Wednesday, January 28, 2015

KAKO RIJEŠITI SVJETSKU EKONOMSKU KRIZU ----- PRIJEDLOG JEDNOG OBIČNOG GRAĐANINA










Piše Milan Santrač


 KAKO  RIJEŠITI  SVJETSKU  EKONOMSKU  KRIZU


PRIJEDLOG  JEDNOG  OBIČNOG  GRAĐANINA

POŠTO  NE  ZNAJU,  NE  MOGU  ILI  NEĆE  DA  RIJEŠE  SVJETSKU  EKONOMSKU  KRIZU  STRUČNJACI  SA  SILNIM  I  ZVUČNIM  TITULAMA DOKTORA  I  PROFESORA  IZ  SKORO  SVIH  ZEMALJA  MOŽDA  BI  TO  POŠLO  ZA RUKOM  JEDNOM  OBIČNOM  GRAĐANINU  SA  BALKANA

Gledajući televiziju, čitajući štampu, prateći razne internet portale  cjelokupna svjetska javnost je opterećena vijestima o svjetskoj ekonomskoj krizi. Skoro da ne postoji čovjek na planeti koji ne zna ko je MMF, Evropska banka, Svjetska banka , koje su berze važne za finansijske tokove, šta je petro-dolar, šta rade američke Federalne rezerve, zašto je došlo do pada cijene nafte i t. d. U pokušaju da javnosti što bolje objasne ili da je zbunjuju, nekako sam siguran da im je cilj  ovo drugo, iznose se razni podaci, nebrojene cifre, postotci, formule, ekonomske teorije, visine bruto dohodaka, količinama zlata u trezorima kao i prirodnim resursima nafte, gasa i ko zna čega još ? U svim tim mnogobrojnim podacima teško se snalaze obični ljudi bez obzira na nivo obrazovanja a ja bih se usudio reći da se u tome teško snalaze i svi ti veliki ekonomski stručnjaci koji su se okitili doktorskim i profesorskim titulama i zauzeli , uvijek najbolje plaćena, važna mjesta u vlastima, na institutima i univerzitetima. Da znaju kako riješiti krizu, valjda bi to do sada učinili ili ne bi  dozvolili da do nje dođe. Uvjeren sam da oni  neće da pronađu riješenje.


Vjerovatno će neko ko pročita ovaj tekst reći da je prijedlog običnog građanina, to jest mene,  neozbiljan i da sam drzak jer sam "udario" na tolike diplome i pametne glave svijeta. Ali, potsjećam vas da su najbolja rješenja ona jednostavna, često ispred nas samo  ih slučajno ili namjerno ignorišemo. Upravo to rade  veliki stručnjaci, ignorišu jednostavna rješenja a sve za korist par procenata bogatih i na štetu ostatka siromašnih.


Prvo, mislim da kriza ne postoji, da je ona izmišljena kao što je izmišljana pandemija ptičijeg i svinjskog gripa. 
Ko je izmislio krizu? 
Odgovor je jednostavan, oni kojima je novac u rukama, zapadni bankari i političari.
Zašto? 
Zato da bi iz država i naroda iscijedili i ostatak novca kako bi sa njima još lakše upravljali. Odnos tih moćnika, malog broja bogatih prema ostatku svijeta je isti kao u doba feudalizma samo se to danas drugačije naziva. Feudalci su od kmetova uzimali sve, čak i hranu. Od njih su  uzimali a sami je nisu mogli potrošiti. Što su bili siromašniji, kmetovi su postajali  ponizniji. U današnje vrijeme se događa isto. Narodu se uzima sve, natjerali su ga da uzima kredite po zelenaškom principu i svi su postali robovi. Ima u ljudima nešto prokleto što ih tjera da sve grabe za sebi, uzimaju, otimaju sve čak i ono što im nije  potrebno.  
Dakle, moderni feudalci, čitajte zapadni bankari, su ti koji grabe sve za sebe. Natjerali su zemlje da uzimaju kredite po zelenaškom pravilima a onda su proglasili ekonomsku krizu. 
Za porobljavanje masa uvijek su najpogodnije krize zato je ova izmišljena. 




Gdje je u svemu tome ekonomija i kako riješiti krizu za koju sam već rekao da je, nepostojeća? 

Jednostavno, treba poništiti sve dugove, otpisati ih, precrtati.



Šta bi se tada dogodilo?  
Ništa.

Gledajmo na to ovako, sve što je u bilo kojoj zemlji izgrađeno ostaće tamo, putevi, fabrike, aerodromi, željeznice, stambeni prostori i t.d.
Da li  ljudi koriste sve to što je izgrađeno? 
Svakako da koriste.
Za to je potrošen neki novac koga već odavno nema. Ako se otpiše taj novac sve što je s njim izgrađeno ostaće da postoji. Do sad se moglo živjeti bez njega može i dalje, zašto ne bi moglo?




Neko će reći, to nije u redu, uzeti nešto,napraviti dug a ne platiti ali nije u redu ni zaduživati druge zemlje po zelenaškim pravilima. Odobravaju kredite za koje uzimaju depozit, uračunaju enormno visoke kamate, pa zatezne kamate, zatim osiguranje kredita, pa troškove kursnih razlika , pa troškove servisiranja i ko zna šta još?  Ako je neka zemlja uzela kredit od sto miliona dolara ona po njihovim računima mora vratiti milijardu. Primjer kredita koji su odobrili građanima u švajcarskim francima  najbolje potvrđuje ovo o čemu pišem. Kad su u pitanju krediti koje uzima država sume su mnogo veće. Zaključak je da se ni jedan pojedinac kao ni zemlje nikad ne mogu osloboditi takvog duga. Treba znati  da ne postoji ni jedna zemlja na svijetu koja nije nešto uzimala od neke druge, dakle svako je svakom dužan pa to može biti osnov da jedni drugima ponište dugove. I razvijene zemlje kao, Amerika, Njemačka, Francuska...   su dužne kao i ostale, čak mnogo više od srednje-razvijenih ili nerazvijenih.

Primjera za otpis duga  kroz istoriju ima mnogo a ja potsjećam na neke od njih. Sporazumom u Londonu 1953.godine Zapadnoj Njemačkoj  je otpisan veći dio duga jer je ona u to vrijeme bila beznadežno
zadužena. Tek tada je krenuo njen privredni napredak.

Dugovi su otpisivani i republikama bivše Jugoslavije u londonskom i pariskom klubu, isto se radilo i zemljama bivšeg SSSR-a.

Postoje i najnoviji primjeri Islanda i nekoliko zemalja Južne Amerike koje su protjerale pljačkaše MMF i Svjetsku banku i odbile platiti dugove poslije čega su te zemlje počele napredovati i ništa im se zbog toga nije dogodilo.

Kako dugove u glavnom potražuje Amerika i zemlje zapadne Evrope, postavimo pitanje tim velikim svjetskim stručnjacima, da li je Amerika, Francuska Velika Britanija i ostale zemlje NATO pakta platila dugove Iraku, Libiji, da li ih sada plaćaju Siriji ? Da li su platili ratnu odštetu tim i mnogim drugim zemljama koje su razorili ?

