Thursday, August 21, 2014

Vrhunska tajna se krije na polovima planete Zemlje: DA LI STE ČULI ZA PATENT BROJ 1096102?



Vrhunska tajna se krije na polovima planete Zemlje: DA LI STE ČULI ZA PATENT BROJ 1096102?



rupa
Gospodin Maršal Gardner iz Aurore, Ilinois, je svojevremeno podneo prijavu za patent Američkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodišnjeg istraživanja dao je naučno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvreženog mišljenja javnosti. Nakon 18 meseci, 5. decembra 1914. Američka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala naučni sertifikat o valjanosti teorije.
Prva verzija teorije izašla je kao knjiga na 240 strana. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljajući da prikuplja dokazni materijal iz oblasti astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.
Naslov knjige je: „Putovanje u Unutrašnjost Zemlje“ sa podnaslovom „Da li su polovi zaista otkriveni„. Patent, a i knjige, postaju poverljivom vojnom tajnom. Neki tvrde „najpoverljivijom“ svih vremena.
Sve ovo nam daje povoda da se zamislimo nad sopstvenom agresivnošću i sebičnošću. (Bez obzira da li priča o svetovima u Unutrašnjosti ostaje samo priča i ništa više, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bića ne žele s nama deliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne pročistimo.)
Ukratko.
U početku, pre 4-5 milijardi godina, Zemlja je još uvek bila šireća lopta super-vrućeg rotirajućeg gasa. Postepeno se počela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike traže da se gasovi koji se hlade zgušnjavaju. Samo-centrirajući gravitaciona sila je smanjivala dijametar gasovite lopte … ali do određene tačke.
(Upravo na ovom mestu nastaje razlika između Gardnera i stare teorije o formiranju naše Planete. Ta teorija govori da se to zgušnjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala tečna u središtu. Prema Gardneru, ovaj scenario važi samo za velika svemirska tela, ponajpre sunca. Ali, to ne važi za tipične planete.)

Na desnim rotacionim završecima (danas ih zovemo „polovima“), centrifugalna sila je bila značajno slabija nego na ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadržala čvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Idući ka polovima bila je manje uspešna i kontrakcije su prestale 1.400 milja pred polarnim regionima.
Zaključak? Prirodnim kompromisom naša Planeta je nastala kao šuplja lopta sa polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!
I još dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala središnja lopta („unutrašnje sunce“). Između zemljine kore i centralnog sunca je raspoloživi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom središtu rotacije.

Bazirano na njegovim studijama planetarne nebule kroz observatorijske fotografije, Gardner je zaključio:
- Tvrdi Zemljin omotač je debeo oko 800 milja,
- Polarni otvori su oko 1.400 milja široki,
- Gravitaciono centralno sunce u planetarnom centru je prečnika 600 milja,
- Konstantni sudar toplog sa hladnim polarnim vazduhom izaziva stalnu pokrivenost polarnih otvora sa višeslojnim gustim oblacima.
U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove misterije, kao:
- Dramatično poboljšanje klime što se više približava polovima,
- Bizarnost čuvene Aurore Borealis (reč je o „severnim svetlima“),
- Ekscentrično ponašanje kompasa približavanjem polovima.
- Dramatično povećanje biljnog i životinjskog sveta približavanjem polovima,
- Kamenje, drveće, prašina, polen i blato nađeni na vrhovima ledenih bregova,
- Anomalijsko ponašanje radio-talasa u polarnim regionima,
- Gravitacioni porast izmeren na polarnom vrhu, dovoljan da održava odvojenost slane i slatke vode,
- Čudna situacija sa severnim Eskimima, narodom sa unikatnim jezikom, čija oralna tradicija kaže da su potekli iz toplih zemalja, još severnije, sa konstantnom dnevnom svetlošću,
- Dubina polarnog mora i jako južno strujanje na Arktiku,
- Perfektno očuvani sveži mamuti pronađeni u ledu.

