Sunday, June 30, 2013

KAD TRAVARKA I DOMAĆICA POSTANE BOGATA DOBROTVORKA


KAD  TRAVARKA  I  DOMAĆICA POSTANE  BOGATA  DOBROTVORKA 






Srpsko dno isplivalo je na površinu! Dragica Nikolić, žena bivšeg građevinskog tehničara-terenca , kragujevačkog grobara a sadašnjeg predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića, postala je takozvana prva dama. Od tog momenta, ova tragikomična pojava ne izlazi iz škola , bolnica,  fakulteta, biblioteka, muzeja, arheoloških lokaliteta, naučnih rasprava…Ova neuka žena , po svim mjerilima baba, nalazi se u stanju novog djevojaštva , prenemaže se pred kamerama, oblači kao preljubnica iz tv- sapunica i pokušava svim silama da se predstavi kao duhom bogata dobrotvorka.

                    

Stvar je potpuno suprotna: ona je slika i prilika opšte duhovne bijede, a njenu humanitarnu fondaciju pomažu i vode lica sa kriminalnim biografijama.  Upraviteljka njenog fonda je Violeta Karić, okrivljena za pljačku stambenog i poslovnog prostora u "aferi Mobtel"  a donator joj je i Miodrag Kostić-Kole, tajkun koji još nije kažnjen za multmilionske prevare i pljačke. Na poklonjenje joj dolazi i Bojan Pajtić sa buketima cvijeća, šaljući poruku da je sluga pokoran i da je spreman na podjelu plijena. Da li je ova žena , koja sebe u javnosti predstavlja kao ikonopisca i skupljačicu ljekovitog bilja, opasna koliko je i smiješna?


Dragica Nikolić, do nedavno sakupljačica ljekovitog bilja, danas sakuplja novavc i imovinu od režimskih tajkuna, preko svoje fondaciji u kojoj prima sve vrste donacija, u novcu i "naturalno".

Najveći lopovi u Srbiji, najbrže su shvatili o čemu se ovdje radi! U toku je sezona novih iskupljivanja grijehova u robi i novcu pa je tako i predsednik "MK Grupe" Miodrag Kostić-Kole, početkom juna 2013. godine, riješio  da svoju porodičnu kuću u Petrovaradinu prepiše na Institut za zdravstvenu zaštitu djece i omladine Vojvodine.

Ova primopredaja  dešavala se u prisustvu Dragice Nikolić, koja se u Kostićevoj kući pojavila u dva svojstva: kao žena Tomislava Nikolića koja šalje poruku iz predsedništva da je Kostić zaštićen i kao režimska blagajnica, kojoj tajkun plaća zaštitu.

Umjesto da odgovara pred sudovima ove zemlje zbog niza multimilionskih prevara, Miodrag Kostić, zahvaljujući naprednjačko - demokratskoj pljački i dalje širi svoju imperiju jer on treba njima a oni trebaju njemu!
Ovom skandaloznom i besramnom događaju pridružio se i Bojan Pajtić, sa kitom cveća, klanjajući se Dragici do zemlje, šaljući tako poruku naprednjačkim partnerima da će opljačkano pošteno dijeliti sa njima.

Da bi sve ostalo unutar porodice, kako i priliči pravoj mafiji, Dragica Nikolić je postavila za članice Upravnog odbora fondacije, svoje snajke Milenu i Milicu, udate za njene sinove Branislava i Radomira. "Poslovni prostor" fonda se nalazi odmah do vrata kabineta Tomislava Nikolića. Tako je dojučerašnja travarka Dragica postala prva žena nekog srpskog vladara novijih vremena, koju je muž službeno uselio u Predsjedništvo Srbije, zajedno sa djecom, snajkama i ostalom mnogobrojnom rodbinom.


Tomina Dragica, domaćica, travarka, izbezumljena je od sreće ! Nosi suknje sa šlicom, paradira u najskupljoj garderobi kupljenoj u eminentnim svjetskim modnim kućama, doživljava svoje drugo djevojaštvo, ali još uvijek ide gladnih očiju, željnih svega. Ne tako davno, hrvatski "Jutarnji list" je pisao kako Nikolićeva supruga u službenom vozilu obilazi skupe butike po Beogradu, i iznio podatak da je samo za talijanske cipele marke Elisabetta Franchi platila 200 hiljada dinara. Iz ovog se vidi da su naše komšije Hrvati više upoznati kako troši novac supruga srpskog predsjednika nego gradjani Srbije. Sve čini da zaboravi svoju prošlost, ali ne ide!  Ipak je ona žena bivšeg građevinca - terenca , kragujevačkog grobara!