Naravno da nisu.

Šta oni mogu učiniti Grčkoj čija je nova Vlada već najavila da odbija platiti dugove? 
Ne mogu joj učiniti ništa gore od onog što su im već učinili i gdje su ih doveli.
Hoće li neko iz Grčke preseliti plaže i hotele na neko drugo mjesto ? Hoće li  Solun prestati biti njihova najprometnija luka?
Naravno, da neće.


Dugovi koji se danas međusobno potražuju nisu stvarni dugovi. Njih su proizveli bankari raznim špekulacijama i kamatama. Tako su stvorili dužničko ropstvo većeg broja zemalja. 
Ako neka zemlja odbije da to plati, ništa  joj se ne može dogoditi ? 
Ne može niko doći u tu zemlju i uzeti sagrađene puteve, fabrike, željeznice ili nešto drugo i odnijeti. Sve će ostati gdje jeste i služiće narodu.


Da bi u svjetskoj ekonomiji sve  funkcionisalo kao kod dobrog domaćina, seljaka, da kupuje samo ono što mu treba  za onoliko novca koliko ga ima,  potrebno je da se političkom voljom sve vrati na dogovore postignute neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Tada su agresori  pobijeđeni, osuđeni za stradale i plaćanje ratne odštete, utvrđene su državne granice, uzajamno priznate države i osnovane Ujedinjene Nacije. Na početku svog rada one su donijele niz deklaracija, o poštovanju suvereniteta svake ustanovljene države, o nemiješanju u unutrašnje odnose, o spriječavanju novih ratnih sukoba i t.d.  U tim dogovorima i odlukama se krije  riješenje svjetske krize.


Kako su se bogataši, bankari i političari velikih zapadnih zemalja, Amerike, Njemačke, Velike Britanije, Francuske ...  osilili i nemaju namjeru ispunjavati ni jedan dio tada usvojenih dogovora već primjenjuju silu potrebno je odbiti plaćanje svih dugova jer oni u stvari ne postoje, oni su svakako izmišljeni . Takvim postupkom bi se riješila svjetska ekonomska kriza.


Dok se ne zatvore sve američke vojne baze širom planete i strana vojska ne vrati u svoje zemlje, dok  zapadne tajne službe ne prestanu rušiti legalne vlade u drugim zemljama, dok ne prestanu vojno uništavati čitave regione, govoriće se o finansijskoj krizi.
Zato je pravo i jedino riješenje, odbiti plaćanje izmišljenih dugova ili ih uzajamno poništiti. Takvim postupkom bi se riješila  svjetska ekonomska kriza. 


 Milan Santrač 








ЗЕЛЕНИ ГАДАФИЈЕВ ОТПОР: НАТО је изгубио рат, сада се игра по нашим правилима!











Piše Milan Santrač


 

ЗЕЛЕНИ ГАДАФИЈЕВ ОТПОР: НАТО је изгубио рат, сада се игра по нашим правилима!

Послије 2011. године свима се учинило да је Зелени отпор, кога чине Гадафијеве присталице, престао да постоји. Међутим, оно што је мало ко знао, јесте да је Зелени отпор искористио вријеме да појача своје редове, организује нову стратегију и матира окупатора у Либији. Официр Зеленог отпора за тајне и специјалне операције Стивен Гул, одобрио је да свијет, а Срби међу првима, сазнају шта се тачно дешава у Либији, шта је са Зеленим отпором и која је нова стратегија.

libyan-army

О нама, Зеленом отпору

Већина великих оружја и племенских бораца у Либији су сада дио Зеленог отпора. Они одговарају само племенитим, патриотским и часним племенским вођама и зеленој команди. Ово нам је дало могућност да неутрализујемо пацове на бојном пољу, а да нас нико не осумњичи, под именом Националне армије. Различитим заставама али са истом идејом планирамо да уништимо све НАТО пацове, прије оснивања кредибилне владе. Пацови су Либијци који су се продали НАТО-у.
У неким ранијим  текстовима може се прочитати шта су све радили борци Националне либијске армије. Све до сада није се откривало јавности ко стоји иза њих, већ су представљани само као борци племена, углавном Варшфане и Зинтана.
Гадафија нема, тако да нема ко да нас заустави да употребимо било коју врсту оружја против пацова. Ми смо изабрали да их уништимо са топлотним наоружањем, оружјима које пали све. Одлука које оружје бирамо је наша.
Не знам да ли знате да у Египту постоји велики зелени политички покрет, који ради као свака скупштина. Имају своје мандате, ауторитет и везу са Зеленим отпором.

О Мисрати

Мисрата је приобални град на сјеверу Либије, и један од првих градова који је почео лажну револуцију против Моамера Гадафија. Становништво Мисрате је јеврејског и турског поријекла, те је њихова блиска веза са ционистима омогућила да паклени ционистички план уништења Либије почне баш у том граду.
Сада, Мисрата умире спором и болном смрћу. Ми ћемо се постарати да их елиминишемо. Ови људи држе више затвореника него било која друга војна јединица у Либији. Уједињени са Ал Каидом убијају много. Зато се герилским ратовањем иде на то да се они ослабе на бојном пољу тако што се смањује њихов број, уништава се опрема и логистика. Иде се на то да Мисрата отвори своје затворе за инспекцију, размијени затворенике, да ослободи све затворенике или да дозволи Црвеном полумјесецу да се побрине за затворенике.
Затвореници у Мисрати
Овај рат је превише скуп у погледу ресурса, људи и опстанка. Они не могу то себи заувјек да омогућавају, али ми смо спремни да издржимо докле год буде требало.
За сада имамо доста ресурса, злата и оружја, и нико нас не може спријечити да урадимо било шта Мисрати.
Једини разлог зашто нисмо искористили неко опасније оружје да уништимо цијели  град Мисрату јесу затвореници и велики број Либијаца који подржавају Зелену Либију унутар Мисрате.
Сваким даном ова банда има мању моћ . Неки њени лидери су побјегли у Европу и питање је времена када ће Мисрата пасти.
Мисрата и друге НАТО-ове фракције бомбардују нафтне и гасне цјевоводе. Сјетите се, они су почели рат због ресурса, материјала и преузимања моћи. Ако униште све ресурсе шта ће имати? НАТО им неће финансијски помоћи. НАТО заправо њима продаје оружје, задужује их, и то врло скупо. Како су цијене нафте оборене од стране алијансе Зеленог отпора, ови момци ће ускоро банкротирати, јер не могу да плате Ал Каидине плаћенике, а те пропалице неће ратовати  бесплатно.

О Калифи Хафтару

KalifaКалифа Хафтар је војни генерал, који се последњих година у Бенгазију сукобљава са исламистичким групама попут Ансар ел Шарије, пипцима разгранате Ал Каиде.
Калифа Хафтар је у врло тешкој ситуацији, јер су његове амбиције да постане нови Моамер Гадафи практично неоствариве.
Калифа има 70 година, колико и Моамар Гадафи, и може само остати војни лидер, али никако политички лидер или вођа Либијаца.
Либијци су свјесни тога да је Калифа Хафтар заправо ЦИА-ин човјек, који је два пута издао Моамера Гадафија, те да је један од организатора рата против Џамахирије.
Оба његова сина Садам Хафтар и Белгакем Хафтар украли су новац од либијског народа, што додатно онемогућава Хафтара да послије рата постане лидер Либије. Након рата Хафтар се мора пензионисати, а потом одговорити на нека питања.

