Monday, June 24, 2013

ĆUTATI NE MOGU MORAM, DA URLAM










Piše Milan Santrač


ĆUTATI   NE MOGU,  MORAM  DA  URLAM

Koliko vas misli da smo mi Srbi pošten i dobar narod? Vjerovatno većina,da ne kažem svi. Tako sam mislio i ja ali me poslednji dogadjaji navode da se upitam,šta to sa nama nije u redu,sa kakvim felerom smo svi redom rođeni? Mora da imamo neki feler čim se ovako ponašamo. Vlasti vuku nerazumne poteze i donose lude deklaracije i svi znaju da je to nerazumno ali svi ćute,kao da se ništa nije dogodilo. U svemu postoji granica osim u ljudskim glupostima. Vladajući državni aparat je granicu razuma davno prešao pa me njihove deklaracije više ne iznenađuju ali se čudim činjenici da narod i dalje ćuti. Vrijeme je da svi zajedno prestanemo ćutati,da vičemo,urlamo i uzmemo motke u ruke pa da očistimo "gubu iz torine".



Srpska (ne)narodna skupština je izglasala deklaraciju kojom se osudjuju zločini nad mađarskim fašistima u Drugom svjetskom ratu u Vojvodini. Priznaćete da tako nešto sramno niste davno čuli i da je to prosto, nevjerovatno. Žrtve su osudile sebe i oslobađaju odgovornosti svoje dželate za zločine koji su nad njima učinjeni. Valjda nisu dovoljno vristali i jaukali dok su ih streljali i bacali u zaleđeni Dunav,samo u dva dana njih oko 2000 u Novom Sadu a kasnije se ni broja ne zna. U vrijeme autokratske,da ne kažem diktatorske, Tadićeve vladavine skupština je usvojila deklaraciju o Srebrenici a sada pod neo-komunističkom koalicijom Dačić,Vučić,Krkobabić usvojena je i ova. 


U vremenu ispred nas ostaje da donesu deklaraciju kojom osuđuju sve žrtve Jasenovca,Jadovna,Golubnjače,Kravica,Bratunca i da se izvinu ustašama,Naseru Oriću i ostalim dželatima a tek na kraju da to učine i prema Nijemcima. Kakve su prilike moraćemo im osim izvinjenja što su nas bacali u jame,streljali,palili i kosti lomili, plaćati i ratnu reparaciju zato što su našu zemlju okupirali. Nisam zaboravio cjelokupni Nato pakt kome se moramo izvinjavati što nas je,pored žrtava,rušenja fabrika,kuća,mostova  obogatio osiromašenim uranijumom.



Usvajanje ove deklaracije je jedinstven slučaj u svijetu. Nigdje,osim u Srbiji,nije zabilježen slučaj da je država sama na sebe prihvatila krivicu za zločine koje su drugi učinili nad njenim narodom. Može li se učiniti veće poniženje? Pravnički gledano,sada Mađari imaju puno pravo da nas tuže što su nas oni ubijali. Zamislite kada bi Jevreji donijeli deklaraciju i osudili sebe za holokaust ili kada bi Iračani osudili sebe što su ih ubijali Amerikanci pa im se još na sav glas izvinjavali.

Vladajuća koalicija se nije sjetila zahtijevati da takve deklaracije donesu Hrvati,Mađari,Muslimani i Šiptari kojima bi se,makar kurtoazno, izvinuli srpskim žrtvama. Nisu se sjetili da protestvuju što je za vrijeme predsjedavanja Mađarske E.U. u Briselu zid u sali bio ukrašen  tepihom na kojem je stajala karta velike Mađarske sa Vojvodinom u svom sastavu ili kako je oni zovu Delvidek. Zašto se tako ponašaju?


Sve za rad, jebenog datuma o pridruživanju, koji ne znači ništa,kojim ništa nećemo dobiti a svakodnevno gubimo mnogo. Dokle tako? Dok ne izgubimo i ovo malo što je u državi i od države ostalo. Sjetio sam se jedne izreke:"kad ti se kurva tiput ponudi,pristani samo jednom". Nismo sačekali da nam se kurva E.U. ponudi ni jednom već su nas naše vlasti ponudile njoj i to bez našeg pristanka. 

Zašto nije organizovan referendum,sada dok još nije kasno,na kojem će se narod izjasniti da li je za tu kurvu ili nije? Zašto čekati da nam sve rasprodaju,unište,da nas ponize i kao ovce odvedu tamo gdje ne želimo otići? Ja nemam načina i moći da vas nagovorim da se bunite,da uzmete svoju sudbinu u vlastite ruke,da vičete i protestujete ali ne mogu ni da ćutim i zato urlam. Dolje vlada,dolje (ne)narodna skupština,neću da budem dio unije gdje je umjesto čojstva,poštenja i pravde jedini ponos parada sa duginim bojama.