Devetnaestog februara 1947. admiral Ričard Bird je napustio bazni kamp „Arktik“ i odleteo severnije. Godinama nakon toga ostala su nagađanja šta se stvarno desilo za vreme tog istorijskog leta i da li je admiral Bird zaista leteo „iza“ Pola u Unutrašnjost te se sreo sa naprednijim bićima koji su mu dali poruku za čovečanstvo.
Uglavnom, po njegovom povratku u Vašington, 11. marta 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-bezbednosnog tima. Nije se oglašavao godinama. Bio je vojnik i ponašao se u skladu sa naređenjima.
Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu sledeći odlomci:
„Tokom svog arktičkog leta od 1.700 milja „iza“ severnog pola, radiom je javio da je ispod video, ne sneg i led, već kopno prekriveno planinama, šumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rekama … a na proplancima je zapazio čudne životinje koje su ga podsetile na mamute …
U januaru 1956. admiral Bird je vodio još jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je ušao 2300 milja „iza“ južnog pola. Radio izveštaj iz tog doba kaže da je Bird izjavio da je „…naša ekspedicija otkrila ogromno neistraženo novo tlo … Oblast iza pola je središte velike nepoznanice.“
Za desetak dolara se, 45 godina nakon poslednjeg Birdovog putovanja, može naći u prodaji knjiga pod naslovom „A Flight to the Land Beyond the North Pole – Missing Diary of Admiral Richard Bird“. Centralni momenat knjige je sledeća priča:
„Želimo vam dobrodošlicu na našim prostorima, admirale“, obratio mi se čovek kome se iskustvo ogledalo na licu. Sedeo je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmešio se. Govori tiho i nastavlja: ​​“Pustili smo vas da uđete zbog vašeg karaktera i zbog toga što ste poznati na površini, admirale.“
„Na površini?“, Zaustio sam.
„Da, vi ste u oblasti Ariane, u unutrašnjosti Zemlje. Nećemo odugovlačiti sa vašom misijom i otpratićemo vas uskoro natrag na površinu. A sada bih vam, admirale, želeo reći zašto ste ovde. Naše zanimanje za površinu je pojačano kada je vaša rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali naše letilice, „Flugelrads“, da istraže šta je to vaša rasa uradila.“
(Ove letelice su letele uporedo i sa savezničkim i nacističkim avionima krajem Drugog svetskog rata. Obe strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao špijunske avione bez posade. Inače, ova tema se dosta koristila i na TV-u kao nerazjašnjena misterija iz prošlog velikog rata.)
„To je sada, već, istorija. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se do sada nismo nikada mešali u vaše rasne i varvarske sukobe. Ali, sada je drugačije. Vi ste ovladali određenim silama koje nisu za čoveka, atomskom energijom. Naši izaslanici su već poslali poruke silama vašeg sveta. No, one su se oglušile na naša upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svedok ovde kako biste se uverili da naš svet zaista postoji. Kao što vidite, naša kultura i nauka su mnogo hiljada godina ispred vaše rase, admirale.“
„Ali, kakve to veze ima sa mnom?“, prekinuo sam ga.
Njegove oči kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon što me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: „Vaša rasa je dostigla tačku sa koje nema povratka. Neki od vas bi radije uništili čitav svet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolažu … Mi smo vas od 1945. pokušali kontaktirati, ali naši napori su dočekani agresivno … Na naše letelice ste pucali … Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vašem svetu.
Nauka neće nuditi sigurnost. I sve može završiti u opštem haosu … Ovaj prethodni rat može biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to možemo sagledati mnogo jasnije nego vi … U daljoj budućnosti vidimo da će, iz vaše ruinirane civilizacije, izaći novi svet koji će potražiti sigurnost kod nas. Kada dođe to vreme, mi ćemo vam izaći u susret i pomoći oživljavanje vaše kulture i rase … Možda ćete, do tada, uvideti besmislenost rata i razaranja … i nakon toga, vaša nauka i kultura će se posvetiti izgradnji novog početka …
A ti se, sine moj, vrati na površinski svet sa ovom porukom.“
Čini se da se naš sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za momenat kao u snu … ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domaćini, koji su me doveli ovde, ponovo su bili sa moje strane. „Ovim putem, admirale“, pokazali su. Okrenuo sam se još jednom prema „učitelju“. Blagi osmeh na drevnom licu. „Zbogom, sine moj“, rekao je. Mahnuo je i naš sastanak je time bio završen. „
Admiral Ričard Bird, legendarni istraživač Antarktika i južnog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o poseti u unutrašnjosti Zemlje…
Da li je moguće da bi neka od planeta našeg Sunčevog sistema mogla biti šuplja? Naučnici odlučno odgovaraju: „Ne!“
I šta to znači „šuplja“? Par stotina kilometara radijusa ili nekoliko hiljada? Zar ne bi takva planeta kolapsirala sama po sebi?
Da bi se odgovor posmatrao u drugačijem svetlu, pođimo od premisa astronoma. Ako pretpostavimo da je neka planeta, recimo Mars, šuplja, sledi poređenje sa Zemljom. Sa njenom masom i orbitalnim ponašanjem. Masa je određena različitim eksperimentima izvođenim na našoj matičnoj planeti.
Astronomi su polazili od premise da je Zemlja solidna, čvrsta masa. Ako bi Mars zaista bio šupalj, onda bi njegova masa bila smešno mala u odnosu na Zemljinu. Pošto ovo nisu mogli potvrditi, zaključili su da Mars nije šupalj. Niti bilo koja druga planeta ili mesec.
Obrnimo situaciju. Pretpostavimo da je Zemlja šuplja. U tom bi slučaju odstupanje bilo kog drugog nebeskog tela od Zemljine mase bilo uočljivo. Ali, ta diskrepancija ne postoji. Ergo, onda bi sve nama bliske planete i meseci trebali biti šuplji, jer im je orbitalno ponašanje u skladu sa Zemljinim.
Priključimo seizmologiju diskusiji. Ona bi trebala potvrditi da li nam je planeta šuplja ili ne. I, u stvari, seizmologija decidno kaže da centar Zemlje nije u čvrstom stanju. Standardna interpretacija je da mora biti u tečnom. Ali, da li je to samo interpretacija bazirana na netačno pretpostavljenoj masi Zemlje? Uostalom, rezultati bi bili vrlo slični i da postoji šupljina u centru Zemlju koja sadrži samo različite gasove.
VENERA
Još pre 110 godina astronomi su uočili sjajne „polarne kape“. Pokušavali su da ovu pojavu vežu za godišnje sezone. Ali, bezuspešno. Venera se jednostavno ponašala drugačije nego sto se predviđalo (zašto li kažu da žene potiču sa Venere?).
Pretpostavimo da je Venera šuplja i da ima „unutrašnje sunce“. Ili, recimo, izvor nuklearne fisije u središtu planete koji, s vremena na vreme, izbacuje svetlost prema polarnim regionima osvetljavajući ih.