О младим либијским пацовима и Ал Каиди

Млади људи у Аџдабији, заливу Сидра и Бенгазију који су били заведени, окренули су се против оних којих су заступали НАТО-ову пропаганду и празни “Дубаи” животни стил. Има превише борби између пацова, Ал Каиде и других исламистичкиих фракција. Њихова бројност је све мања, толико да не могу ни да размишљају о оснивању своје шеријатске владе или неке заједнице.
Пацови немају праву дисциплиновану армију. Не можете звати дјецу од 12 до 25 година која се боре под утицајем дрога армијом. Ови млади људи нису обучена професионална армија. Они убијају било кога без питања, због параноје, што је довело до тога да имају велики број непријатеља.
Спаљивање имовине, џамија и пословних зграда широм Либије обиљежја су ових отпадника, Ал Каиде и окупатора. Зелени отпор не пали јавну и приватну имовину. Зелена армија има јасне мете и мисије. Паљење тржних центара који дозвољавају људима оба пола да купују и нафтних складишта је дјело НАТО-ових банди и Ал Каиде. Када се борите за ресурсе и приморани сте да их спалите, то је један вид пораза и губитка контроле. Ако их све спалите, онда немате ништа, као ни сигурност од НАТО-а.

Однос са свјетским силама

Француска и НАТО не могу више да користе неправедну резолуцију да уђу под лажним изговором у Либију. Египат и Алжир су у Каирској декларацији потписали да ће се директно и војно супротставити овој стратегији и агресорима што ће довести до опасних последица. Пацови неће моћи да користе ни египатску ни алжирску границу, биће ухваћени у клопци.
Стратешка алијанса Зеленог отпора и обавјештајне службе је проширена. НАТО сада игра по нашим правилима, а у супротном убијамо све њихове агенте на тлу Либије. Нема компромиса по овом питању. Ми не можемо да штитимо њихове амбасаде и особље из много разлога. Прво, ни ми сами немамо адекватну безбједност, па не можемо гарантовати ни њихову, а као друго, они су агресори.
Кина, Иран, Сјеверна Кореја и Русија су наши савезници. Могу нам пружити нуклеарну помоћ, али тада ће сви изгубити. Овај рат је постао превише скуп за САД и многе НАТО-ове чланице. Они сада признају да желе дипломатију са Зеленим отпором, отворену дипломатију са директним предсједничким линијама за безусловни разговор.
Радије ће градити своју домаћу економију него непредвидиви либијски рат, који их брзо окружује, потпаљује и води у Трећи свјетски рат. Они желе да се ово брзо заврши. Сада мијењају своју страну, али упркос томе ми смо донирали 229 милијарди евра у оружју сваком антиимперијалистичком ратном позоришту на свијету.


Све информације су преузете од официра Зеленог отпора за тајне и специјалне операције Стивена Гула





Преузето са србски ФБ репортер

 

Monday, January 26, 2015

PROGRAM GRČKE STRANKE SIRIZA










Piše Milan Santrač

Kad pročitate ovaj program vidjećete da su većina tačaka podudarne sa zakonima koje smo nekad imali u Jugoslaviji. Grci su pod pritiskom glavnih članica evropske unije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske, koje su u bliskoj saradnji sa U.S.A. donosili zakone i propise koji su išli na štetu grčkog naroda, uništenje privrede i prodaju imovine stranim državama i korporacijama. Kod njih je provedeno ono što danas rade u svim republikama bivše Jugoslavije. Zatvorili su nacionalne banke da bi njihove radile, uništili naša preduzeća da bi kupovali njihovu robu, ukidali zakone koji su štitili naša radnička i građanska prava i donosili one koji strancima omogućavaju da uzmu sve što su od nas oteli i t. d.

Grčka upornost suprotstavljanju stranim silama i  rušenju sadašnje vlasti koja nas vodi u propast i dovođenje nove koja će uraditi  program i provesti ga u djelo za korist naše države i građana, trebaju nam poslužiti kao dobar primjer da možemo zaustaviti dalje propadanje. 


PROGRAM  GRČKE  STRANKE  SIRIZA

Kako SIRIZA planira pokrenuti zemlju i pomoći siromašnim građanima

Grčka ljevičarska stranka Siriza koja je pobijedila na jučerašnjim izborima, biračima je obećala odustajanje od mjera štednje i pregovore s međunarodnim kreditorima kako bi se izmijenili uslovi otplate duga.

Donosimo plan njihove Vlade pod nazivom "Solunski program" i njihov program u 40 tačaka objavljen 2012. godine kako bi ga mogli uporediti sa sadašnjim.
Solunski program
Sastoji se od četiri tačke: 1. Borba protiv humanitarne krize, 2. Pokretanje privrede i promicanje porezne pravde, 3. Pokretanje zapošljavanja, 4. Transformacija političkog sistema kako bi se produbila demokratija

1. Borba protiv humanitarne krize
Troškovi programa borbe protiv humanitarne krize, koja uključuje interventne mjere za najugroženiji dio stanovništva iznose 1,9 milijardi eura.

Program uključuje besplatnu električnu energiju za 300 hiljada  kućanstava od 300 kWh mjesečno po osobi.

Predviđa se i subvencionirana prehrana za 300 hiljada porodica bez prihoda. U provođenje mjere bi će uključene javne agencije, lokalne vlasti, Crkva i humanitarne organizacije.

Uvodi se program socijalnih stanova, njih 30 hiljada, čija  bi stanarina iznosila 3 eura po kvadratnom metru.

Za penzionere koji imaju penziju vraća se "božićnica" kao 13. penzija.

Uvodi se besplatna medicinska zaštita za nezaposlene bez zdravstvenog osiguranja.

Uvodi se besplatan javni prijevoz za dugotrajno nezaposlene i siromašne.

Ukida se poseban porez na toplinsku energiju (grijanje) i dizel gorivo, a cijena goriva za grijanje domaćinstva vraća se na 0,90 eura, u odnosu na sadašnjih 1,20 eura po litri.

2. Pokretanje privrede i unapređenje porezne pravde

Troškovi ovih mjera procjenjuju se na 6,5 milijardi eura, a korist na tri milijarde.

Ovaj paket mjera usmjeren je na pokretanje privrede, smanjivanjem poreznog opterećenja za realni sektor i građane, povećanje likvidnosti sistema i potražnje.

 


Pretjerano oporezivanje srednje klase i svih onih koji ne izbjegavaju porez, doveo je veliki broj građana u situaciju da su im ugrožena radna mjesta, privatna imovina, pa čak i fizička egzistencija, što pokazuje rastući broj samoubistava.
 


