Piše Milan Santrač

OTKRIVENA TAJNA DUŽNIČKOG ROPSTVA:

 

Bivši  bankar  svjedoči: Bio sam plaćen da uništim države i učinim  ih podanicima svjetske finansijske  imperije !

Prvo zemlje namamimo na dug koji ne mogu otplatiti. Onda ih ucjenjujemo i tražimo vlasništvo nad svime što imaju. Ako odbiju, čelnici Vlada budu ubijeni i smijenjeni a ako ni to ne upali, počinje rat kao što je slučaj s Irakom, kaže Perkins.
Džon Perkins bio je jedan od najvećih i  vodećih svjetskih ekonomista, a koji je nakon što je shvatio da je zapravo “plaćeni ekonomski ubica novog svjetskog poretka”, izašao u javnost s cijelom istinom koju je opisao u svojoj knjizi “Ispovijest ekonomskog ubice”. Kako on tvrdi, bio je plaćen i primoran zajedno sa čelnicima MMF-a, Svjetske banke i drugih globalnih financijskih institucija krojiti novi (ekonomski) poredak te globalnu ekonomiju koja je zasnovana na krađi svih dobara svijeta kroz dužničko ropstvo. Cijelo svoje iskustvo plaćenog ekonomskog ubice je sabrao čime je izazvao velike reakcije jer je on jedini “bankar” koji se usudio raskrinkati veliku zavjeru protiv čovječanstva koju predvode banke na čelu sa, već znanim pojedincima, populacije koja sadrži jedan posto stanovništa, a prema istraživanju Oxfama u svojim rukama drži bogatstvo cijelog svijeta.
Džon Perkins je završio i studije za rukovodioca kompanije na Univerzitetu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvjesnim političko-ekonomskim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) i MAIN, mala kompanija koja je bila savjetnik Svjetske banke oko investicijskog programa za zemlje trećeg svijeta.

Preko noći je postao  neka vrsta tajnog agenta, odnosno ekonomski plaćeni ubica koji je dobro radio svoj posao jer je dugo godina opstao u centru sofisticiranih privrednih manipulacija na međunarodnom nivou. Radilo se na stvaranju niza država ekonomski ovisnih o SAD-u, čime bi ta ista Amerika sebi osigurala regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski uništena.
Radilo se tu i o milijardama dolara koje su kružile i preko kojih su cijele države postale roblje. U trenutku afere “švicarci”  gledamo banke koje su prevarile građane, a sad se ograđuju od prevare govoreći kako one ništa nisu znale. No, ako je sve onako kako Perkins kaže na globalnom nivou, na državnoj je još i gore. Perkins objašnjava da je sve namjerno,  osmišljeno do detalja i da je dužničko ropstvo projekt porobljavanja svijeta. Njegov posao bilo je uvjeravanje čelnika zemalja trećeg svijeta da pozajme dovoljno novca od spomenutih financijskih ustanova, a krajnji cilj je bio da te zemlje završe u dužničkom ropstvu. Kad bi njegovo uvjeravanje uspjelo, korumpirana elita u tim državama preko noći bi se obogatila, a resurse bi potpuno prepustila korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.

"Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubicu jeste da otkrije sve one zemlje trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (nafta, plin), nakon čega tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične ustanove dozvoljavaju velike kredite.
Ali novac ne ide direktno u tu zemlju. On prvo ide američkim kompanijama koje grade moćne fabrike, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Zemlja, naravno, upada u veliki dug koji nikad ne može otplatiti, a mi smo to znali prije nego što smo im dali kredit", kaže Perkins i objašnjava šta se događa kada države shvate da ne mogu otplatiti dug.
"Tada mi ekonomski plaćeni ubice idemo u tu zemlju i kažemo: S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite , prodajte, na primjer, svoju naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama".
"A ako se oni pobune ili ne daju to što tražimo, agenti bivaju poslani da sruše tu vladu ili eliminišu one lidere koje ekonomske ubice nisu uspjeli podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Efraín Torijos je zbog toga ubijen. No, ako ni to ne uspije (instalirani protesti, rušenje vlasti, ubistva), tada se u te zemlje šalje američka vojska , kao što se dogodilo s Irakom", objašnjava Perkins.
"Već sam spomenuo na koji način Svjetska banka i njezine sestrinske organizacije funkcionišu u ovoj priči, ali treba dodati, kad se zemlje jednom zaduže, Međunarodni monetarni fond nudi im dodatnu financijsku pomoć. U izvjesnom smislu, to je smanjenje dugovanja, ali tek onda kada se države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim kompanijama i da privatiziraju javni sektor. Posljedica toga je da te države postaju podanici svjetske imperije, a što zapravo i jest krajnji cilj".

Perkins je svjestan da je godinama radio za mračnu imperiuju bankara koji su na ovaj  ekonomsko monstruozni način države činili ovisnima o svojoj moći baš onako kako su naši građani svojim, u suštini ne otplativim kreditima zauvijek postali robovi banaka, potpuno ovisni o milosti sistema.
Šta znači kovanica "ekonomski ubica" najbolje govori opis iz njegove knjige "Ispovijesti ekonomskog ubice" u kojoj kaže: 

"U zemljama poput Ekvadora, Nigerije ili Indonezije oblačimo se kao učitelji ili vlasnici trgovina. U Vašngtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i prosječno. Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovijedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobru koje će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i proračunima, a na ekonomskom fakultetu Harvard držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i tako smo prihvaćeni. Tako funkcioniše ovaj svijet".

Perkins je jedan od rijetkih koji se pobunio protiv te svjetske imperije, kako to i sam naziva, a koji  prevarom grabi sve pod svoju vlast kako bi s vremenom mogao zavladati cijelim svijetom. Svjestan je Perkins i da je radio za novi svjetski poredak i svojevrsnu "nadvladu" koja to sve čini i o tome jasno govori u svojim knjigama sa zaključkom da je cilj u potpunosti osiromašiti ljude širom svijeta preko banaka i dovesti ih u dužničko ropstvo, a onda, kada sve što posjeduju (i države i pojedinci) postanu vlasništvo banaka, ljudi nemaju šta drugo nego se pretvoriti u poslušno roblje novog svjetskog poretka.
Gotovo sve države svijeta, uključujući i sve zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, u potpunosti su ovisne o svjetskoj banci, a građani posljednjih godina gube svu imovinu zbog zakona koji je podređen upravo bankama. Slučajno? Kod nas se ta krađa vlasništva događa godinama, no posljednje dvije-tri godine bile su pogubne , građani su svakim danom sve svjesniji da se dug nikada ne može otplatiti.