Milan Santrač
NAMJEŠTALJKA CHARLLIE
Hoćemo li se izvući iz pakla kojeg nam pripremaju psihopate?
Malo ko se sjeća šta se dogodilo 11.09.2001. kad su naše građanske slobode nepovratno uništene u jednoj dobro smišljenoj insajderskoj operaciji za koju su optuženi ljudi koji i dan danas mirno žive u zemljama Srednjeg Istoka. Još manje ljudi se sjeća Hitlerovih isplaniranih akcija u kojima su Židovi optuženi za terorizam poput paljenja Rajhstaga. Istorijske knjige jako dobro opisuju što se dogodilo nakon toga. Pa ipak, mi ništa nismo naučili iz istorije, danas je mali Charlie postao puno više od manipulacije kojom se okoristio, dobro skriven, vrh vladajuće piramide, dok se strah i mržnja usmjeravaju prema svim ljudima islamske vjere kako bi se pokrenuo još jedan krvavi obračun svjetskih razmjera.
Predatori u ljudskom ruhu i te kako znaju kako maniplisati s nama. Psihopate , opasni paraziti bez imalo empatije i osjećaja krivice sve će učiniti što je u njihovoj moći kako bi javno mnijenje fokusirali na lažne mete dok oni bez ikakve medijske pompe rade ono što su naumili. Njihovi ciljevi su uništenje svih građanskih sloboda, jedna globalna policijska država i istrebljenje svih onih koji se ne slažu s njihovim ciljevima. Takvi „opasni elementi“ su Rusija i predsjednik Putin te svi oni koji podržavaju samostalnost Palestine i Sirije.
Dobro nam je poznato kako su završile zemlje poput Iraka i Libije koje su svoja prirodna bogatstva pokušali prodati u svim drugim valutama osim dolara. Te zemlje su proglašene neprijateljima demokratije i SAD je, sa svojim saveznicima u zlodjelu, od tih zemalja napravio ruševine i političke crne rupe koje stalno tinjaju s novim ratovima i ustancima. Kina, Indija, Rusija, Brazil i Južno-Afrička republika (BRICS) su brojnim ugovorima u samo dvije godine uspjeli istjerali petro dolar iz većine novčanih transakcija, a to se SAD-u nikako ne sviđa jer je stabilnost SAD-a ovisna o jačini papirnatog dolara koji se mora vrtjeti u svim naftnim i plinskim naplatama, inače postaje potpuno bezvrijedan.
S druge strane Rusija svoju stabilnost zahvaljuje ogromnim količinama zaliha crnog zlata, i jednostavnoj činjenici kako je rublja jedina svjetska valuta koja počiva na državnim zalihama pravog zlata. Od zlatnog pologa za državne valute su primarno odustale države poput Velike Britanije i SAD-a kako bi bez ikakva problema mogli mešetariti svojim novcem te kako bi mogli štampati papirne novčanice izmišljajući različite bankarske malverzacije s kojima će bogati postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
Takve malverzacije imaju pogubno djelovanje na svjetsku ekonomiju, a dovoljno je napomenuti dva primjera, pad svjetske berze s kraja dvadesetih godina XX. vijeka i pad iz vremena vladavine Buša mlađega. I jedan i drugi slučaj je popraćen isceniranim sukobima svjetskih razmjera, pri čemu je prvi završio Drugim svjetskim ratom, a drugi rušenjem kula, Svjetskog trgovačkog centra (WTC) i hajkom na zemlje Srednjeg Istoka koje leže na gotovo nepresušnim izvorima nafte i rijetkim vrstama elementa na kojima je razvijena moderna tehnologija.
I ako nam se po medijima na sve moguće načine pokušavaju utrapiti fotografije uplakanih ljudi koji drže papiriće na kojima piše „Ja sam Charlie“ dobro bi bilo da razmislimo kako je moguće da nikoga nije interesiralo besramno ubijanje iračke, avganistanske, libijske, sirijske i palestinske djece dok je Charlie Hebdo, mali neovisni satirični list, u samo nekoliko sati postao moto slobodnog, demokratskog i pravičnog svijeta.
Noam Chomsky je lijepo objasnio da mediji sviraju muziku koju im nametnu sponzori i vlasnici. Prije nekoliko dana u razmaku od samo nekoliko sati svi profesionalni mediji su počeli pisati iste stvari, objavljivati iste slike, svi su u glas počeli govoriti jedno te isto. Gotovo istovjetnu situaciju smo imali za vrijeme navodnog napada na Ameriku, rijetki mediji su ostajali glas razuma, a još rjeđe su ukazivali na stvarnog krivca koji danas iskorištava Charliea kako bi nas jednom za uvijek pretvorio u zombije s kojima se jednostavno upravlja i od čijih sloboda nije ostalo ništa.