Dr Barleta, jedan od direktora Sekcije za Merkur i Veneru Britanskog Astronomskog Društva pisao je početkom veka o ovom fenomenu. Slično je i sa trenutnim direktorom istoimene sekcije u istom Društvu koji već decenijama piše o ovom čudnom i retkom fenomenu. Njegovi naučni papiri upućuju na enormnu šupljinu unutar Venerinih polova.
(Zemljin) MESEC
Astronomi već dugo u upotrebi imaju termin TLP (Transient Lunar Phenomenon). Njime se identifikuju bizarni fenomeni kod kojih gas, vodena para i raznobojna svetla izlaze na površinu iz unutrašnjosti Meseca.
Objašnjenje? Ovo se smatra anomalijama, odstupanjem od „normalnog“. Pretpostavimo da je Mesec šupalj i da ima neku vrstu atmosfere unutar, koja povremeno „curi“ kroz otvore i tunele prema spolja, ka površini … da bi se vratila natrag silom gravitacije.
MARS
Fenomen „polarnih kapa“ na Marsu nije nepoznat široj javnosti. Poslednja izgubljena letelica („Mars Polar Lender“) imala je zadatak da istraži dostupnost vode na polovima.
ZEMLJA
1. Stali smo kod seizmologije. Zamislimo zemljotres; od epicentra se šire talasi koji se mogu detektovati. Da budemo precizniji: šire se kroz tvrdu masu, zemljinu koru. Zemljotres u Hjustonu se ne može detektovati na drugoj stani globusa – negde oko Indonezije. Razlog? U centru Zemlje nema kore, čvrste mase. I, naučnici kažu, centar Zemlje je tečan, a kroz tečnost se ova vrsta talasa ne kreće. Pristalice teorije „Shear waves“ tvrde nešto drugo: razlog je to što je centar Zemlje šupalj – ispunjen vazduhom i prostorom. A kroz njih se ovi talasi ne mogu kretati.
2. Slično je i sa „Pulse waves“ teorijom. Zvučni talasi se ne šire kroz prostor i vazduh, ali se savijaju (kreću), oko Zemljine kore (koja je nalik školjki). I izlaze, znatno oslabljeni, na drugu stranu. Njihova se putanja savija idući od površine ka unutrašnjosti. U jednom momentu, kada naiđu na šuplju unutrašnjost Zemlje, između 103 i 143 stepena, ne može se detektovati njihovo prisustvo. Oni talasi koji dosegnu izvan 143 stepena reflektuju se od površine. Ali su slabiji, jer su morali putovati dvostruko brže zaobilazeći centralnu šupljinu.
3. Nadalje, naučna je tvrdnja da je veći pritisak što se ide ka centru Zemlje. I zbog njega centar mora biti tečan i time se opravdavaju efekti gornje dve teorije.
Ipak, prisetimo se naših časova fizike. Učili su nas da je centar gravitacije negde u središtu Zemlje. I pritisak se smanjuje sa dubinom kako se centar približava. Sve stvari postaju bestežinske zbog ubrzanja gravitacije u svim pravcima prema masi.
Ima li onda tečne usijane lave u centru planete ako nema pritiska da je izazove?
4. Verovatno glavni dokaz da je naša Planeta solidna, čvrsta masa je njena kalkulisana gustina. Ona je izvedena iz Njutnove gravitacione formule koji se koristio Kavendisovom gravitacionom konstantom. Ona daje Zemlji prosečnu gustinu od 5,5 gm/cc. Stene na površini Zemlje su gustine 2,7 gm/cc u proseku. Znači da bi se, idući ka unutrašnjosti, moralo nailaziti na sve gušći materijal. U proseku, gustine gvožđa ili 8,3 gm/cc. Matematički prosek (2,7 + 8,3 = 10,5 podeljeno sa 2 = 5,5).
U e-mail-u našoj grupi (1999/01/26.) Vern Atkinsona čitam sledeće:
„… Kavendiš je napravio grešku u kalkulisanju svoje konstante jer tokom svog eksperimenta nije uzeo u obzir dva seta sile zakrivljene težine. I, umesto da rezultate raspodeli na dva seta, on ju je dodelio samo jednom i krivo odredio gravitacionu konstantu. Korigovana gravitaciona konstanta tako dobija vrednost od 1,38 umesto 5,5.“
Dalje mogu i ja računati. Ako je gustina Zemlje na površini 2/7 onda se prema unutrašnjosti smanjuje. Pošto je gustina vode 1,00, sledi zaključak da je većim delom unutrašnjost Zemlje – šuplja! Jer bi tečnost i stene na površini bile znatno iznad očekivanog 1,38.
5. I, poslednji za danas, prilog zašto bi Zemlja trebala biti šuplja. Kod velikih zemljotresa ustanovljeno je da Ona odzvanja kao zvono sa periodom od 54 minuta. To bi mogao biti i finalni dokaz da je Ona i šuplja kao zvono.
********
U sporadičnim, mističnim znanjima Tibeta koji ponekad dopiru do naših ušiju, posebno je mesto teorijeŠambala. Ukratko, ona kaže:
„Gaja je velikodušna i dobroćudna majka koja štiti svako od svojih stvorenja. Gaja je istovremeno i živo biće i ćelija makrokosmičkog organizma koje učestvuje u evoluciji, a koje mi nazivamo Bogom.
Duboko ispod 800 milja zemjine kore, u središtu u kojem leži centar gravitacije, otvara se unutrašnja šupljina. Ona je osvetljena sa solarno-kinetičkom energetskom masom koja je 600 milja široka i emituje radijaciju. U susretu sa unutrašnjom atmosferom ona postaje svetlost, toplota i život.
Šupljina je radijusa 5800 milja i osvetljena je konstantnom, blagom, zlatnom svetlošću koja kreira tropsku klimu koja omogućava raskoš prirode.
Gajin magnetni polovi se otvaraju u cikličnim udisajima od 24 sata na svakih šest meseci. Otvori dosežu 1.400 milja i predstavljaju dve od devet čakri (vitalnih centara) koje Gaja ima. Osnovna čakra je u planetarnom centru, unutar solarnog energetskog nukleusa koji iluminira Unutrašnjost. Ovde počiva Gajina kosmička moć. Sva sile materije, energije i dimenzije vremena / prostora ovde imaju izvor.
Preostalih šest čakri su smeštene na ekvatorijalnim crtama, 60 stepeni jedna od druge. Svaka od njih označava različit aspekt Gajine egzistencije.
Unutar zemlje živi veliki broj bića različitih kultura i tradicija. Oni se razlikuju i po različitom nivou životne frekvencije, koja opet zavisi od dostignutog stepena evolutivnog.
Pojedine rase okupiraju gigantske pećine i podzemne prostore u Unutrašnjosti, komunicirajući jedni sa drugima preko tunela. Ovde se mogu naći neki čuveni gradovi naseljeni bićima sa površine koji su emigrirali u drevna vremena. Oni žive na mnogo višem nivou u poređenju sa ljudskom rasom, u perfektnoj simbiozi sa planetom i životnim realitetom.
U podzemnim prostorima se nalaze i tajne baze vanzemaljskih grupa. Neke od njih su u kontaktu sa okultnim silama na površini zemlje, dok su druge u vezi sa Agartinim operativnim sistemom.
Eterični grad Šambala je najviši izraz ove unutrašnje civilizacije koji vibrira na solarnim frekvencijama. Tu se kreativna ideja i astralni program za Gajin evoluciju razvija. Tu prebivaju i najstarija bića, na najvišim frekvencijama, koji poseduju Sunčevu Gnostičku Svest. Oni su prvi stanovnici Gaje i stvaraoci ljudske rase. Prethodno su došli sa Sirijusa, a još pre sa Oriona odakle potiče njihova dinastija…“
Fenomen „severnih svetala“, odnosno aurore borealis, se smatra anomalijom. Naučna objašnjenja o sudaru sunčevih čestica sa Zemaljskim gasovima je labava. Hipoteza o šupljoj planetarnoj lopti baca drugačije svetlo na ovaj problem…

