CECA I VUK

            





Piše Milan Santrač




                                     CECA   I   VUK


Da li je Ceca slučajno ili namjerno organizovala koncert na Vidovdan i da li se Vuk sjeća šta mu je baba Stana pričala o Vidovdanu ?

Malo je onih koji će reći kako Ceca Ražnatović i Vuk Drašković imaju  nešto zajedničko. Ali, ako malo bolje sagledamo njihov lik i djelo, pronaći ćemo šta im je zajedničko. Iz te njihove zajedničke osobine je proisteklo pitanje iz podnaslova ovog teksta. Popularna pjevaljka i ne popularni političar su, svako na svoj način, podupirali nacionalistički patriotizam i velikosrpstvo ali samo do granice koja je određena cijenom njihove kože i dubine njihovih džepova. Da li je potrebno potsjećati  kako je Ceca postala nacionale preko sile svog supruga, Arkana i njegovih para koje je sakupio pljačkajući širom bivše Jugoslavije, kako je ljudima utjerivao strah u kosti dok ga je ona držala pod ruku, kako joj je organizovao koncerte i t.d? Skoro da nije postojala TV emisija u kojoj nije govorila o velikosrpstvu i pravoslavlju. Čak su se i stari srpski domaćini postiđivali pred njenim lekcijama o načinu ponašanja i poštovanju srpskih običaja. Tako je kafanska pjevaljka lošeg morala postala idol mladih pa i onih starijih. Sve je to govorila dok joj je bilo potrebno a njeno stvarno znanje o tome je ravno znanju loše kuvarice koja uvijek pogrešno prepiše recept iz kuvara pa joj ručak nikad ne valja. Da ona poštuje srpsku vjeru, kulturu, tradiciju i srpske žrtve sigurno bi za svoj koncert izabrala neki drugi dan. Ali, njoj je važan novac, koliko će tog dana staviti u svoj džep i zbog toga se neće osvrtati na žrtve i tradiciju. Ne zna ona da se na Vidovdan ćuti, da to nije dan kada se udara po žicama električnih gitara i vrišti u nejasnom a bezrazložnom delirijumu već se toga dana odaje počast kosovskim stradalnicima. Ne zna ona da je tog dana stvoren ep o porazu, slavnijim od pobjede, da je naša vojska toga dana posrbila Novi Zavjet. Siguran sam da ne zna da je na Vidovdan 1914. izvršen atentat na Ferdinanda, da je na Vidovdan 1919. potpisan Versajski sporazum i označen kraj Prvog svjetskog rata, da je tog dana 1921.donešen Vidovdanski Ustav kraljevine S.H.S., da je na Vidovdan 1948.usvojena rezolucija Infombiroa, da su Hrvati na taj dan 1990.usvojili amandmane na Ustav i izbrisali Srbe kao konstutivni narod. Pjevaljkama nije potrebno znanje, njima je dovoljno da pokazuju gole sise i međunožje, da nešto, kao, pjevaju i za to dobiju brdo novca kojim, ako im se prohtije kupe diplomu koju žele na nekom od Mega univerziteta. Zašto ne bi one kad im je to, svojim primjerom, pokazao predsjednik države kako se to radi? Pred željom da se uzme što više novca izgubila je osjećaj nacinalne pripadnosti, velikosrpstva, poštovanja vjere i tradicije i pokazala svoje pravo lice. Ona nikad nije čula da se svenarodni, Svetosavski idelal ogleda u programu: "sve za Hrista-Hrista ni za šta" i da su kosovske žrtve tog dana ostvarle taj idel. Njena deviza je:"sve za novac-novac ni za šta".



Poslije svih koža koje je na sebe navlačio, Vuk  Drašković se konačno našao u jagnjećoj. Veliki nacionalista, Srbin i pravoslavac postao je europejski demokrata i ulizica. Izdao je sve svoje ideale od onih komunističkih iz 68. i nacionalističkih 90. Izdao je narod koji mu je dugo vjerovao i nadao se da će ih on izvesti iz tamnog vilajeta u koji su upali. Izdao je svoje saborce u najvećoj opozicionoj stranci i doveo je na, kako to sada govore, kombi stranku jer svi njeni članovi mogu stati u jedan kombi. Svi koji su vrijedili pobjegli su od njega zbog njegovih nerazumnih odluka i kontraverznog ponašanja. Koliko je dobar književnik, toliko je loš političar. Kako se sada osjeća kada se sjeti svoje babe Stane koja ga je učila da je Vidovdan sveti dan i da se srpska vojska na taj dan svjesno žrtvovala za druge te da je izdaja sramota koja se prenosi na pokolenja? Da li osjeti nekad sramotu zbog svega čime je opravdavao šiptarske teroriste, Nato bombardovanje, sve ucjene i poniženja koje je naš narod doživio od Zapada? Sjeti li se nekad kosovskog zavjeta:"zemaljsko je za malena carstvo a nebesko uvijek i do vijeka"? 

Zašto se on tako ponaša? 

Odgovor je jednostavan. Ljudi su različitih karaktera i među njima postoje "golubovi prevrtači" koji se tokom leta stalno prevrću, takav je Vukov karakter. Spašavanje vlastite kože je, takođe, važan razlog njegovom dodvoravanju Vašingtonu i Briselu. On je u strahu od optužbe za organizovanje Srpske Garde koju je ispraćao na ratišta i dočekivao u Beogradu, spreman na svaku izdaju a i novac mu nije mrzak. Za spas vlastite kože odrekao se svojih ideala, poštivanja vjere i tradicije. To je ta zajednička osobina Vuka i Cece, čak su im i motivi podudaraju. 

Nisu oni jedini primjeri nedoličnog ponašanja. Onih koji brinu samo za svoje dupe je mnogo. Koncert koji je zakazan na Ušću neće biti bojkotovan, naprotiv, posjetiće ga više od sto hiljada ljudi i za to će im uzeti novac. Na mitingu za odbranu Kosova koji su organizovali tamošnji Srbi, za koji niko nije tražio novac, okupilo se, jedva, par hiljada ljudi. Zar to nije sramota?