U pomoć njenoj stalnoj terapiji od kompleksa niže vrijednosti, priskočili su i mediji. Došlo je do provale nezapamćenog udvaranja u srpskoj štampi, koja na udarnim mjestima klikće kako je Dragica Nikolić otvorila Bazar na Beogradskom Sajmu , posjetila prirodnjački muzej , obišla Istorijski muzej , uveličala otvaranje muzeja Srpske pravoslavne crkve , posjetila porodilište , obišla  bolnicu u Novom Pazaru , posjetila Sajam knjiga , sa ministrom kulture  obišla arheološki lokalitet Viminacijum i t.d. 


U srpskoj istoriji su zapamćene razne nevoljene vladarke, poput kraljice Drage Mašin ali ni jedna od njih nije bila neobrazovana. Svaka od njih je bila školovana, govorila je strane jezike i poznavala brojne vještine ophođenja, pravila komunikacije i znala gdje joj je mjesto u društvu.

U godini kada je pljačkom i veleizdajom došlo do potpunog poraza srpske nacionalne i državne ideje, pokušaj stvaranja institucije "prve dame" sa osobom kakva je Dragica Nikolić, više je nego drzak.
Srećom po ojađeni narod, za Dragicu-sakupljačicu trava , više nema nade. Kasno je da jedna šumadijska travarka i domaćica u odmaklim godinama ode u školu za dame. Kad se staro drvo nakrivi, više niko ne može da ga ispravi!
                  

      Milan Santrač

Saturday, June 29, 2013

CECA SRPSKA MAJKA ILI MAĆEHA














Piše Milan Santrač




CECA  SRPSKA  MAJKA  ILI  MAĆEHA


Svakako,nije sporno da ova pjevaljka muzike čiju vrstu ni najveći stručnjaci ne mogu odrediti,ima talenta,ali je to sporedna stvar za ono što treba reći.
U cijeloj priči oko Cece i njenog  “spektakla” na Ušću, njene pjesme i njena muzika su najmanje bitne.
Jer Ceca nije samo pjevačica.
Ne, Ceca je uzor, Ceca je simbol jednog naroda, Ceca je lice jedne Srbije, majka nacije.
Ceca je majka Srbije koja je poražena, ponižena, otuđena, onesposobljena.
Srbije koja je na koljenima ostavila na cjedilu Srbe širom Balkana u rovovima, sa puškom i jednim okvirom metaka, dok su kaminonima odvožene vrijednosti njihovih komšija druge narodnosti.
Ceca je majka one Srbije koja je sinonim za ratne pljačkaše, narko dilere, mafiju u svakom obilku od reketa do fudbalske lopte.
Ceca je majka one Srbije u kojoj se tinejdžerke kurvaju sa polukriminalcima na raznim splavovima za vožnju u džipu i “crtu” kroz novčanicu od sto evra.


Ceca je majka one Srbije u kojoj se talentovane klinke jebu sa producentima i zadriglim folk menadžerima da bi dobile šansu da svoj talenat arče pod svadbarskim šatrama.
Ceca je pravoslavka koja čita Oče naš sa ceduljice, dok pored nje na “sveti rat” pozivaju narko dileri.
Ceca je "usrećila" sto, dvjesta, trista hiljada ljudi svojim pjesmama i učestvovala u uništavanju šanse za milione drugih Srba, jer je “majka nacije” bila saučesnik u atentatu koji je narko kartel izvršio, na  legalno izabranog najviše pozicioniranog državnika.
Muzičkog smeća ima na svakom ćošku, ali u slučaju Cece pjesme su najmanje bitne.


Svoju poziciju najveće zvjezde je izgradila na nesreći srpskog naroda, kulturnoj eroziji, opljačkanim novcem, prognanima, srušenim domovima, izgubljenim zemljama.
Ceca je sinonim za ono najgore u našem narodu, lažni patritoizam, razbojništvo, urušene sve moralne, porodične i hrišćanske vrijednosti, otupilu  masu koja “srpski košmar” poredi sa “američkim snom”.



Svako ko je ikad bio na njenom koncertu treba da se stidi, ako ne danas, onda sutra, prekosutra, za pet, deset, trideset godina, kada bude razmišljao o vrijednostima koje je ostavio svojim potomcima.


Znam da će me mnogi poslije ovog teksta napadati i osudjivati baš kao i na početku rata kada sam se usudio reći da je rat nepotreban i da će od njega imati koristi samo sjecikese, ratni profiteri i lopovi.
Zato,vi koji me osudjujete,stanite u dvije vrste,uzmite u ruke motke i vrljike, ja ću proći izmedju vas, pa udrite po mojim leđima ako će vam biti lakše što sam se i ovog puta usudio reći istinu.