Predviđa se omogućavanje otplate duga prema državi i državnim fondovima u 84 rate.
Prihodi koji se očekuju od naplate poreznih dugova trebali bi iznositi između 5 i 15% ukupnog duga, a naplata će biti olakšana sljedećim mjerama:

  • zaustavljanje postupka prisilne naplate, blokade računa i oduzimanja nekretnine u kojoj dužnik stanuje, za sve one koji se uključe u proces nagodbe,
  • Zaustavljanje postupka prisilne naplate na 12 mjeseci za dužnike za koje se utvrdi da su bez prihoda.
  • Ukidanje protivustavnog tretmana duga prema državi kao počinjenog prekršaja.
  • Ukidanje obveznog depozita od 50% poreznog duga kao preduslov za otvaranje sudske rasprave. Depozit će biti smanjen na 10 do 20%, ovisno o financijskim okolnostima dužnika.
Predviđa se i momentalno ukidanje jedinstvenog poreza na sve nekretnine, te uvođenje poreza na veliku imovinu. Planira se uvođenje većeg broja poreznih razreda kako bi se omogućilo progresivno oporezivanje.
Previđeno je i restrukturiranje teško naplativih kredita za građane i preduzeća. To će uključivati individualnu procjenu dužnika, otpis dugova najsiromašnijima i opšte pravilo da rata za otplatu preostalih dugova ne prelazi 1/3 prihoda dužnika. Predviđa se i uspostava javne institucije koja će posredovati u naplati dugova.

Predložit će se zakon kojim će se zabraniti prinudna naplata nad jedinom nekretninom dužnika čija vrijednost je ispod 300 hiljada eura, a takođe se predviđa i zabrana preprodaje ili ustupanja dugova nebankarskim institucijama

Minimalna plata podiže se na 751 euro.

Planira se osnivanje razvojne banke i banaka posebne namjene.

3. Pokretanje zapošljavanja
Planom je predviđeno neto povećanje broja radnih mjesta za 300 hiljada u svim sektorima privrede: javnom, privatnom i socijalnom, što bi se trebalo vidjeti kroz dvije godine.

Plan zapošljavanja vodi računa o starijima od 55 godina, kao i o velikom broju nezaposlenih mladih.

Predviđa se i povrat institucionalnog okvira za zaštitu prava iz radnog odnosa, kao i vraćanje kolektivnih ugovora i arbitraže.

Plan predviđa ukidanje svih propisa koji omogućuju velika otpuštanja i neopravdane otkaze, kao i onih koji omogućavaju iznajmljivanje radnika.

4. Transformacija političkog sistema kako bi se produbila demokratija
Programom je predviđena institucionalna i demokratska rekonstrukcija države. Želi se osnažiti predstavnička demokratija i uvesti nove institucije direktne demokratije.

Predviđa se regionalna organizacija države. Povećanje transparentnosti, ekonomske autonomije i djelotvoran rad opština i regija. Žele se osnažiti institucije direktne demokratije i uvesti nove.
Planira se osnažiti demokratsko učešće građana.

Uvođenje novih institucija, kao što su zakonodavne inicijative građana, građanski veto i inicijative za raspisivanje referenduma.

Predviđa se osnaživanje uloge parlamenta i smanjenje poslaničkog imuniteta.

Ponovna uspostava javne radio-televizije.

 


Program u 40 tačaka iz 2012. godine preuzet je sa stranice Radnička borba:
1. Revizija javnog duga i novi pregovori o kamatama te suspenzija otplate do oživljavanja privrede i povratka zaposlenost.

2. Zahtijevanje od Evropske Unije da promijeni ulogu Evropske centralne banke, tako da ona financira države i programe javnih ulaganja.

3. Povećanje porez na dohodak na 75 % za sve koji zarađuju iznad 500.000 eura.

4. Promjena izbornog zakona radi uvođenja proporcionalnog sistema.

5. Podizanje poreza za velike kompanije do visine evropskog prosjeka.

6. Usvajanje poreza na financijske transakcije i posebnog poreza na luksuzna dobra.

7. Zabrana špekulativnih financijskih derivata.

8. Ukidanje financijskih privilegija Crkve i brodogradilišne industrije.

9. Borba protiv tajnih mjera banaka i bježanja kapitala u inostranstvo.

10. Drastični rezovi vojnih izdataka.

11. Povećanje minimalne plate do visine prije smanjenja, 750 eura mjesečno.

12. Korištenje zgrada vlade, banaka i Crkve za beskućnike.

13. Otvaranje menzi u javnim školama radi davanja besplatnog doručka i ručka djeci.

14. Besplatno zdravstveno osiguranje za nezaposlene, beskućnike i one s niskim platama.

15. Subvencionisanje do 30% otplata hipoteka za siromašne porodice koje ne mogu plaćati rate.

16. Povećanje pomoći za nezaposlene. Povećanje socijalne zaštite porodica samohranih roditelja, starijih osoba, invalida i porodica bez prihoda.

17. Fiskalne redukcije za dobra od primarne neophodnosti.

18. Nacionalizacija banaka.

19. Nacionalizacija bivših javnih (uslužnih i komunalnih) produzeća u strateškim sektorima radi rasta zemlje (željeznice, aerodromi, pošta, voda).

20. Preferiranje obnovljivih izvora energije i zaštita okoline.

21. Jednake plate za muškarce i žene.

22. Ograničavanje nesigurnih zapošljavanja i podrška ugovorima na neodređeno vrijeme.

23. Proširenje zaštite rada i plata radnika koji ne rade puno radno vrijeme.

24. Obnova kolektivnih ugovora o radu.

25. Povećanje inspekcija rada i zahtjeva za produzeća koja daju ponude za javne ugovore.

26. Ustavne reforme koje garantiraju razdvajanje Crkve i države i zaštitu prava na obrazovanje, zdravstvo i okolinu.

27. Referendumi o ugovorima i drugim sporazumima s Europom.

28. Ukidanje privilegija poslanicima. Uklanjanje posebne sudske zaštite za ministre i dozvola sudovima da procesuiraju članove vlade.

29. Demilitarizacija Obalne straže i protivpobunjeničkih specijalnih jedinica. Zabrana nošenja maski i korištenja vatrenog oružja policiji za vrijeme protesta. Promjena obuke policije u smislu naglašavanja socijalne tematike poput imigracije, droga i društvenih faktora.

30. Garantovanje i poštivanja ljudskih prava u centrima za zadržavanje imigranata.

31. Olakšavanje ponovnog ujedinjavanja imigrantskih porodica.

32. Ukidanje kazni za konzumiranje droga u korist borbe protiv šverca droge. Povećanje finansiranja centara za rehabilitaciju ovisnika.