Saturday, August 9, 2014

ХРВАТСКИ , БОШЊАЧКИ И ЦРНОГОРСКИ ЈЕЗИЦИ , НИСУ НИКАКВИ ПОСЕБНИ ВЕЋ СРПСКИ ЈЕЗИК КОЈИМ СЕ СЛУЖЕ ГРАЂАНИ ХРВАТСКЕ , БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ И ЦРНЕ ГОРЕ






Пише Милан Сантрач 

                                                                                          ХРВАТСКИ , БОШЊАЧКИ  И  ЦРНОГОРСКИ   ЈЕЗИЦИ ,  НИСУ НИКАКВИ  ПОСЕБНИ   ВЕЋ  СРПСКИ  ЈЕЗИК  КОЈИМ  СЕ  СЛУЖЕ  ГРАЂАНИ  ХРВАТСКЕ , БОСНЕ  И  ХЕРЦЕГОВИНЕ  И  ЦРНЕ ГОРЕ


Свјесни значаја језика у идентификацији нације политичари у Хрватској, Босни и Херцеговини  и Црној Гори оспоравају чињеницу да говоре српским језиком и насилно , без научног упоришта покушавају створити такозвани хрватски, бошњачки и црногорски језик .


Црногорска академија наука и умјетности припрема "Ријечник црногорског језика".
Скандал! Циркус! То је јединствен случај да је нека држава и њена академија наука као и остале културно просвјетне институције  прогласила и признала језик упркос чињеници да никад није постојао нити постоји ријечник тог језика и назвали га црногорски језик. 

Таквом сочињенију адекватан је једино назив „Рјечник српског језика којим се говори у Црној Гори“, али изгледа, да то није ничији проблем.
Почетком двадесетог вијека, 1909. године у Црној Гори, тада самосталној кнежевини, организован је попис становништва и 94,38% становника се изјаснило као Срби. Остатак су били Албанци. Црногорца није било ни једног. Да се разумијемо, они су за себе говорили да су Црногорци чиме су показивали територијалну припадност јер су живјели у кнежевини Црној Гори, као што Срби у Шумадији за себе кажу да су Шумадинци или као што Срби из Лике за себе кажу да су Личани. Српским језиком говорило је 95 % пописаних, остали су говорили албанским.

Доласком на власт 1945. године комунисти су све Србе преименовали у Црногорце. Искористили су територијалну припадност, то јест државност и од ње створили нацију.  Језик нису дирали, остао је српски. То је урадио Ђукановић, политичком одлуком је српски језик преименовао и прогласио црногорски. 
Тако смо добили и црногорски језик а добићемо и горе споменути ријечник. Тај процес се приводи крају и ускоро ће бити окончан. Касније  су слично учинили са Муслиманима, додјеливши им националност без икаквог упоришта. Користили су своју политичку моћ као једини аргумент за такву одлуку и ако су знали да је за признавање националности потребно имати посебну територију, културу, језик, обичаје и т.д. а Муслимани на простору бивше Југославије немају ништа од тога, шта више, неоспорне историјске чињенице говоре да су они Срби који су под силом и терором отоманског царства преведени из Хришћанства у Ислам. У вријеме када је Југославија носила име Федеративна Народна Република у Уставу је писало да је сатављена од шест република у којима живи пет народа. Грб тадашње Југославије је имао пет бакљи, касније су то промијенили и додали још једну. Колико су важне и често кобне такве политичке одлуке видимо данас.