                                               Milan Santrač



Friday, June 28, 2013

KOGA ONI ZAJEBAVAJU



Piše Milan Santrač


                  KOGA   ONI   ZAJEBAVAJU

          

Da sve ovo što se dešava u vezi sa otvaranjem pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji nije tragično,bilo bi smiješno.Naši političari imaju uvijek svoju interpretaciju nekog sporazuma ili dogovora.Njih mnogo ne zanima što ta interpretacija nije tačna i što nikad ne bude kako oni govore već po volji onih drugih.

Pričali su kako su vodili pregovore sa Šiptarima u Briselu uz posredovanje Eštonove.To,naravno, nije tačno.Oni su sami tražili od Brisela da njih i Šiptare pozovu na razgovor što su oni učinili. Sa  jedne strane stola sjedili su zločinac Tači i Eštonova a sa drugu Dačić i Vučić.Eštonova i Tači su im rekli sta su njihovi uslovi a ova dvojica su se,kao,borila da ne ispune sve zahtjeve i ako su znali da će ih sve ispuniti prije nego je razgovor počeo.Tako je i bilo.


Da nisu dobro plaćeni izdajnici  pomislio bi čovjek da su debili.Dok su im neki naši umni ljudi slali poruke da se svim sredstvima bore za  povratak suvereniteta nad K.i M. i da ga ni pokoju  cijenu ne priznaju,da tamo zadržimo kakve-takve naše institucije, njih dvojica su to riješili tako što su na sve zahtjeve Šiptara i Brisela pristali. Po povratku iz Brisela nama su saopštili:"vidite kako mi to uspješno riješavamo." Već sam rekao,da nije tragično,bilo bi smiješno. Sve ostalo je bila loša predstava za naš narod koji se ponašao potpuno nezaiteresovano.Čast su nam spasavali pojedinci:vladike Amfilohije i Tanasije,Kusturica,M.Beckovic i t.d. koji su osudili izdaju i njene vinovnike. 


Narodu je silom utjerano u pamet da je najvažnije dobiti pozitivan odgovor o datumu pridruživanja iz Brisela i on je stigao.  Naši političari pa i sredstva informisanja imaju svoju interpretaciju koja se ne podudara sa onim šta Brisel saopštava. 

Savjet Evrope jeste donio odluku o otvaranju pregovora ali je iz teksta odluke izbrisao riječ ,decembar, koja ih je obavezivala na poštivanje roka. Sada,kad je ta riječ izbrisana,odluka je postala samo načelna i može biti beskonačno odlagana. Naši su to protumačili kako će pregovori početi prije decembra jer im,zbog sopstvenog hvalisanja,tako odgovara. Možda bi pregovori počeli prije decembra da nije uslova koje je Merkelova juče jasno navela uz zaključak da pregovora nema ako se svi uslovi u potpunosti ne ispune. Potsjetiću vas na te uslove:

-potpuno raspuštanje srpskih paralelnih struktura na K.i M.
-stvaranje novih  struktura u oblasi sigurnosti i pravosuđa Kosova koje podležu političkoj kontroli i finansiranju samo od kosovske vlade.
-Detaljni uvid svih srpskih plaćanja institucijama na K.i M.
-održavanje slobodnih i fer lokalnih izbora na Kosovu.
-potpuno sprovođenje svih rezultata dijaloga.
-neometan pristup kosovske granične policije i carinika graničnim stanicama na sjeveru Kosova.
-otvaranje mosta na Ibru.
-potpuno razjašnjenje napada na njemačku ambasadu kroz sudski postupak i pravosnažne osude izvršioca i onih koji stoje u pozadini slučaja.
-da se Srbija ugovorom obaveže o pristupu da poslije prijema ne blokira priblizavanje Kosova E.uniji.
-reforma pravosuđa.
-borba protiv korupcije i kriminala.
-medijske slobode.
-zaštita manjina.
-obezbjeđivanje investicione sigurnosti.

Za 
veći dio ovih uslova se uvijek može reći da nisu ispunjeni do kraja čime mogu neograničeno odlagati pregovore. Primjera radi uslovi:reforma pravosuđa,borba protiv korupcije,medijska sloboda,zaštita manjina su uslovi za koje,ma koliko ih unaprijedili mogu reći da nisu potpuno ispunjeni. Slično se ponašaju sa Turskom i blokiraju je već 20 godina mada svi znaju da ih ne žele u svom članstvu zato što su muslimani.