33. Regulisanje prava na prigovor savjesti u zakonima o regrutaciji.

34. Povećanje finansiranja javnog zdravstva do visine evropskog prosjeka. (Evropsko prosjek je 6% BDP-a; u Grčkoj 3%.)

35. Ukidanje plaćanja zdravstvenih usluga od strane građana.

36. Nacionalizacija privatnih bolnica. Ukidanje privatnog učešća u nacionalnom zdravstvenom sistemu.

37. Povlačenje grčkih vojnika iz Afganistana i sa Balkana. Bez grčkih vojnika izvan  vlastitih granica.

38. Prekid vojne saradnje sa Izraelom. Podrška stvaranju palestinske države unutar granica iz 1967.

39. Pregovori o stabilnom sporazumu s Turskom.

40. Zatvaranje svih stranih baza u Grčkoj i povlačenje iz NATO saveza.

 



 Milan Santrač   

Friday, January 23, 2015

RUSIJA ZNA ŠTA DOLAZI I ZAVRŠAVA PRIPREME ZA VELIKI RAT: TREĆI SVJETSKI RAT ĆE POČETI U SIRIJI











 

 

Piše Milan Santrač

RUSIJA  ZNA  ŠTA  DOLAZI  I  ZAVRŠAVA  PRIPREME  ZA  VELIKI  RAT: TREĆI  SVJETSKI  RAT  ĆE  POČETI  U  SIRIJI 


 

U toku je medijski rat između SAD i Rusije, što samim tim označava i najavu pravog rata.Moguće je predvidjeti gdje će izbiti Treći svjetski rat na osnovu istorijske ruske vojne strategije, pošto Putin prati šablon ruske vojske star više od 100 godina u kombinaciji sa sadašnjim događajima. Analitičarima je jasno da su ruske pripreme za svjetski rat u punom jeku. 

 

Trenutna situacija

Rusija ruši petrodolar time što privlači nacije BRICS-a da kupuju iransku naftu za zlato. Rusija takođe uspijeva da zaobiđe petrodolar u trgovini sa Evropom. Međutim, Rusija je pogođena niskom cijenom nafte.

Dodajući ulje na vatru, Rusija uvodi Kinu u svoju sferu energetskog uticaja. Taj potez će u jednom trenutku značajno oslabiti NATO i izolovati SAD, kako ekonomski, tako i vojno. Mnogi kažu da je velika vjerovatnoća da će Njemačka napustiti NATO i pridružiti se ruskoj sferi uticaja. Neki vjeruju da Rusija želi da okupira SAD, ali to u svakom slučaju nije praktično u ovom trenutku. Najbolji Putinovi prijatelji su sada ekonomsko iscrpljivanje i vojna izolacija. Na kraju krajeva, SAD posjeduju preko 2.000 nuklearnih oružja i 72 nuklearno naoružane podmornice koje su gotovo neprimjetne.

Ali ne dajte se zavarati, ovaj hladni rat će se uskoro prilično zagrijati, pošto je Putin potrošio više od 650 milijardi dolara na jačanje vojske.
 

Putinova vojna strategija

Putin ima vojnu strategiju za koju većina Amerikanaca nikad nije čula, a još manje njih je razumije. Iako Rusija posjeduje jednu od najvećih kopnenih površina na svijetu, njene obalne površine nisu baš funkcionalne.Upravo zbog toga je ruski ekonomski rast bio otežan u prošlosti. Rusija jako žali što je prodala Aljasku SAD. Upravo tu u cijelu priču uskače Sirija. Rusija ima ogromne zalihe energije, uz novopronađena bogatstva na sjevernom polu, ali bez adekvatne luke, njena ekonomija će uvijek biti u drugom planu.
 

Teorija unutrašnjosti

Britanski geograf i vojni istoričar, Halford Mek Kinder je 1904. godine napisao članak koji je promjenio način na koji političari i vojska posmatraju svijet. Teorija koja je imala jak uticaj na skoro pet generacija stratega nazvana je prosto Teorija unutrašnjosti.  

U suštini, Mek Kinderova teorija posmatra geopolitičku vojnu istoriju kao borbu između kopnenih i morskih snaga. Kinder je vjerovao da je svijet postao „zatvoren“ sistem, bez novih zemalja za otkrivanje, osvajanje i izazivanje haosa. Prema teoriji, glavni razlog za svjetske konflikte sveo se na borbu između kopnenih i morskih sila, pri čemu bi krajnji pobjednik mogao da obezbjedi svjetsku dominaciju. Odlučujući faktor je fizička geografija.

Iz Kinderove perspektive, sovjetska Rusija je morala da se zadrži u unutrašnjosti.  Vjerovao je da će, ko god bude kontrolisao Evroaziju, kontrolisati čitav svijet, dokle god taj vladar bude imao pristup funkcionalnim lukama.

Problem sa Rusijom jeste da ona posjeduje vrlo malo funkcionalnih luka, što značajno utiče na njenu trgovinu. Smatralo se da će SAD i zapadna Evropa biti bezbedne dok god Rusija bude spriječena u pokušaju da postane velika pomorska sila. U slučaju da Rusija uspije u tome, ona bi postala vladar svijeta. Tek nakon objavljivanja tajnih ruskih dokumenata, otkriveno je da je Staljin bio spreman da zarati sa SAD kako bi došao u posjed luka na Aljasci.

Staljinovi tajni planovi za invaziju Aljaske 1951. godine

Na konferenciji na Jejl univerzitetu 1999. godine, predstavljeni su tajni ruski dokumenti u kojima se otkriva da je Staljin ozbiljno planirao da napadne Sjevernu Ameriku 1951. godine.  Dokumenti iz vremena Hladnog rata su otkrili da je Staljin sprovodio veće vojne pripreme za invaziju.Rusija je oduvijek bila zarobljena na kopnu, a ovaj potez bi im obezbjedio prijeko potrebne luke. Međutim, Staljin je umro, a planovi su napušteni, barem privremeno, zbog američke dominacije u smislu nuklearnog oružja.

U 2014. godini je uočena važnost Teorije unutrašnjosti u vođenju ruske spoljne politike po pitanju Sirije, i u izvjesnoj mjeri Kine. Kinesko-ruski energetski sporazum omogućava Rusiji pristup kineskim lukama.Rusiji je veoma važno da zaštiti Siriju zbog upotrebe njenih luka Tartus i Alepo. Uzimanje u obzir da je na početku krize u Ukrajini, ruska vojska prvo obezbjedila Krim i pomorsku bazu u Sevastopolju.Rusima je važno da posjeduju flotu u Crnom moru kako bi se suočili sa prisustvom mornarice SAD u Mediteranu.

Da se Ukrajina uspješno pridružila Evropskoj uniji, Rusija bi izgubila svoju najvažniju pomorsku bazu u Sevastopolju. Dok nacije G7 posmatraju Putinove akcije ofanzivnim, on ih smatra pitanjem vojnog preživljavanja.Opet je u pitanju Teorija unutrašnjosti, isto kao i prošle godine kada je Putin prijetio da će izvršiti nuklearni napad na SAD ukoliko napadnu Siriju. Sirija je ključna za Ruse iz više razloga, uključujući njene luke.