Хрвати су до средине 19. вијека говорили чакавски и кајкавски. Онда су вође Илирског покрета донијеле одлуку да Хрвати као народ за службени језик узму српски, да пређу на штокавицу. Људевит Гај је о томе отворено говорио, постоје и писани документи, наглашавајући да су Хрвати прихватили српски језик као свој. И Јосип Јурај Штросмајер је то признавао. Посао је окончан Бечким договором, 1850. године. Тај документ спада у ред најзначајнијих у историји утемељења хрватске нације. Касније ће комунисти политички увести термин српско-хрватски језик што је имало за циљ признавање хрватског народа као другог по бројности у бившој Југославији. Све до 90-тих . у Хрватској се говорио српско-хрватски да би га они новим уставом послије отцјепљења од Југославије  прогласаили за хрватски. Познавајући правила лингвистике која прописују признавање неког језика, Хрвати су приступили измишљању нових ријечи како би испунили потребну квоту различитости од српског за  26%. Тако су настале ријечи или читави склопови ријечи који никад нису заживјели међу народом јер су нелогични и непотребни.(зрнојед-врабац, околотрбушни панталодржац- ремен за панталоне и т.д. примјера је много)


Бошњаци као посебна етничка група, религијски повезана са исламом, створена је у другој половини 19. вијека у глави Бењамина Калаја, аустроугарског намјесника за БиХ. Послије свега што се у међувремену догодило, Бошњаци су данас народ и говоре, како кажу, бошњачким језиком. Не пију кафу, ни каву већ кахву. За нови, бошњачки језик је и толико  довољно, само да се не зове  српски.


Лингвистика сваку језичку подударност на проценту већем од75% третира као један језик. Горе споменути "језици" подударају се са српским на проценту од свега 100 %. Што рече неки афористичар: Шта ће Црногорцима српски језик, кад они имају исти такав. То исто може се рећи и за грађане Хрватске и Б и Х .
Али, нису историјске чињенице највећа мука ове жалосне приче. Сви језици рођени из српског имају у Србији статус посебних језика, па смо тако имали причу у новинама како је  неки делија из Новог Пазара возио  Ибарском магистралом 130 на сат и кад га је полиција зауставила , да наплати казну, он је тражио  преводиоца. Каже, не говори српски већ бошњачки. Народ би рекао да се прави луд. Што да се  не прави  кад му је држава Србија дала ту могућност?


Српска академија наука и умјетности, Институт за српски језик, већ годинама предано ради на Ријечнику српско-хрватског књижевног и народног језика. Српско-хрватски као језик постоји још само у главама неких Срба. Зар није логично да такве склонимо са мјеста гдје се одлучује о питањима језика и да научно, лингвистички докажемо да су сви новостворени језици политички производи, термин који често користи Емир Кустурица , да је ријеч о једном , једином, српском језику? 

PUTIN MORA DA SE SKLONI JER JE PRIJETNJA ZA GLOBALNU HEGEMONIJU





Аутор: Milan Santrac
PUTIN MORA DA SE SKLONI JER JE PRIJETNJA ZA GLOBALNU HEGEMONIJU


Nema nikakve sumnje da je jedan od glavnih ciljeva SAD smjena vlasti u Rusiji. Zato su neophodne i sankcije i izolacija i blokada. Amerikance uopšte ne zanima na koji će način doći do te smjene , da li će Putin otići poslije zavjere vrhuške ili će zbog pada standarda doći do pobune naroda koju će inspirisati liberalistički dio elite koji će ga srušiti sa vlasti.

Jednostavno, Zapad smatra da Putin mora da se skloni zato što njegova politika predstavlja prijetnju po američku hegemoniju. Takav odnos prema Putinu za samog Putina odavno nije novost , on svoju politiku gradi ne obazirući se na američko mišljenje o njemu ali svjestan da oni žele njegovu smjenu.

Na isti način on shvata i sve unutrašnje probleme svoje zemlje na koju anglosaksonci hoće da udare. A njen najveći problem je slaba, korumpirana, potrošačka i ideološki različito obojena elita čiju pobunu će, pojačavajući pritisak i sankcije protiv Rusije, isprovocirati lično Amerikanci.

Sjedinjene Američke Države zaista vjeruju da će, obzirom da su i deca, i pare većeg dela ruske elite na Zapadu, njih lako pritegnuti.

Pokušaj da se Putin zaustavi nije uspio u periodjakog pritiska 2011. i 2012. godine. On je tada dobio novu snagu i počeo sa čišćenjem kosmopolitske elite koja se bunila protiv njega, jer je tačno zaključio da ta „elita“ izvršava naređenje, dobijeno sa Zapada. Putinov cilj je bio da zemlju u predstojećem sudaru sa SAD obezbijedi od „pete kolone“, od onih koji bi mogli udariti s leđa. Mnogo je učinio, ali ni izbliza onoliko, koliko je potrebno.