Načelnoj odluci se mogu radovati samo nedovoljno upućeni i domaći izdajnici Č.Jovanović,Čanak,V.Drašković i ostala bratija sa platnog spiska Zapada, jer ,sve i da pregovori počnu tu nema mjesta oduševljenju. Kolika je cijena tih pregovora,zar je bilo potrebno toliko platiti članstvo unije koja je pred raspadom? Kosovo nema cijenu, kako reče E.Kusturica:"narod ih je izabrao da Kosovo ne predaju nego da ga odbrane". Oni ga nisu odbranili,predali su dio države i naroda,prekršili Ustav i sve ljudske norme. Zato im treba reći ne,mi ne priznajemo vaše dogovore i potpise.Granica između K.i M. i centralnog dijela Srbije nikad nije i ne smije postojati.


              

Thursday, June 27, 2013

OVAJ TEKST SE PREPORUČUJE SVIMA ČAK I ONIMA ISPOD 12 GODINA

                

OVAJ   TEKST   SE   PREPORUČUJE

SVIMA   ČAK   I   ONIMA   ISPOD   12  GOD.

Kako se snaći u mnogobrojnim propisima i zakonima koje su nam drugi nametnuli ?


Većina ljudi u našoj zemlji je vaspitana tako da vodi računa o tome šta je dobro,šta nije,kako i čemu se uče djeca,kako se vodi domaćinstvo i svemu ostalom sto nam je, za ponašanje, u životu potrebno.Ko je uspjevao dobro savladati ove lekcije bio je dobar čovjek,onaj ko je naučio malo manje imao je svoje mjesto u društvu i tako se uspostavljao red medju ljudima.Osim što smo išli u školu po neko dodatno znanje gdje su nas čekali strogi ali časni učitelji na drugim mjestima nismo tražili da nam govore kako ćemo se ponašati. Ta vremena su iza nas i naše djece. Šta se to promijenilo ?

U tom,ranijem vremenu smo imali kakvu-takvu državu ali smo je imali. Sama je donosila zakone,propise,određivala visinu poreza,znala je ko je od ugleda a ko je za apsanu i sve tako redom. Možda su nas drugi smatrali zaostalima,nedemokratama i bez slobode ali smo uprkos tome imali manje kriminala,nemorala i sirotinje,raje,nego te neke,nazovimo ih,napredne zemlje. Naši političari nisu išli po savjete a još manje po naređenja kod,tamo nekih, u Brisel ili Vašington.Onda su nas gurnuli da se međusobno davimo zato što se jedni krstimo sa tri sastavljena prsta,drugi sa tri ispružena a treći klanjaju.Nismo se znali odbraniti pa su nas razjebali na državice koje su,svaka na svoj način,u govnima do guše.Pojavili su se njihovi "spasioci" i počeli nam dijeliti lekcije kako i šta da radimo i kakve zakone da donesemo.Slušali smo,slušamo i prepisujemo od njih jer tamo kod njih je,kao,sve u redu i sve štima.U masi tih propisa je i onaj koji gledamo svakodnevno na kanalima naših TV stanica.Malo koja emisija nema upozorenje:"ovaj program se ne preporučuje mlađima od 12 ili 14 godina".Pitam se ko će onda to gledati? Oni sasvim mali nemaju za to interesovanja,najstariji su već ogluvili i oćoravili pa niti čuju niti vide.Srednjovječni muškarci ispijaju hektolitre alkohola i psuju selektora i reprezentaciju jer su podbacili a žene iste starosti interesuju samo tv.sapunice,serije da bar u njima vide ono što same nikad nisu doživjele.
Prošle noći smo imali priliku vidjeti kako su u popularni rijaliti "Farmu" uveli tri nove osobe od kojih je jedno šestogodišnje dijete. Prije toga smo vidjeli upozorenje da se baš taj program ne preporučuje mlađim od 12 god.Pitanje je,kako je to moguće da djeca ne trebaju gledati a mogu u tome učestvovati? Ko je lud? Oni koji nas jebu u mozak ili mi koji to sve "progutamo".