Evo iz kojih razloga je Sirija važna za Rusiju:
 

Rusija posjeduje pomorsku bazu u Siriji koja je veoma važna jer je u pitanju jedina ruska vojna baza van granica nekadašnjeg Sovjetskog saveza. Putin vješto prikriva činjenicu da je baza još uvijek funkcionalna i da postoji aktivna flotila u toj oblasti.
  1.  Rusija namerava da nastavi da upotrebljava luke Alepo i Tartus kako bi olakšala svoju pomorsku trgovinu.
  2.  Utvrđivanje Sirije pruža dodatnu zaštitu za Iran, koji potkopava petrodolar prodajući svoju naftu za zlato, što omogućava Putinu da vodi ekonomski rat protiv dolara i Federalnih rezervi.
 3.   Sirija je vojni satelit Rusije, a Asad kupuje velike količine ruske vojne opreme, što pomaže ruskoj ekonomiji.Naravno, ništa od ovoga neće biti moguće ako ISIS nastavi da divlja kroz Irak i Siriju.

Ne dajte se prevariti, ISIS je kreacija CIA-e sa dvostrukom misijom.

Prvi cilj jeste da se svrgne Asad u Siriji, a drugi je da se okupira Iran i očuva petrodolar. Obezglavljivanja ISIS-a su samo predstava dizajnirana da navede američku javnost da odobri Treći svetski rat.
 

Opcije Amerike

Kontrola nad Ukrajinom i isporukom gasa kroz tu državu su ključ za remećenje ravnoteže moći na planeti.Kada bi Rusija imala potpunu kontrolu nad Ukrajinom, došlo bi do energetske ucjene i raspada NATO-a.Ukoliko Rusija pokuša da preuzme Ukrajinu, koja opcija preostaje SAD? U ovom trenutku je malo vjerovatno da NATO može da sačuva Ukrajinu od Rusije bez upotrebe nuklearnog oružja.

Gdje je Rusija najranjivija? Odgovor je naravno Sirija. Sirija je od ekonomskog i vojnog značaja za Rusiju.

Kada bi Sirija pala u ruke SAD, vojni i ekonomski gubici bi bili katastrofalni, da ne govorimo o gubitku sirijskih luka. Logično djelovanje Rusije jeste da nastavi da napada ekonomiju SAD, uporno napadajući Federalne rezerve i petrodolar.

Ipak, ukoliko Ukrajina padne, SAD će napasti Siriju i Iran.Povod za napad će očigledno biti nekakav događaj koji će kreirati  SAD za koji će biti optuženi Sirijci.

Pored toga, Putin će napasti Aljasku ako SAD napadnu Siriju. Upravo tada će hladni rat prerasti u vreli rat.

Vrhovna vojna komanda SAD vjeruje da će Treći svjetski rat otpočeti u Siriji, jer će se Rusija umiješati kada Asadove snage padnu. Budno pazite na Siriju.

Ovoga puta, svjetski rat će se voditi u Siriji, a Asadu može da se dogodi isto što i  vojvodi Ferdinandu.
 

 

 

 

 

  Korištene informacije Dejva Hodžisa

 


Sunday, January 18, 2015

ЗЛАТИЦЕ ЕВОЛУИРАЛЕ И ПОЧЕЛЕ УНИШТАВАТИ ГМО КУКУРУЗ
















Милан Сантрач 






 

ЗЛАТИЦЕ  ЕВОЛУИРАЛЕ  И  ПОЧЕЛЕ  УНИШТАВАТИ  ГМО  КУКУРУЗ  


Наиме, златице су еволуирале и почеле се хранити ГМО кукурузом. Стручњаци тврде да није крив кукуруз, него расипност и погрешно коришћење и сијање кукуруза од стране фармера, корпорација и заступника што се догодило због неконтролисаног узгоја ГМО кукуруза.
Арон Гасман, научник са Државног универзитета Ајова за Виред је рекао следецће: " ...у колико се пракса коришћења не промјени стање ће  постати још горе. Мора се направити фундаментална промена у начину примјене технологије".

БТ  ГМО  кукуруз је први пут представљен на тржишту 1996. године.
Од тада се показао као изузетно популаран, али и према великом броју студија и изузетно отрован. Али, од почетка његовог узгоја број златица се нагло смањио.
Да би спријечили златице да развију отпор према отрову из БТ  ГМО  кукуруза, фармерима је речено да морају имати „додатне“ природне усјеве на плантажама да би златице могле преживјети и несметано се хранити, те заобилазити ГМО кукуруз. Неконтролисано коришћење и непоштовање тих правила због веће зараде, обило се фармерима о  главу.
Златице су постале отпорне и уништавају ГМО кукуруз у великим размјерама. Извјештаји из већине мјеста гдје се сије БТ  ГМО кукуруз у САД показали су како су златице постале отпорне на чак три врсте БТ  ГМО  кукуруза.
Таквој еволуцији златица нико се није надао. Наиме, ГМО кукуруз сам по себи је препун отрова и пестицида који се и овако навелико користе, што је до сада одбијало златице и друге штеточине, а обезбјеђивало сигурну зараду и несметано тровање плантажа и људи широм свијета.


Али, ови корпорацијски гиганти вођени новцем на уштрб човјечанства, нису очекивали овакво прилагођавање и отпорност природе. Златице су се вратиле и напале ГМО поља. Због тога се шири паника од несташице хране, али и од губљења мегаломанске зараде.


Ово је само доказ ако човјек нешто не може зауставити, има онај ко може. Након што су златице напале 90% посађеног БТ  ГМО кукуруза, коропрацијски дивови наложили су   коришћење  још веће  количине  пестицида.
Али, такво коришћење пестицида без контроле поништиће  оне „предности“ које су ГМО културе требале изазвати, наводе научници.


Нико не зна  које су то предности, али чини се како научници баш немају праву идеју како заштити кукуруз од ове пошасти? 

Хоће ли златице учинити оно што човјек није могао?
Спасити човјечанство и уништи ГМО отровне плантаже?






Tuesday, January 13, 2015

NAMJEŠTALJKA CHARLLIE

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           










Milan Santrač

NAMJEŠTALJKA  CHARLLIE

 

Hoćemo li se izvući iz pakla kojeg nam pripremaju psihopate?




Malo ko se sjeća šta se dogodilo 11.09.2001. kad su naše građanske slobode nepovratno uništene u jednoj dobro smišljenoj insajderskoj operaciji za koju su optuženi ljudi koji i dan danas mirno žive u zemljama Srednjeg Istoka. Još manje ljudi se sjeća Hitlerovih isplaniranih akcija u kojima su Židovi optuženi za terorizam poput paljenja Rajhstaga. Istorijske knjige jako dobro opisuju što se dogodilo nakon toga. Pa ipak, mi ništa nismo naučili iz istorije, danas je mali Charlie postao puno više od manipulacije kojom se okoristio, dobro skriven, vrh vladajuće piramide, dok se strah i mržnja usmjeravaju prema svim ljudima islamske vjere kako bi se pokrenuo još jedan krvavi obračun svjetskih razmjera.



Mi nismo  Charlie, prestanite nas  lagati i gurati u sukobe


Predatori u ljudskom ruhu i te kako znaju kako maniplisati s nama. Psihopate , opasni paraziti bez imalo empatije i osjećaja krivice sve će učiniti što je u njihovoj moći kako bi javno mnijenje fokusirali na lažne mete dok oni bez ikakve medijske pompe rade ono što su naumili. Njihovi ciljevi su uništenje svih građanskih sloboda, jedna globalna policijska država i istrebljenje svih onih koji se ne slažu s njihovim ciljevima. Takvi „opasni elementi“ su Rusija i predsjednik Putin te svi oni koji podržavaju samostalnost Palestine i Sirije.