Čak i kada bi uspio da se u potpunosti otarasi od otvorene pete kolone, i od korupcionaša, to ne bi mogao da riješi najveći problem. U ruskoj eliti postoji izuzetno visok procenat ideoloških robova Zapada, mentalnih kosmopolita koji na samu pomisao da može doći do prekida sa Zapadom padaju u nesvijest. Njihovo mišljenje je da se to ne smije dogoditi jer su i oni dio „velike evropske porodice“!
Kako bi ojačao suverenitet Rusije i učvrstio njenu snagu Vladimiru Putinu je bila neophodna ne samo unutarpolitička samostalnost, već i geopolitička. Svih ovih godina on se nalazio pritisnut spoljnim silama koje su težile ne samo da ne dozvole obnovu ruskog uticaja, već i da omoguće drugu seriju rasturanja Rusije,
Za sada se Putin bori sa spoljnim neprijateljem, ali uopšte nema sumnji da će odlučujuća bitka da se vodi sa unutrašnjim protivnikom. Borba sa SAD ne uklanja potrebu da se riješi glavno pitanje ruskog opstanka a to je obračun sa onima kojima nije važna sopstvena država gdje zarađuju novac već Zapad gdje za taj novac kupuju šta žele. Zapad gdje za taj novac kupuju šta žele. Putin sada ima nevjerovatnu podršku naroda koji od njega očekuje pobedu ne samo na spoljnom frontu, već i na unutrašnjem.
Za njega je najvažnije da oni koji iskreno smatraju da tradicionalne ruske vrijednosti, ne samo duhovne i porodične, već i geopolitičke, predstavljaju i njihove sopstvene, da su za njih interesi Rusije bez imalo sumnje jači od ličnih. Ne zato što „tako kaže Putin“ već zato, što je to potpuno prirodno i potrebno za opstanak Rusije i zauzimanje njenog mjesta na svjetskoj sceni.
Da se vrati vjera u sopstvene snage i da se stvore maksimalne mogućnosti za samostalan, samoodrživ rast i razvoj, da se postave osnove za socijalno uređenje koje će se zasnivati na nacionalnim vrijednostima,koje će biti prihvatljive za ruski narod.

Za velike ciljeve potrebni su veliki ljudi a Putin je zaista već pokazao da je veliki.

Milan Santrač

Friday, August 1, 2014

SUPROTSTAVLJANJE GLOBALIZMU JE JEDINI PUT OSTVARENJA SLOBODE













Piše Milan Santrač

SUPROTSTAVLJANJE  GLOBALIZMU JE JEDINI PUT OSTVARENJA SLOBODE


Zašto se širom planete vodi rat protiv nacionalnih država? Osjećaj nacionalnog identiteta je fatalna prepreka za globalizam i uvođenje nove, jedine svjetske vlade-tiranije. Zato se već dugi niz godina vodi kampanja poništavanja suvereniteta država.






Urođeno i stečeno osjećanje ljudi širom svijeta je pripadnost i identifikacija sa nacijom i državom. Takvo stanje je prepreka globalistima-iluminatima, kako se još nazivaju, u provođenju njihovih ideja o jednoj zajedničkoj vladi. Zato oni čine sve da promijene takvo stanje, ponište osjećanja nacionalne pripadnosti i unište državni suverenitet. Poslednjih godina su pojačali svoje djelovanje i ubrzavaju proces kako bi što prije došli do cilja. Ljudima često nije jasno šta se oko njih dešava i ako primjećuju razne promjene. 
U  USA  su sve veće i intenzivnije razmjere useljavanja, naročito iz Meksika i Azije. U Еvropi se milioni ljudi iz istočnоg dijela preseljavaju u zapadni. Otkako su se neke istočno-evropske države priključile EU,  preko 265 hiljada samo Poljaka se preselilo u Veliku Britaniju koja je, svima je poznato, bila veoma zatvorena za emigrante. Šta stoji iza te migracije koju u stvari planski provode globalisti ?

Jedan od najdjelotvornijih načina da se uništi osjećaj pripadnosti naciji kroz nekoliko generacija i da se otvore vrata stvaranju jedne svjetske vlade je podsticanje migracije i miješanje naroda i njihovih kultura. Miješanjem različitih nacija i kultura one potiru jedna drugu , međusobno se uništavaju i stvaraju slobodan prostor za stvaranje bezlične mase ljudi koji sve više prestaju biti sve drugo osim sirova radna snaga. Šta je cilj stvaranja jedne, svjetske vlade ? Kao i uvijek, svaka vlast teži diktaturi, tako je i ovog puta. Diktatura osigurava vladi ili vladaru apsolutnu moć nad ljudima, prirodnim i materijalnim dobrima. Istorija nam govori da je postojalo mnogo diktatora ali da su u tom ranijem vremenu bili ograničeni na manja područja. Svi su se trudili  proširiti svoju moć zbog čega su propadali jer su im želje bile veće od stvarne mogućnosti. Za potvrdu ove tvrdnje ima mnogo primjera a ja ću navesti dva iz, ne tako davne, prošlosti  koju bi svi trebali malo više poznavati. Zar Hitler nije uz pomoć svoje moćne armade pokušao izgraditi novi svjetski poredak? Koristio je čak isto ime za sistem koji je želio uspostaviti. 1942. godine u svojoj knjizi pod naslovom "Marksizam i nacionalno pitanje", diktator J. V. Staljin je napisao sledeće, citiram: " Svijet treba podijeliti u regionalne grupe kao prelazne faze prema svjetskoj vladi. Osjećanje pripadnosti naciji stanovništvo će se prije odreći u korist neke nejasne regionalne pripadnosti nego u korist svjetske vlasti. Kasnije će regionalne cjeline moći potpasti pod jednu objedinjenu svjetsku diktaturu". Završen citat. 


