Vrijeme mladalačke zaljubljenosti je bilo košmarno ali sad je čvrsto stajao na zemlji i znao šta hoće.
Susreo sam Streljnikova jednog ljeta u Bihaću, tamo gdje je nekad bilo korzo, ispred beogradske robne kuće. Sada je tamo neka druga trgovina, zgrada nije više onako lijepa, promijenili su joj fasadu. Ni korzo nije kao nekad, cijelom dužinom su kafići. Svi sjede u njihovim baštama, malo ko šeta kao mi nekad od pošte do bioskopa "29.novembar" pa tako, sve u krug. Učenici više ne bježe pred profesorima da ih ne vide u kafanama. Sada sjede zajedno.
Kad sam ugledao Pavla rekoh:
"Gdje si Pavle, kućo stara, sto godina te nisam vidio"?
I on je bio srdačan:
"Stigao sam na odmor, reče,da te upoznam, ovo je moja Helga".
Upoznasmo se, oženio je Švabicu. Kratko smo popričali jer sam žurio. Kada smo se rastali razmišljao sam, ni ova mu Švabica nije nešto, pitao sam se šta je vidio na njoj? Imala je veliki nos, sitne oči i sva je pjegava a ni sise joj nisu nešto. Ljilja je za nju ribetina, kraljica.
Milan Santrač