Dobro nam je poznato kako su završile zemlje poput Iraka i Libije koje su svoja prirodna bogatstva pokušali prodati u svim drugim valutama osim dolara. Te zemlje su proglašene neprijateljima demokratije i SAD je, sa svojim saveznicima u zlodjelu, od tih zemalja napravio ruševine i političke crne rupe koje stalno tinjaju s novim ratovima i ustancima. Kina, Indija, Rusija, Brazil i Južno-Afrička republika (BRICS) su brojnim ugovorima u samo dvije godine uspjeli istjerali petro dolar iz većine novčanih transakcija, a to se SAD-u nikako ne sviđa jer je stabilnost SAD-a ovisna o jačini papirnatog dolara koji se mora vrtjeti u svim naftnim i plinskim naplatama, inače postaje potpuno bezvrijedan.


S druge strane Rusija svoju stabilnost zahvaljuje ogromnim količinama zaliha crnog zlata, i jednostavnoj činjenici kako je rublja jedina svjetska valuta koja počiva na državnim zalihama pravog zlata. Od zlatnog pologa za državne valute su primarno odustale države poput Velike Britanije i SAD-a kako bi bez ikakva problema mogli mešetariti svojim novcem te kako bi mogli štampati papirne novčanice izmišljajući različite bankarske  malverzacije s kojima će bogati postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.


Takve malverzacije imaju pogubno djelovanje na svjetsku ekonomiju, a dovoljno je napomenuti dva primjera, pad svjetske berze s kraja dvadesetih godina XX. vijeka i pad iz vremena vladavine Buša mlađega. I jedan i drugi slučaj je popraćen isceniranim sukobima svjetskih razmjera, pri čemu je prvi završio Drugim svjetskim ratom, a drugi rušenjem kula, Svjetskog trgovačkog centra (WTC) i hajkom na zemlje Srednjeg Istoka koje leže na gotovo nepresušnim izvorima nafte i rijetkim vrstama elementa na kojima je razvijena moderna tehnologija.


I ako nam se po medijima na sve moguće načine pokušavaju utrapiti fotografije uplakanih ljudi koji drže papiriće na kojima piše „Ja sam Charlie“ dobro bi bilo da razmislimo kako je moguće da nikoga nije interesiralo besramno ubijanje iračke, avganistanske, libijske, sirijske i palestinske djece dok je Charlie Hebdo, mali neovisni satirični list, u samo nekoliko sati postao moto slobodnog, demokratskog i pravičnog svijeta.


Noam Chomsky je  lijepo objasnio da mediji sviraju muziku koju im nametnu sponzori i vlasnici.  Prije nekoliko dana u razmaku od samo nekoliko sati svi profesionalni mediji su počeli pisati iste stvari, objavljivati iste slike, svi su u glas počeli govoriti jedno te isto. Gotovo istovjetnu situaciju smo imali  za vrijeme navodnog napada na Ameriku, rijetki mediji su ostajali glas razuma, a još rjeđe su ukazivali na stvarnog krivca  koji danas iskorištava Charliea kako bi nas jednom za uvijek pretvorio u zombije s kojima se jednostavno upravlja i od čijih sloboda nije ostalo  ništa.

Da stvar bude gora, Charlie je navodni sinonim slobode govora, ljudi iz uredništva Charliea Hebdoa su umrli braneći slobodu pisanja i objavljivanja, pa ipak malo ko obraća pažnju da je jedan od žrtava napada bio islamske vjeroispovijesti. Pariški policajac Ahmed Merabet je čuvao uredništvo lista Charlie Hebdoa iako je taj isti list ismijavao njegovu vjeru na sve moguće načine. Ahmed Merabet je pravi heroj u ovoj situaciji on je junak priče, on je pravi borac slobode govora i izražavanja.


Da ima pravde u današnjem svijetu, mi bismo po medijima viđali slike u kojima se traži pravda za Ahmeda. Na slikama, majicama, kapama i drugim  predmetima ,koji se počinju prodavati na internetu, bi velikim slovima pisalo „JA SAM AHMED.“
Isto bi trebalo pisati po medijima, jer je talas mržnje prema Muslimanima u potpunosti izmanipulisan od strane najvećih zločinaca iz sjene.


Ratovi donose ogromnu  zaradu


Iako se nekima ne čini da su ratovi profitabilni, dovoljno je podsjetiti da se zarada od prodaje oružja i ratnog materijala uglavnom ostvaruje u američkim dolarima. Ubistvo par ljudi se smatra zločinom dok je po ekonomskoj računici genocid ogroman povod za zaradu najgorih vrsta sociopata koji profitiraju na mučenju i ubijanju stotina miliona ljudi.

Wall Street Journal je 2012. godine objavo informacije o kompanijama koje najviše zarađuju od ratova. Drugim riječima taj ugledni list nam je otkrio ko najviše profitira od ubijanja ljudi bez obzira ko stoji iza obarača nekog oružja.
Podaci se baziraju na istraživanju nezavisnog instituta pod nazivom  Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI), koji je podatke sakupio u 2009. i 2010. godini.
Zbigniew Brzezinski u tenutku objašnjavanja CIA-inog plana za trvaranje Al Kaide i načina na koji će Amerika dobavljati oružje i municiju borcima Osame bin Ladena. Što mislite tko je najveći proizvođač i prodavač oružja na svijetu?
Zbigniew Brzezinski u trenutku objašnjavanja CIA-inog plana za stvaranje Al Kaide i načina na koji će Amerika dobavljati oružje i municiju borcima Osame bin Ladena. Šta mislite ko je najveći proizvođač i prodavač oružja na svijetu?
U SIPRI-u su objavili kako je prodaja oružja u samo jednoj godini narasla za vrtoglavih 60%, uglavnom kroz ugovaranje novih poslova s najvećim vojskama svijeta, dok se staro ili rashodovano oružje i tehnologija prodavala sumnjivim preprodavačima i trećerazrednim zemljama na čijim vrhovima stoje diktatori svih boja.

Razvoj modernog naoružanja i zarada proizvođača oružja reflektuju stanje i potrebe na terenu. Svih deset najbogatijih vojnih kompanija sarađuje s vojskom SAD-a, a od 100 najvećih proizvođača oružja, 44 je  u SAD. Od deset najprofitabilnijih vojnih kompanija, sedam pripada Amerikancima dok se na osmom i devetom mjestu nalaze britanske i talijanske kompanije, a na desetom mjestu se nalazi konglomerat zemalja EU.


A što je sa zastrašivanjem?


