PARADA BEZUMLJA
Srbija pred ponorom
Piše Milan Santrač
Gospođa ministarka bez portfelja, onako, valjda usput, zadužena za nekakve evrointegracije od kojih nema ni traga ni glasa, izgovorila je prije dva dana nešto što bi, čini se, u svakom normalnom društvu moralo da izazove ozbiljniju reakciju. Naime, ona je rekla da država Srbija „mora da stvori uslove za gej paradu“. Gostujući na onoj televiziji koja „zna sve“, ministarka je doslovno izjavila:
Mislim da treba dati podršku, jednostavno da pokažemo da je država u stanju da zaštiti jednu grupu. Individualna opredeljenja su stvar pojedinca, mi kao država imamo obavezu da stvorimo uslove za to i ja vjerujem da ćemo to uspjeti ovoga puta“.
Šta to država želi da pokaže i dokaže time što će uspjeti da organizuje paradu homoseksualaca u Beogradu? Hoće li time Srbija dokazati da je država prava, zakona i da je uređeno društvo? Pa tu je riječ o samo jednom skupu, koji bi trebalo da bude marginalan, da nije one sporne poruke koja se između redova upućuje stanovnicima Beograda i Srbije. Kao da jedna država može da pokaže da u njoj vlada demokratija time što će uspješno „odbraniti“ jedno okupljanje koje je većini Srba neprihvatljivo. O tome zašto je takvo paradiranje u Srbiji neprihvatljivo, moglo bi se naširoko obrazlagati. Suština takvog LGBT vašara, izgleda, krije se u činjenici da stranci , evropejci žele da provjere da li su Srbiju potpuno i nepovratno potlačili. Ma koliko to djelovalo blesavo, jedna šetnja gologuzih homoseksualaca i ljubljenje osoba istog pola po ulicama Beograda, označiće simboličnu pobjedu evropskih nasilnika nad srpskim duhom.
Dakle, svako ko malo ozbiljnije pogleda srpsku političku scenu, dobro zna da je Srbija u političkom smislu odavno pokorena. Srpska vlast je vazalna i to je tako godinama unazad. To se vidi po brojnim ultimatumima kojima je Srbija udovoljavala krajem starog i početkom novog milenijuma. Bukvalno, danas aktuelna srpska vlast mora skokom tamo gdje gospodari maknu okom. Komesar za „komšijsku politiku“, kako se sada zove bivši komesar za proširenje EU, uzaludno priča da nikakvog prijema novih članica neće biti u dogledno vrijeme. Srbi mu ne vjeruju. A šta mu je to „dogledno vrijeme“? Koliko ono iznosi? Neki tvrde pet, a neki deset i više godina. Treći, pak, govore da je priča o širenju Evropske unije završena i da je malo zemalja članica EU koje bi iskreno želile da vide Srbiju u svom društvu.
Po svemu sudeći, Srbija nikada neće biti članica Evropske unije. A zašto neće biti? Jednostavno zato što u EU niko ne osjeća Srbiju kao „svoju“. To je prava realnost koju bi, napokon, Srbija morala da shvati pravilno, što prije to bolje po nju. Evropska Unija je danas obnovljeno njemačko carstvo, a da je to tako, evidentno je na svakom koraku. Ako neko hoće da utanači bilo kakav ozbiljniji posao s tom evro-komunom, najprije mora da obezbjedi pristanak Njemačke. Na srpskom primjeru se jasno ogleda neprikosnovena moć Bundestaga unutar EU. Srbima ultimatumi nisu stizali od Evropske Unije, već su stizali iz Berlina. Od Briselskog sporazuma, kojim je Srbiji de fakto oduzet dio njene suverene zemlje, pa do gej parade, kojom se Srbija utjeruje u tor „civilizovanih divljaka“ , sve je kreirano u njemačkim glavama. Parada „ponosa“ je samo jedan dodatni teg na tasu razrušene srpske duhovnosti. Ona je lakmus papir kojim se provjerava dokle se stiglo u promjeni svijesti Srba, o čemu premijer Vučić u veberovskom zanosu telali Srbijom. Srpski premijer marljivo, po vlastitom priznanju, uči njemački jezik. Sprema se za vrijeme koje dolazi, zar ne? Umjesto prijema u članstvo Evropske unije, Srbiji se otvoreno spremaju ratna žarišta: jedno u novopazarskom sandžaku, gdje je handžar već izvučen iz korica, a drugo na sjeveru Srbije, gdje se traži promjena Ustava Srbije , kao i promjena statusa sjeverne srpske pokrajine.Otuda, čini se, nikako ne može biti slučajno da u Beogradu pretuku baš njemačkog LGBT aktivistu. Sudbina je baš tako htjela. Još jedan mali razlog da Nijemci još žešće i još strasnije mrze Srbiju. Ako Njemačka, jednog dana, opet bude u prilici da „vrednuje“ narode a od toga, reklo bi se, nije daleko, Srbi će na takvoj Dojč skali sigurno zauzeti poslednje mjesto. Tačnije, prvi će biti na listi za odstrel. Naivno vjerovanje velikog broja Srba da se nešto uistinu promijenilo u odnosima na evropskom tlu, dodatno ugrožava opstanak srpske države. Ne, Evropa je ista onakva kakva je bila u doba najveće Hitlerove moći. Novi evropski poredak izgrađen je u potpunoj saglasnosti sa onim poretkom koji je svojevremeno njemačkim oružjem gradila nacistička Njemačka.
I tako, umjesto da ministri u Vladi Srbije traže rješenje kako da obezbede miran život građana na cjelokupnoj teritoriji zemlje, oni svoju „moć“ i kobajagi vlast žele da pokažu i dokažu na paradi „ponosa“. Obezbjediće onu golotinju angažovanjem kordona policajaca, specijalaca i žandarma, onih istih koje ne smije da uputi tamo gde su oni uistinu neophodni, na jug Srbije, u preševsku kotlinu gdje su šiptari naoružani do zuba, gdje švercuju svim i svačim a najviuše drogom. Ne smiju ih uputiti ni u rašku oblast koju Muslimani nazivaju sandžakom, gdje je muftija Zukurlić već izveo na ulice uniformisane ljude, gdje se regrutuju terosti.
Kad je već tako, kad je vlast slijepa i potkupljena od zapadnih moćnika, narod bi trebao ustati, uzeti motku i najuriti sve one političare koji godinama rade protiv vlastite države. Ustani Srbijo !