Vremenom se stvorio sloj ljudi, političara , korporativnih i bankarskih moćnika koji su međusobno povezani. Svi oni žele uvođenje jedne svjetske vlade, centra moći iz kojeg će se upravljati sa ljudima i materijalnim dobrima. Njihova moć bi bila neograničena, mogli bi da rade i odlučuju kako hoće a svi ostali ljudi bi kao mašine izvršavali njihove postavljene zadatke. Za ostvarenje svog cilja provode se smišljeni planovi među koje spada uništenje starosjedilačkih kultura kao dominantnih u određenim državama (Francuske, Španske, Ruske, Afričke i t.d.) Na primjer, šta god je originalno, specifično u nekom narodu nastoji se uništiti u loncu gdje je sve pomiješano i stopljeno u jedan koktel koji više neće imati svoju definiciju, već treba da ima od svega po malo ali ništa karakteristično. Takvi ljudi, sa neodređenom predstavom o naciji i kulturi lako bi se potčiniti svjetskoj vlasti. I tu se javlja problem. Kad se neko suprotstavi njihovom planu oni mu pripisuju osobine rasiste, nacionaliste ili šoviniste. Pošto upravljaju svjetskim javnim medijima, novinama i televizijom, njihovi napadi su efikasni i brzo uništavaju grupe i pojedince koje im se suprodstavljaju. Oni se postavljaju u poziciju iznad Boga jer se miješaju u njegove poslove. Ako je Bog stvorio različite rase, jezike, kulture, religije... onda je znao zašto je to učinio? To nije mana već vrlina. Ta raznolikost je bogatstvo na planeti. Stvoritelj je životinje i biljke napravio različitim, koliko je rasa životinja , koliko različitih biljaka. Uništavanje samo jedne od tih vrsta je narušavanje prirodne ravnoteže koju nam je Bog darovao.  Oni pokušavaju poništiti sve tradicionalne vrijednosti koje su u skladu sa prirodnim , što će reći, Božijim zakonima da bi lakše ovladali ljudima.(donose  zakone koji su štetni i neprimjereni ljudima o jednospolnim brakovima, sad već govore i o brakovima ljudi sa životinjama, masovne, štetne vakcinacije, proizvodnja GMO hrane i t. d.) 
Dio njihovog plana je uništavanje religija. Zato se govori o ekumenizmu, pojednačavanju istočnog , zapadnog i sveg ostalog  hrišćanstva, tačnije priznavanje Pape za vrhovnog poglavara. Ali to je samo jedna faza, u drugoj bi stvorili novu religiju a Papa  bi postao član svjeske vlade. Dio tog plana je i sadašnji napad na Islam. Oni žele potkopati Islam jer on spada među najveće religijske zajednice a to čine izazivanjem među-muslimanskih sukoba i ratova. Ovaj način im omogućava da lakše i uspješno privedu ovu religijsku masu da se odreče svojih uvjerenja i pokloni novoj svjetskoj vladi. 


Pripadnici svih religija i nacija bi trebale shvatiti da  svi imamo isti problem. Na kocki je sloboda svakog od nas. Nova državno-korporativna vlada ne želi samostalno stanovništvo sa mogućnosti izbora. Oni žele ljude koji će biti na njihovoj milosti i nemilosti, kojima će dati posao kad hoće i za platu koju će im gazda određivati. Svjedoci smo da se dio toga već primjenjuje. Ranijih godina su ljudi odlazili u inostranstvo i radili razne poslove za koje su bili dobro plaćeni. Sada je postalo svejedno u kojoj državi se radi, plate su smanjene i u dobroj mjeri izjednačene, cijene robe, takođe. Gotovo su neznatne razlike ako nešto kupite u Americi, Francuskoj, Grčkoj ili zemljama bivše Jugoslavije. Nije slučajno stvaranje zajedničke valute ali i to je samo prelazna faza. Glavna svjetska valuta je plastična kartica. Ljudi neće imati prilike da vide novac, sve se to već u velikoj mjeri primjenjuje. Platu vam uplaćuju na račune, vi plaćate karticom.  Već sada je nemoguće neke stvari platiti kešom u Americi i nekim  drugim zemljama, morate to učiniti isključivo karticom.(avionska karta a postoje i drugi primjeri) Na udaru globalista je trenutno takozvani srednji, radnički sloj a glavno sredstvo za ostvarenje svog cilja je masovna imigracija. Pogledajte šta se događa stvaranjem ujedinjene Evrope. Milioni ljudi su pokrenuti iz svojih zemalja sa istoka, Poljaci, Rumuni, Bugari, Slovaci, Česi, Moldavci...ka zapadu u potrazi za kakvom-takvom zaradom jer je u tim zemljama sistematski uništena privreda. Slično se dešava u državama bivše Jugoslavije. U USA postoje kompanije u kojima su 99% zaposlenih Meksikanci ili recimo u nekoj njemačkoj gdje su svi zaposleni Poljaci. Imao sam priliku da se u to uvjerim lično. Ovim načinom gubitnici postaju oni koji se preseljavaju i oni kod kojih se doseljavaju. Masa jeftine radne snage je snizila cijenu rada u zapadnoj Evropi i dovela do zakonskih promjena. Mnogobrojna radnička prava se ukinuta jer se poslodavci ponašaju u stilu, radi ako hoćeš za platu koju ti ja odredim  ako nećeš, ima drugi koji hoće. Uz to dolazi do poništenja nacionalnih i kulturnih osobina jednih i drugih.