Ta farma i još mnogo drugog smeća nam je stiglo iz tih "naprednih" zemalja zajedno sa propisima u kojoj starosnoj dobi se može a u kojoj ne može gledati.Eto,sad mi ne znamo šta je dobro za našu djecu pa su nam oni došli to pokazati. To,spomenuto,dijete će imati šta naučiti na farmi.Sigurno mu neće promaći da vidi lizanje Stanije i Filipa i prebogati arsenal psovki koje će rafalno ispaljivati Vesna Rivas ili će vidjeti "ribicu" tete Saške jer njena,od jednog pedlja,suknja je ne može pokriti.Ima to dijete već prilično predznanje sa kojim je ušlo u farmu.Do njega je,protiv svoje volje,došlo slušajući strine,tetke,roditelje i komšije pa čak i popove.U sredini gdje ono raste psuju i to veoma sočno,čak i popovi.
Sjećam se,kada sam bio dijete,na javnim mjestima u prostorijama,škola,stanica,opština i čekaonica su stajale parole:"ne pljuj po podu".Te parole su postepeno uklonjene jer je narod prestao pljuvati,dakle,sami smo učinili nešto i sebi pomogli.Zašto sada ne koristimo neke mogućnosti a imamo ih,hvala Bogu, da ne slušamo druge kako ćemo se ponašati već da to sami učinimo.Umjesto stranog smeća koje nam svakodnevno prikazuju bilo bi korisnije na TV i ostalim javnim mjestima gledati poruke:"stop nasilju u porodici" ili "stop nasilju na životinjama" za koje svi znamo da postoji.Zašto naši sveštenici ne opominju ljude da ne psuju,zašto im ne drže propovjedi u kojima će im na svakodnevnim primjerima pokazati šta je dobro a šta nije? Zašto učitelji ne uče djecu da nije lijepo psovati već i sami psuju? Zar u našim TV stanicama nema više moralnih urednika koji će reći ,dosta nam je "Velikog brata" i "Farme",sada ćemo raditi emisije za djecu,obići sela i gradove,uraditi dokumentarne zapise o zanimljivim ljudima jer ih toliko mnogo ima?
Kako bi rekao derviš u Mešinom romanu:"ne može se tepsijom more zagrabiti ali je i ono u tepsiji more".Šta hoću da kažem? To,da je dio našeg naroda i onaj koji psuje i radi pogrešno kao i oni koji se ponašaju pristojno a da je naša dužnost opomenuti ih i učiniti sve da i oni postanu pristojni.Sigurno to nećemo postići donošenjem zakona i propisa koje ne razumijemo.Nećemo to postići kupovanjem stranih programa čiji je smisao da u ljudima potstiču ono što ne valja.Narodu treba ponuditi nešto dobro a do njega se dolazi istinom i kreativnim radom moralnih ljudi.Svi na prostorima bivše YU trebaju znati da nas nisu gurnuli u sukobe zato što smo jedni druge ponižavali već su to učinili za svoju korist.Samo u Srbiji su bombardovanjem srušili više od 100 fabrika u kojima je radilo milion ljudi.Sada su sagradili 100 svojih i zaposlili samo 100 hiljada radnika. Gospodja Olbrajt se pohvalila u jednim američkim novinama kako su uspjeli srušiti Miloševića za samo tričavih 70 miliona dolara a spremili su dvije milijarde za to. Slično je i u drugim državama bivše YU.To im je bio cilj kao što im je i sada da nam prodaju svoje rijaliti emisije i da donosimo propise kavi njima a ne nama odgovaraju.Zato,ustanimo u odbranu onog što je naše,pokušajmo natjerati našu izdajničku vlast,sve su izdajničke u republikama bivse YU,da se okrenu prema nama, učinimo nešto za sebe i prije svega za svoju djecu.Ako se osvjestimo tek tada se možemo nadati da će nam biti bolje.