Ako nam još uvijek nisu jasni razlozi za nastanak sindroma zvanog Charlie, možda treba  podsjetiti na nevjerovatan niz događaja iz zadnjih nekoliko mjeseci. Svima koji gledaju TV, čitaju štampu ili internet portale nije promakao zadnji pokušaj Izraela da pod maskom borbe protiv Hamasa mjesecima zvjerski ubija nenaoružane ljude Palestine u području Gaze. Tužno je da je većina povjerovala u njihovu  priču o borbi protiv terorizma, a da pri tom gotovo niko nije konstatovao da je većina žrtava na palestinskoj strani bila mlađa od 14 godina. Osim povika kako se izmišljaju zločini nad djecom Palestine, „mudre“ glave su na koncu počele pjevati drugačiju pjesmu, tvrdeći da Hamas koristi djecu kao živi zid, kako bi od medija isprovocirali osjećaj empatije.
I ako se Palestinci u području Gaze nalaze u najvećem zatvoru na svijetu, zatvoru koji je opasan visokim betonskim zidom i morem na kojemu izraelska ratna flota osigurava stopostotnu kontrolu, Izrael je bezobzirno ubijao te jadne izmučene ljude prikazujući ih kao zvijeri  koji malom Izraelu ne daju da živi u miru i dobroti.

Nakon što je javnost počela sagledavati istinu, potpuno drugačiju od one koju su „svirali“ židovski mediji i vlada, u Europi se počelo događati nešto na šta nitko nije računao. Države su počele upozoravati Izrael da prekine s genocidom, a nakon što se Izrael oglušio na diplomatske poruke, parlamanti su počeli razmatrati potrebu za priznavanjem Palestine.
Irski parlamentarci su prvi dali potporu Palestini, nakon toga Francuzi su pokazali kako misle svojom glavom, no taj proces je završio s nesretnim Charleyem.
Irski parlamentarci su prvi podržali Palestinu, nakon toga Francuzi su pokazali kako misle svojom glavom, no taj proces je završio s nesretnim Charliem.
Irska i Francuska su bile najbučnije u zahtjevima za priznavanje Palestine, pa je izraelski premijer Benjamin Netanjahu 23.11.2014. otvoreno zaprijetio Francuskoj, državi s velikim dijelom populacije islamske vjeroispovijesti, tvrdeći kako je „velika greška“ ako Francuski parlament prizna palestinsku suverenitet.
02.12.2014. u Francuskom parlament je 339 poslanika glasalo za priznanje Palestine dok je protiv bilo 151.


Poslije navedenih događaja  07.01.2015. desio se Charlie. Besprijekorno profesionalno obučeni teroristi su upali u centar Pariza ubijajući bez ikakve zadrške svoje mete, pri tome uzvikujući „Alah je veliki“ kako ne bi bilo nedoumice o tome ko je i zašto počinio zločin?

Dan nakon atentata glavni istražitelj terorističkog napada policijski komesar Helric Fredou počinio je suicid u svom uredu. U nepunih par sati od normalnog i odgovornog policijskog službenika koji je dobio tako odgovoran zadatak, svjetski mediji izmišljaju i stvaraju sliku očajnog depresivca.
Kolege policajci su ostali zatečeni njegovim navodnim nestabilnim mentalnim stanjem. Svi oni dobro znaju da njihov  kolega  nikad nije pokazivao  depresiju, a kamo li suicidnu namjeru. 


Nakon toga istragu preuzimaju ljudi iz tajnih službi.

Možda vam se čini dok čitate ovaj tekst kako svijet ima pravo na mir i istinu, no predatori u ljudskom ruhu su se uvijek ponašali poput virusa  kojeg nije briga hoće li uništiti i ostatak planete.
Da je to istina najbolje možemo vidjeti iz nekih  interesantnih informacija.
Bivši službenik Bijele kuće, ekonomist i kolumnist  Paul Craig Roberts je  opisao zašto je stvorena „fals flag“ operacija u Parizu:

Ubistvo 12 ljudi u Francuskoj treba potstaći stvaranje vazalskog statusa Francuske prema Vašingtonu. Osumnjičeni za taj navodni teroristički napad mogu zaista biti krivi za taj zločin ili samo obični manekeni, no mi se moramo prisjetiti kako je FBI stvorio i iskoristio niz navodnih terorističkih napada kako bi Amerikancima u glave uturio navodnu opasnost od terorizma. Nikako ne smijemo zaboraviti  činjenicu da je francuski predsjednik  neposredno prije napada u Parizu izjavio kako se ekonomske sankcije prema Rusiji trebaju što prije okončati i povući. To je prema mišljenju Vašingtona  previše slobode za jednu Francusku. CIA trenutno ulaže velike napore kako bi obnovila politiku hladnog rata koja je nastala neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Danas je jasno da je hladni rat započeo tako što su ondašnje špijunske službe SAD-a stvarale napade u suverenim europskim zemljama te su optuživale komunističke grupe za te zločine. Današnja situacija nije ništa drugačija od onoga što se dogodilo prije gotovo 65 godina.

Američke tajne službe stvaraju „fals flag“ operacije (lažne napade) po Europi kako bi stvorili val mržnje prema Muslimanima, na takav način žele ojačati zavisnost zemalja EU  o agresivnoj američkoj politici te ih prisiliti da bespogovorno učestvuju u ratnim igrama iz njihove sfere utjecaja.

Napad na Charlie Hebdo je interni posao NSA-e (Američka agencija za nacionalnu sigurnost) a za taj zločin će biti optuženi ljudi koji imaju otvorene neprijateljske stavove prema zapadnjačkoj politici, tačnije koji se protive američkom ratu protiv islamskih zemalja. Ova operacija je unaprijed smišljena i  za sada savršeno djeluje sve što su američke tajne službe zamislile.
Muslimani su optuženi za ovaj zločin i s vremenom će se podmetnuti navodni dokazi koji će to potkrijepiti. Strah od radikalnih terorista će ponovno približiti Europu Vašingtonu.
Američka vlada podmeće što god želi svojoj javnosti, oni mogu izmisliti kakvu god priču žele i američki narod će takvim pričama povjerovati. Siguran sam da se i dan danas tvorci takvih (ne)dijela smiju na lakovjernost ljudi.

Dok veliki broj ljudi premeće po glavi kako je moguće da se u centru Pariza ubijaju ljudi, tvorci globalne diktature pokušavaju obrlatiti svačiji um, ne samo da ne sumnjamo u njihove riječi, već da nikada više ne dozvolimo sebi slobodu postavljanja pitanja i razmišljanja vlastitom glavom.
Dok čitate ovaj tekst u toku je globalni rat za svaku ljudsku dušu,  smišljaju se nove operacije za koje će se naći novi žrtveni jarci.
Polako ali sigurno jača i raste utjecaj državnog terorizma, diktatura psihopata na vlasti neće  proći bez prolijevanja krvi i bez uništavanja suvereniteta država  koje sada postoje. Na nama je hoćemo li se nastaviti pitati, hoćemo li nastaviti tragati za djelićima istine, hoćemo li se suprotstaviti manipulacijama ili ćemo postati moguće kolateralne žrtve nekog budućeg scenarija sličnog Charlie Hebdo ili rušenju kula u Njujorku.



Izvor informacija:

Matrix World
The New Disease in Town: False Flag Fatigue
Paris attack designed to shore up France’s vassal status: Roberts
Charlie Hebdo Attack Investigator Commits Suicide: Reports
Paul Craig Roberts
Gun attack on French satirical magazine Charlie Hebdo