                



ANŠTAJN JE MIT , MILEVA JE BILA GENIJE



ANŠTAJN  JE  MIT,  MILEVA  JE  BILA GENIJE





Albert Ajnštajn je bio vještiji zavodnik nego fizičar, a njegova prva supruga Mileva Marić je bila pravi “genije iz sjenke” čije je djelo u stvari nagrađeno Nobelovom nagradom. Ovo je tvrdo ubjeđenje norveške istoričarke mr. Anastasije Hajdi Larvol, čije je predavanje “Relativnost jedne ljubavi” održano nedavno na “Kolarcu”, ponovo rasplamsalo polemiku o tome da li je Ajnštajn naučni genije ili genijalni manipulator. Njeno mišljenje je da su se Albert i Mileva dogovorili da zajedničkim radom i znanjem stvaraju naučne radove i tako kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika i univerzitetskog profesora, koji će zarađivati za cijelu porodicu. Taj genije je za javnost do sada bio samo Ajnštajn.
Privatna istorija Alberta i Mileve prošla je mnogo cenzura da bi se održao mit o Ajnštajnu, koji je marketinško-politički proizvod. Taj mit se brani po svaku cijenu i zbog njegovog očuvanja je fondacija “Albert Ajnštajn” zabranila objavljivanje ljubavne prepiske Alberta i Mileve. Mali dio objavljen je 1987, a ostatak je odnesen u Jerusalim i tek od 2006. otvoren je za javno istraživanje, ali samo djelimično  kaže Anastasija Hajdi Larvol.
Upravo ta pisma, tvrdi istoričarka, potvrđuju da je Mileva bila briljantan naučni um, a Albert drzak manipulator. Tamna strana veze Alberta i Mileve prikazana je u dokumentarnom filmu “Mala moja vještice” u kome je Anastasija Hajdi Larvol njihovu ljubavnu prepisku pretvorila u dijalog. Film je 2009. prikazan na komemorativnoj sednici u Cirihu, kad se država posle 36 godina sjetila Mileve Marić.
Ajnštajnova pisma počinju ljubavničkim cvrkutanjem, a obavezno završavaju postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumjeti bez poznavanja vremena kad se njihova veza razvijala. Tada žene nisu imale samostalnu profesionalnu karijeru, naučnim istraživanjima su se tada bavile ukupno tri žene u Evropi.
Albert je tokom studija imao prosječne ocjene, navodi naša Anastasja Hajdi Lavrol. Diplomirao je kao najgori u grupi i nije uživao nikakav ugled profesora. Milevu su još tokom studija na saradnju pozivali najznačajniji fizičari. Ona proučava fotoelektrični efekat na Univerzitetu u Hajdelbergu 1897-98. kod nobelovca prof. Filipa Lenarda, a zatim kod profesora Hermana Minkovskog četvorodimenzionalnu geometriju koja je matematička osnova teorije relativiteta. Upravo tim temama bave se radovi koji su proslavili Ajnštajna, a objavljeni su u vrijeme dok je bio činovnik u Birou za patente u Bernu.
Proračune je pisala Mileva noću, kad uspava djecu. Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svjedočio je da je u rukama imao originale tri najvažnija “Ajnštajnova” članka, koji su bili potpisani sa Ajnštajn - Mariti. Mariti je bila švajcarska verzija prezimena Marić, pod kojim je Mileva upisana u Gradski registar Kantona Cirih.
Ajnštajnova autobiografija koju je napisao pred smrt još je pod embargom.
U njoj o Milevi govori na drugačiji način nego za života, kad ju je ponižavao i pokušavao da je proglasi ludom - kaže Anastasija Hajdi Larvol.
Ajnštajn je napustio Milevu čim je 1914. dobio mjesto profesora u Berlinu i članstvo u pruskoj akademiji nauka. On obnavlja incestuoznu vezu i ženi se sa Elzom Ajnštajn.
Albert po običaju izigrava sve dogovore, čak i sudsku odluku da Milevi preda novac od Nobelove nagrade. Ona sebe i djecu izdržava davanjem časova matematike i klavira, a Albert novac šalje na kašičicu, iako mu je mlađi sin bio teško bolestan. Kad iziritirana Mileva 1925. traži da joj vrati originale znamenitih naučnih članaka i prijeti da će otkriti ko je njihov pravi autor, a Ajnštajn joj odgovara okrutnim pismom:
Stvarno si me dobro nasmijala kada si počela da prijetiš tvojim sjećanjima. Zar ti zaista nikad makar na trenutak ne sine da niko ne bi ni pet para davao za tvoja lupetanja da čovjek s kojim imaš posla nije ostvario nešto važno? Kada je neko niko i ništa, onda tu nema ništa više da se kaže, ali onda taj neko treba da bude skroman i da zaveže. Savjetujem ti da postupiš tako.