Milan Santrač



Tuesday, June 25, 2013

CECA I VUK



            





Piše Milan Santrač




                                     CECA   I   VUK


Da li je Ceca slučajno ili namjerno organizovala koncert na Vidovdan i da li se Vuk sjeća šta mu je baba Stana pričala o Vidovdanu ?





Malo je onih koji će reći kako Ceca Ražnatović i Vuk Drašković imaju  nešto zajedničko. Ali, ako malo bolje sagledamo njihov lik i djelo, pronaći ćemo šta im je zajedničko. Iz te njihove zajedničke osobine je proisteklo pitanje iz podnaslova ovog teksta. Popularna pjevaljka i ne popularni političar su, svako na svoj način, podupirali nacionalistički patriotizam i velikosrpstvo ali samo do granice koja je određena cijenom njihove kože i dubine njihovih džepova. Da li je potrebno potsjećati  kako je Ceca postala nacionale preko sile svog supruga, Arkana i njegovih para koje je sakupio pljačkajući širom bivše Jugoslavije, kako je ljudima utjerivao strah u kosti dok ga je ona držala pod ruku, kako joj je organizovao koncerte i t.d? Skoro da nije postojala TV emisija u kojoj nije govorila o velikosrpstvu i pravoslavlju. Čak su se i stari srpski domaćini postiđivali pred njenim lekcijama o načinu ponašanja i poštovanju srpskih običaja. Tako je kafanska pjevaljka lošeg morala postala idol mladih pa i onih starijih. Sve je to govorila dok joj je bilo potrebno a njeno stvarno znanje o tome je ravno znanju loše kuvarice koja uvijek pogrešno prepiše recept iz kuvara pa joj ručak nikad ne valja. Da ona poštuje srpsku vjeru, kulturu, tradiciju i srpske žrtve sigurno bi za svoj koncert izabrala neki drugi dan. Ali, njoj je važan novac, koliko će tog dana staviti u svoj džep i zbog toga se neće osvrtati na žrtve i tradiciju. Ne zna ona da se na Vidovdan ćuti, da to nije dan kada se udara po žicama električnih gitara i vrišti u nejasnom a bezrazložnom delirijumu već se toga dana odaje počast kosovskim stradalnicima. Ne zna ona da je tog dana stvoren ep o porazu, slavnijim od pobjede, da je naša vojska toga dana posrbila Novi Zavjet. Siguran sam da ne zna da je na Vidovdan 1914. izvršen atentat na Ferdinanda, da je na Vidovdan 1919. potpisan Versajski sporazum i označen kraj Prvog svjetskog rata, da je tog dana 1921.donešen Vidovdanski Ustav kraljevine S.H.S., da je na Vidovdan 1948.usvojena rezolucija Infombiroa, da su Hrvati na taj dan 1990.usvojili amandmane na Ustav i izbrisali Srbe kao konstutivni narod. Pjevaljkama nije potrebno znanje, njima je dovoljno da pokazuju gole sise i međunožje, da nešto, kao, pjevaju i za to dobiju brdo novca kojim, ako im se prohtije kupe diplomu koju žele na nekom od Mega univerziteta. Zašto ne bi one kad im je to, svojim primjerom, pokazao predsjednik države kako se to radi? Pred željom da se uzme što više novca izgubila je osjećaj nacinalne pripadnosti, velikosrpstva, poštovanja vjere i tradicije i pokazala svoje pravo lice. Ona nikad nije čula da se svenarodni, Svetosavski idelal ogleda u programu: "sve za Hrista-Hrista ni za šta" i da su kosovske žrtve tog dana ostvarle taj idel. Njena deviza je:"sve za novac-novac ni za šta".



Poslije svih koža koje je na sebe navlačio, Vuk  Drašković se konačno našao u jagnjećoj. Veliki nacionalista, Srbin i pravoslavac postao je europejski demokrata i ulizica. Izdao je sve svoje ideale od onih komunističkih iz 68. i nacionalističkih 90. Izdao je narod koji mu je dugo vjerovao i nadao se da će ih on izvesti iz tamnog vilajeta u koji su upali. Izdao je svoje saborce u najvećoj opozicionoj stranci i doveo je na, kako to sada govore, kombi stranku jer svi njeni članovi mogu stati u jedan kombi. Svi koji su vrijedili pobjegli su od njega zbog njegovih nerazumnih odluka i kontraverznog ponašanja. Koliko je dobar književnik, toliko je loš političar. Kako se sada osjeća kada se sjeti svoje babe Stane koja ga je učila da je Vidovdan sveti dan i da se srpska vojska na taj dan svjesno žrtvovala za druge te da je izdaja sramota koja se prenosi na pokolenja? Da li osjeti nekad sramotu zbog svega čime je opravdavao šiptarske teroriste, Nato bombardovanje, sve ucjene i poniženja koje je naš narod doživio od Zapada? Sjeti li se nekad kosovskog zavjeta:"zemaljsko je za malena carstvo a nebesko uvijek i do vijeka"? 

Zašto se on tako ponaša? 

Odgovor je jednostavan. Ljudi su različitih karaktera i među njima postoje "golubovi prevrtači" koji se tokom leta stalno prevrću, takav je Vukov karakter. Spašavanje vlastite kože je, takođe, važan razlog njegovom dodvoravanju Vašingtonu i Briselu. On je u strahu od optužbe za organizovanje Srpske Garde koju je ispraćao na ratišta i dočekivao u Beogradu, spreman na svaku izdaju a i novac mu nije mrzak. Za spas vlastite kože odrekao se svojih ideala, poštivanja vjere i tradicije. To je ta zajednička osobina Vuka i Cece, čak su im i motivi podudaraju. 



Nisu oni jedini primjeri nedoličnog ponašanja. Onih koji brinu samo za svoje dupe je mnogo. Koncert koji je zakazan na Ušću neće biti bojkotovan, naprotiv, posjetiće ga više od sto hiljada ljudi i za to će im uzeti novac. Na mitingu za odbranu Kosova koji su organizovali tamošnji Srbi, za koji niko nije tražio novac, okupilo se, jedva, par hiljada ljudi. Zar to nije sramota?