Na drugoj strani se realizuju suprotne stvari koje imaju isti cilj. Riječ je o preseljenju proizvodnje. U našoj zemlji je takav proces sasvim neprimijećen ali u zapadnim zemljama je lako vidljiv. Najveće i najmoćnije američke i zapadno-evropske kompanije su preselile svoju proizvodnju u zemlje Azije ili Južne Amerike. Ovim potezom su oštećeni svi, njihovi radnici ostaju bez posla a radnici u Aziji i Južnoj Americi rade za nevjerovatno niske plate. To vlasnicima i korporacijama omogućava velike profite pa se razlika između bogatih i siromašnih ne smanjuje već povećava. Zato na planeti ima toliko mnogo gladnih. Nekad je proizvodnja hrane bila mala, zemlja se obrađivala ručno pa je bio broj gladnih isti ili manji. Danas, kada su obradive površine uvećane,  postoji poljoprivredna mehanizacija i može se proizvoditi dovoljno hrane za duplo veću populaciju i dalje imamo gladne čiji se broj uvećava. 


Ako svemu ovome dodamo uticaj moćnih američkih TV stanica i Holivuda sa hiper-produkcijom filmova sa temama iluminatske "kulture" nije čudno što sve države postaju po svemu slične kao i izgled njihovih naroda. Za ilustraciju ove konstatacije podsjećam vas kako su nekad izgrađivani svjetski gradovi, kako su se ljudi hranili, odjevali. Nekad su svi gradovi bili drugačiji, prepoznatljivi po svojoj arhitekturi dok se danas grade potpuno isti. Uporedite fotografije modernih građevina u Hon Kongu, Londonu, Sidneju, Dubajiju, Njujorku, Los Anđelosu, sve su iste. Sve što možete naručiti da ručate u Čikagu, možete i u Minhenu, Budimpešti, Šangaju, Rio de Ženeiru ili u Banja Luci, Čačku, pa ako hoćete i Svrljigu. Nekad se svako poznavao po odjeći odakle dolazi. Sada je ta različitost svedena na folklorna društva a i tamo polako nestaje.  Prisjetimo se nekadašnjih međudržavnih posjeta, Nehrua, Indire, Sirimavo Bandarinajke, predsjednika tek oslobođenih afričkih kolonijalnih država, svi su odlazili u posjete odjeveni u nacionalno odijelo što je pokazivalo njihovu autohtonost kulture.  Od Pariza, Milana, San Franciska, Frankfurta, Beograda, Ljubljane, Splita i svih ostalih gradova i sela ljudi se odjevaju na isti način. Ista firmirana garderoba, Najke, Adidas, farmerice, Prada,GAP, svuda se nosi isto a gdje se proizvodi niko ne zna? Samo tridesetak, negdje je taj period i kraći, godina za većinu ovih firmi nismo znali ni da postoje. Pogledajte kako se odjevaju političari, bankari, biznismeni iz bilo koje države svijeta, Japana, Amerike, Evrope, Azije ili Afrike Svi nose bijele košulje i tamna odijela masonskog tipa. Zašto ? Zato što je to izgled čovjeka koga proizvode globalisti, iluminati, stvaraoci novog svjetskog poretka, koje god ime koristili planovi su im isti.  Po njihovim planovima niko ne bi smio imati prepoznatljivo obilježje, naciju, kulturno naslijeđe, način odijevanja i t. d. Svi treba da izgledamo isto, orvelovski kao zombiji koji neće misliti već samo raditi a kad to ne budu mogli zamijeniće ih sposobniji.  Tako su stvorili uniformnost, jednobraznost i to zapanjujuće brzo.

Lično nemam ništa protiv jedinstvenih svjetskih institucija kao recimo Ujedinjenih Nacija ali ne ovakvih kakve su danas i čemu one teže.   I one sve više uzimaju vlasti, ponašaju se diktatorski, naređuju i upravljaju svojim odlukama i donošenjem deklaracija. Njihova izvorna namjena je da sarađuju a nikako da naređuju. Osnovna namjena sve više isčezava a pojačava se naredbodavna. Ponašaju se tako jer u njima dominiraju deklarisani i nedeklarisani svjetski moćnici čiji je cilj da svi postanemo "jedan svijet" iza koga se u stvari krije moć i tiranija malog broja ljudi.


Ima li spasa od ove pošasti ? Ima. To je sveopšta revolucija, masovna pobuna na svim meridijanima planete. Znam da je to teško izvodljivo. Nadu daju organizacije koje, makar u svojoj osnovi zagovara ravnopravnost među nacijama i državama i pravi finasijsku protutežu  trenutnim vladarima sa zapada. Ali, valja biti oprezan i nikom ne treba do kraja vjerovati. U takvim organizacijama ima moćnih članova, vlast udara u glavu kao vino i može se u svašta pretvoriti, može jedna tiranija zamjeniti drugu. Zato je potrebno razmišljati svojom glavom, čuvati naslijeđene vrijednosti, nacije, kulture, religije uz poštovanje drugih i ostvarivati saradnju sa svima koji su se spremni uključiti u sveopšti pokret i borbu protiv iluminatskih planova.