Da stvar bude gora, Charlie je navodni sinonim slobode govora, ljudi iz uredništva Charliea Hebdoa su umrli braneći slobodu pisanja i objavljivanja, pa ipak malo ko obraća pažnju da je jedan od žrtava napada bio islamske vjeroispovijesti. Pariški policajac Ahmed Merabet je čuvao uredništvo lista Charlie Hebdoa iako je taj isti list ismijavao njegovu vjeru na sve moguće načine. Ahmed Merabet je pravi heroj u ovoj situaciji on je junak priče, on je pravi borac slobode govora i izražavanja.
Da ima pravde u današnjem svijetu, mi bismo po medijima viđali slike u kojima se traži pravda za Ahmeda. Na slikama, majicama, kapama i drugim predmetima ,koji se počinju prodavati na internetu, bi velikim slovima pisalo „JA SAM AHMED.“
Isto bi trebalo pisati po medijima, jer je talas mržnje prema
Muslimanima u potpunosti izmanipulisan od strane najvećih zločinaca iz
sjene.
Ratovi donose ogromnu zaradu
Iako se nekima ne čini da su ratovi profitabilni, dovoljno je podsjetiti da se zarada od prodaje oružja i ratnog materijala uglavnom ostvaruje u američkim dolarima. Ubistvo par ljudi se smatra zločinom dok je po ekonomskoj računici genocid ogroman povod za zaradu najgorih vrsta sociopata koji profitiraju na mučenju i ubijanju stotina miliona ljudi.
Wall Street Journal je 2012. godine objavo informacije o kompanijama koje najviše zarađuju od ratova. Drugim riječima taj ugledni list nam je otkrio ko najviše profitira od ubijanja ljudi bez obzira ko stoji iza obarača nekog oružja.
Podaci se baziraju na istraživanju nezavisnog instituta pod nazivom Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI), koji je podatke sakupio u 2009. i 2010. godini.
Zbigniew
Brzezinski u trenutku objašnjavanja CIA-inog plana za stvaranje Al
Kaide i načina na koji će Amerika dobavljati oružje i municiju borcima
Osame bin Ladena. Šta mislite ko je najveći proizvođač i prodavač
oružja na svijetu?
Razvoj modernog naoružanja i zarada proizvođača oružja reflektuju stanje i potrebe na terenu. Svih deset najbogatijih vojnih kompanija sarađuje s vojskom SAD-a, a od 100 najvećih proizvođača oružja, 44 je u SAD. Od deset najprofitabilnijih vojnih kompanija, sedam pripada Amerikancima dok se na osmom i devetom mjestu nalaze britanske i talijanske kompanije, a na desetom mjestu se nalazi konglomerat zemalja EU.
A što je sa zastrašivanjem?
Ako nam još uvijek nisu jasni razlozi za nastanak sindroma zvanog Charlie, možda treba podsjetiti na nevjerovatan niz događaja iz zadnjih nekoliko mjeseci. Svima koji gledaju TV, čitaju štampu ili internet portale nije promakao zadnji pokušaj Izraela da pod maskom borbe protiv Hamasa mjesecima zvjerski ubija nenaoružane ljude Palestine u području Gaze. Tužno je da je većina povjerovala u njihovu priču o borbi protiv terorizma, a da pri tom gotovo niko nije konstatovao da je većina žrtava na palestinskoj strani bila mlađa od 14 godina. Osim povika kako se izmišljaju zločini nad djecom Palestine, „mudre“ glave su na koncu počele pjevati drugačiju pjesmu, tvrdeći da Hamas koristi djecu kao živi zid, kako bi od medija isprovocirali osjećaj empatije.
Nakon što je javnost počela sagledavati istinu, potpuno drugačiju od one koju su „svirali“ židovski mediji i vlada, u Europi se počelo događati nešto na šta nitko nije računao. Države su počele upozoravati Izrael da prekine s genocidom, a nakon što se Izrael oglušio na diplomatske poruke, parlamanti su počeli razmatrati potrebu za priznavanjem Palestine.
Irski
parlamentarci su prvi podržali Palestinu, nakon toga Francuzi su
pokazali kako misle svojom glavom, no taj proces je završio s nesretnim
Charliem.
02.12.2014. u Francuskom parlament je 339 poslanika glasalo za priznanje Palestine dok je protiv bilo 151.
Poslije navedenih događaja 07.01.2015. desio se Charlie. Besprijekorno profesionalno obučeni teroristi su upali u centar Pariza ubijajući bez ikakve zadrške svoje mete, pri tome uzvikujući „Alah je veliki“ kako ne bi bilo nedoumice o tome ko je i zašto počinio zločin?