                





Monday, June 24, 2013

ĆUTATI NE MOGU MORAM, DA URLAM










Piše Milan Santrač


ĆUTATI   NE MOGU,  MORAM  DA  URLAM

Koliko vas misli da smo mi Srbi pošten i dobar narod? Vjerovatno većina,da ne kažem svi. Tako sam mislio i ja ali me poslednji dogadjaji navode da se upitam,šta to sa nama nije u redu,sa kakvim felerom smo svi redom rođeni? Mora da imamo neki feler čim se ovako ponašamo. Vlasti vuku nerazumne poteze i donose lude deklaracije i svi znaju da je to nerazumno ali svi ćute,kao da se ništa nije dogodilo. U svemu postoji granica osim u ljudskim glupostima. Vladajući državni aparat je granicu razuma davno prešao pa me njihove deklaracije više ne iznenađuju ali se čudim činjenici da narod i dalje ćuti. Vrijeme je da svi zajedno prestanemo ćutati,da vičemo,urlamo i uzmemo motke u ruke pa da očistimo "gubu iz torine".



Srpska (ne)narodna skupština je izglasala deklaraciju kojom se osudjuju zločini nad mađarskim fašistima u Drugom svjetskom ratu u Vojvodini. Priznaćete da tako nešto sramno niste davno čuli i da je to prosto, nevjerovatno. Žrtve su osudile sebe i oslobađaju odgovornosti svoje dželate za zločine koji su nad njima učinjeni. Valjda nisu dovoljno vristali i jaukali dok su ih streljali i bacali u zaleđeni Dunav,samo u dva dana njih oko 2000 u Novom Sadu a kasnije se ni broja ne zna. U vrijeme autokratske,da ne kažem diktatorske, Tadićeve vladavine skupština je usvojila deklaraciju o Srebrenici a sada pod neo-komunističkom koalicijom Dačić,Vučić,Krkobabić usvojena je i ova. 


U vremenu ispred nas ostaje da donesu deklaraciju kojom osuđuju sve žrtve Jasenovca,Jadovna,Golubnjače,Kravica,Bratunca i da se izvinu ustašama,Naseru Oriću i ostalim dželatima a tek na kraju da to učine i prema Nijemcima. Kakve su prilike moraćemo im osim izvinjenja što su nas bacali u jame,streljali,palili i kosti lomili, plaćati i ratnu reparaciju zato što su našu zemlju okupirali. Nisam zaboravio cjelokupni Nato pakt kome se moramo izvinjavati što nas je,pored žrtava,rušenja fabrika,kuća,mostova  obogatio osiromašenim uranijumom.



Usvajanje ove deklaracije je jedinstven slučaj u svijetu. Nigdje,osim u Srbiji,nije zabilježen slučaj da je država sama na sebe prihvatila krivicu za zločine koje su drugi učinili nad njenim narodom. Može li se učiniti veće poniženje? Pravnički gledano,sada Mađari imaju puno pravo da nas tuže što su nas oni ubijali. Zamislite kada bi Jevreji donijeli deklaraciju i osudili sebe za holokaust ili kada bi Iračani osudili sebe što su ih ubijali Amerikanci pa im se još na sav glas izvinjavali.

Vladajuća koalicija se nije sjetila zahtijevati da takve deklaracije donesu Hrvati,Mađari,Muslimani i Šiptari kojima bi se,makar kurtoazno, izvinuli srpskim žrtvama. Nisu se sjetili da protestvuju što je za vrijeme predsjedavanja Mađarske E.U. u Briselu zid u sali bio ukrašen  tepihom na kojem je stajala karta velike Mađarske sa Vojvodinom u svom sastavu ili kako je oni zovu Delvidek. Zašto se tako ponašaju?


Sve za rad, jebenog datuma o pridruživanju, koji ne znači ništa,kojim ništa nećemo dobiti a svakodnevno gubimo mnogo. Dokle tako? Dok ne izgubimo i ovo malo što je u državi i od države ostalo. Sjetio sam se jedne izreke:"kad ti se kurva tiput ponudi,pristani samo jednom". Nismo sačekali da nam se kurva E.U. ponudi ni jednom već su nas naše vlasti ponudile njoj i to bez našeg pristanka. 

Zašto nije organizovan referendum,sada dok još nije kasno,na kojem će se narod izjasniti da li je za tu kurvu ili nije? Zašto čekati da nam sve rasprodaju,unište,da nas ponize i kao ovce odvedu tamo gdje ne želimo otići? Ja nemam načina i moći da vas nagovorim da se bunite,da uzmete svoju sudbinu u vlastite ruke,da vičete i protestujete ali ne mogu ni da ćutim i zato urlam. Dolje vlada,dolje (ne)narodna skupština,neću da budem dio unije gdje je umjesto čojstva,poštenja i pravde jedini ponos parada sa duginim bojama.