Dan nakon atentata glavni istražitelj terorističkog napada policijski komesar Helric Fredou počinio je suicid u svom uredu. U nepunih par sati od normalnog i odgovornog policijskog službenika koji je dobio tako odgovoran zadatak, svjetski mediji izmišljaju i stvaraju sliku očajnog depresivca.
Kolege policajci su ostali zatečeni njegovim navodnim nestabilnim mentalnim stanjem. Svi oni dobro znaju da njihov kolega nikad nije pokazivao depresiju, a kamo li suicidnu namjeru.
Nakon toga istragu preuzimaju ljudi iz tajnih službi.
Možda vam se čini dok čitate ovaj tekst kako svijet ima pravo na mir i istinu, no predatori u ljudskom ruhu su se uvijek ponašali poput virusa kojeg nije briga hoće li uništiti i ostatak planete.
Da je to istina najbolje možemo vidjeti iz nekih interesantnih informacija.
Bivši službenik Bijele kuće, ekonomist i kolumnist Paul Craig Roberts je opisao zašto je stvorena „fals flag“ operacija u Parizu:
Ubistvo 12 ljudi u Francuskoj treba potstaći stvaranje vazalskog statusa Francuske prema Vašingtonu. Osumnjičeni za taj navodni teroristički napad mogu zaista biti krivi za taj zločin ili samo obični manekeni, no mi se moramo prisjetiti kako je FBI stvorio i iskoristio niz navodnih terorističkih napada kako bi Amerikancima u glave uturio navodnu opasnost od terorizma. Nikako ne smijemo zaboraviti činjenicu da je francuski predsjednik neposredno prije napada u Parizu izjavio kako se ekonomske sankcije prema Rusiji trebaju što prije okončati i povući. To je prema mišljenju Vašingtona previše slobode za jednu Francusku. CIA trenutno ulaže velike napore kako bi obnovila politiku hladnog rata koja je nastala neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas je jasno da je hladni rat započeo tako što su ondašnje špijunske službe SAD-a stvarale napade u suverenim europskim zemljama te su optuživale komunističke grupe za te zločine. Današnja situacija nije ništa drugačija od onoga što se dogodilo prije gotovo 65 godina.
Američke tajne službe stvaraju „fals flag“ operacije (lažne napade) po Europi kako bi stvorili val mržnje prema Muslimanima, na takav način žele ojačati zavisnost zemalja EU o agresivnoj američkoj politici te ih prisiliti da bespogovorno učestvuju u ratnim igrama iz njihove sfere utjecaja.
Napad na Charlie Hebdo je interni posao NSA-e (Američka agencija za nacionalnu sigurnost) a za taj zločin će biti optuženi ljudi koji imaju otvorene neprijateljske stavove prema zapadnjačkoj politici, tačnije koji se protive američkom ratu protiv islamskih zemalja. Ova operacija je unaprijed smišljena i za sada savršeno djeluje sve što su američke tajne službe zamislile.
Muslimani su optuženi za ovaj zločin i s vremenom će se podmetnuti navodni dokazi koji će to potkrijepiti. Strah od radikalnih terorista će ponovno približiti Europu Vašingtonu.
Američka vlada podmeće što god želi svojoj javnosti, oni mogu izmisliti kakvu god priču žele i američki narod će takvim pričama povjerovati. Siguran sam da se i dan danas tvorci takvih (ne)dijela smiju na lakovjernost ljudi.
Dok veliki broj ljudi premeće po glavi kako je moguće da se u centru Pariza ubijaju ljudi, tvorci globalne diktature pokušavaju obrlatiti svačiji um, ne samo da ne sumnjamo u njihove riječi, već da nikada više ne dozvolimo sebi slobodu postavljanja pitanja i razmišljanja vlastitom glavom.
Dok čitate ovaj tekst u toku je globalni rat za svaku ljudsku dušu, smišljaju se nove operacije za koje će se naći novi žrtveni jarci.
Polako ali sigurno jača i raste utjecaj državnog terorizma, diktatura psihopata na vlasti neće proći bez prolijevanja krvi i bez uništavanja suvereniteta država koje sada postoje. Na nama je hoćemo li se nastaviti pitati, hoćemo li nastaviti tragati za djelićima istine, hoćemo li se suprotstaviti manipulacijama ili ćemo postati moguće kolateralne žrtve nekog budućeg scenarija sličnog Charlie Hebdo ili rušenju kula u Njujorku.
Izvor informacija:
Matrix World
The New Disease in Town: False Flag Fatigue
Paris attack designed to shore up France’s vassal status: Roberts
Charlie Hebdo Attack Investigator Commits Suicide: Reports
Paul Craig Roberts
Gun attack on French satirical magazine Charlie Hebdo