                



ANŠTAJN JE MIT , MILEVA JE BILA GENIJE



ANŠTAJN  JE  MIT,  MILEVA  JE  BILA GENIJE





Albert Ajnštajn je bio vještiji zavodnik nego fizičar, a njegova prva supruga Mileva Marić je bila pravi “genije iz sjenke” čije je djelo u stvari nagrađeno Nobelovom nagradom. Ovo je tvrdo ubjeđenje norveške istoričarke mr. Anastasije Hajdi Larvol, čije je predavanje “Relativnost jedne ljubavi” održano nedavno na “Kolarcu”, ponovo rasplamsalo polemiku o tome da li je Ajnštajn naučni genije ili genijalni manipulator. Njeno mišljenje je da su se Albert i Mileva dogovorili da zajedničkim radom i znanjem stvaraju naučne radove i tako kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika i univerzitetskog profesora, koji će zarađivati za cijelu porodicu. Taj genije je za javnost do sada bio samo Ajnštajn.
Privatna istorija Alberta i Mileve prošla je mnogo cenzura da bi se održao mit o Ajnštajnu, koji je marketinško-politički proizvod. Taj mit se brani po svaku cijenu i zbog njegovog očuvanja je fondacija “Albert Ajnštajn” zabranila objavljivanje ljubavne prepiske Alberta i Mileve. Mali dio objavljen je 1987, a ostatak je odnesen u Jerusalim i tek od 2006. otvoren je za javno istraživanje, ali samo djelimično  kaže Anastasija Hajdi Larvol.
Upravo ta pisma, tvrdi istoričarka, potvrđuju da je Mileva bila briljantan naučni um, a Albert drzak manipulator. Tamna strana veze Alberta i Mileve prikazana je u dokumentarnom filmu “Mala moja vještice” u kome je Anastasija Hajdi Larvol njihovu ljubavnu prepisku pretvorila u dijalog. Film je 2009. prikazan na komemorativnoj sednici u Cirihu, kad se država posle 36 godina sjetila Mileve Marić.
Ajnštajnova pisma počinju ljubavničkim cvrkutanjem, a obavezno završavaju postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumjeti bez poznavanja vremena kad se njihova veza razvijala. Tada žene nisu imale samostalnu profesionalnu karijeru, naučnim istraživanjima su se tada bavile ukupno tri žene u Evropi.
Albert je tokom studija imao prosječne ocjene, navodi naša Anastasja Hajdi Lavrol. Diplomirao je kao najgori u grupi i nije uživao nikakav ugled profesora. Milevu su još tokom studija na saradnju pozivali najznačajniji fizičari. Ona proučava fotoelektrični efekat na Univerzitetu u Hajdelbergu 1897-98. kod nobelovca prof. Filipa Lenarda, a zatim kod profesora Hermana Minkovskog četvorodimenzionalnu geometriju koja je matematička osnova teorije relativiteta. Upravo tim temama bave se radovi koji su proslavili Ajnštajna, a objavljeni su u vrijeme dok je bio činovnik u Birou za patente u Bernu.
Proračune je pisala Mileva noću, kad uspava djecu. Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svjedočio je da je u rukama imao originale tri najvažnija “Ajnštajnova” članka, koji su bili potpisani sa Ajnštajn - Mariti. Mariti je bila švajcarska verzija prezimena Marić, pod kojim je Mileva upisana u Gradski registar Kantona Cirih.
Ajnštajnova autobiografija koju je napisao pred smrt još je pod embargom.
U njoj o Milevi govori na drugačiji način nego za života, kad ju je ponižavao i pokušavao da je proglasi ludom - kaže Anastasija Hajdi Larvol.
Ajnštajn je napustio Milevu čim je 1914. dobio mjesto profesora u Berlinu i članstvo u pruskoj akademiji nauka. On obnavlja incestuoznu vezu i ženi se sa Elzom Ajnštajn.
Albert po običaju izigrava sve dogovore, čak i sudsku odluku da Milevi preda novac od Nobelove nagrade. Ona sebe i djecu izdržava davanjem časova matematike i klavira, a Albert novac šalje na kašičicu, iako mu je mlađi sin bio teško bolestan. Kad iziritirana Mileva 1925. traži da joj vrati originale znamenitih naučnih članaka i prijeti da će otkriti ko je njihov pravi autor, a Ajnštajn joj odgovara okrutnim pismom:
Stvarno si me dobro nasmijala kada si počela da prijetiš tvojim sjećanjima. Zar ti zaista nikad makar na trenutak ne sine da niko ne bi ni pet para davao za tvoja lupetanja da čovjek s kojim imaš posla nije ostvario nešto važno? Kada je neko niko i ništa, onda tu nema ništa više da se kaže, ali onda taj neko treba da bude skroman i da zaveže. Savjetujem ti da postupiš tako.