Thursday, July 2, 2015

SVI HITLEROVI TAJKUNI RADE I DANAS
















Piše Milan Santrač



          SVI  HITLEROVIH  TAJKUNA   RADE  I  DANAS

Većina ljudi ne zna koje su poznate kompanije nastale u vrijeme Hitlerove vladavine ? One su ga podržavale i učestvovale u mračnim ciljevima Trećeg Reicha. 






Velike i slavne njemačke kompanije koje vladaju današnjim tržištima desetljećima su brižno skrivale svoju neslavnu ulogu u doba nacizma. No, mračna prošlost saradnje sa Hitlerom polako izlazi na vidjelo.

Vjerovatno nema osobe u zapadnom svijetu koja barem jednom u životu nije popila Aspirin, kao što će se teško pronaći ona koja nije probala Coca-Colu. Mnogi imaju Volkswagenove, Opelove, Fordove ili BMW-ove automobile, neki se na poslu voze u Thyssen-Kruppovim liftovima, nose Hugo Boss odijela i koriste IBM-ova kompjutere, možda su osigurani kod Allianza, a u pauzi pojedu neki Nestleov proizvod.

Ali tek rijetki razmišljaju o tome ili uopšte znaju da su te kompanije samo neke od onih koje su poslovale s nacističkim režimom, mnoge i tokom rata, kada su čak kao radnu snagu koristile ratne zarobljenike i prisilne radnike iz okupiranih zemalja. Bez potpore vlasnika pojedinih navedenih kompanija, Adolf Hitler možda nikad ne bi ni zasjeo na vlast.

Među kompanijama i industrijalcima iz Njemačke koji su ostavili najdublji trag u nacističkom režimu jedan od najutjecajnijih bio je Ferdinand Porsche. Sastao se sa Hitlerom 1934. godine kako bi utanačili detalje razvoja "narodnog automobila", Volkswagena, za koji je njemački Führer tražio da bude aerodinamičan, kao Buba.
 

Tako je prije Drugoga svjetskog rata rođen danas kultni automobil, a tokom rata, kada se Porsche prebacio na dizajniranje i proizvodnju tenkova i dugih vojnih vozila, smatra se da su četiri od pet radnika koji su radili u njegovim fabrikama u Stuttgartu i Wolfsburgu bili prisilni radnici. Ferdinand je imao direktnu liniju prema  Himmleru, kad god bi mu zatrebalo još radne snage iz logora.

Direktnu vezu s koncentracijonim  logorima  imala je još jedna kompanija , osiguravajuća div kompanija, Allianz.  Zahvaljujući poziciji šefa Allianza Kurta Schmitta koji je bio Hitlerov ministar ekonomije, dobili su monopol na osiguranje u državi, a to je išlo tako daleko da su osiguravali sve zgrade i zaposlenike Auschwitza.

Nakon Kristalne noći 1938. godine, velikoga  pogroma Židova širom Reicha, premije za uništenu židovsku imovinu Allianz je isplatio Trećem Reichu. Štaviše, Allianz je osiguravao imovinu oduzetu Židovima koji su bili slani u logore, ali nakon rata odbijao je isplatiti police životnog osiguranja za one koji se iz logora nikada nisu vratili. Razlog za odbijanje je krajnje ciničan i groteskan, nepostojanje smrtovnice, kao da su ih SS-ovci izdavali na ulazu u plinske komore.

Ti isti SS-ovci na sebi su nosili crne uniforme koje je dizajnirao član nacističke stranke,  Hugo Boss, još  tridesetih godina, samo osam godina nakon što je osnovao kompaniju. Osim zastrašujućih crnih uniformi Schutzstaffela, osmislio je i uniforme za Hitlerovu mladež  a posao je išao tako dobro da su i njemu trebali prisilne radnici iz Poljske i Francuske. Čizme za vojsku je proizvodio Adolf Dassler, koji će kasnije osnovati , Adidas.

Hugov sin, 
Siegfried Boss je 1997. godine rekao:  "Naravno da je moj tata bio nacist. Ko nije bio u to doba"?
Hguov  sin je rekao istinu koja je poslije rata potiskivana a to je da je cijeli njemački narod bio i ostao zadojen nacizmom. Istina je da su Hitlera finansirali Rothscildi i Rockefelleri, ali zašto baš njih? Zato što jedino njemački narod nosi u sebi mržnju prema svim drugima, naročito prema Židovima i Slavenima i dovoljno je veliki da može povesti rat svjetskih razmjera. Ovo bi trebali imati na umu svi narodi svijeta a naročito Evrope. 

Među Hitlerovim tajkunima su se našli Günther i Herbert Quandt, otac i sin na čelu kompanije Bayerische Motoren Werke, poznatije kao BMW. Štaviše, bili su  bliski Hitlerovi prijatelji. Njihovi potomci i danas su vlasnici BMW-a, a od ove godine su i službeno najbogatiji Nijemci, teški oko 31 milijardu eura.
 

BMW je priznao da je koristio i do 30 hiljada prisilnih radnika tokom rata, istoričari tvrde 50 hiljada, koji su izrađivali motore za Luftwaffeove avione te motorcikle za kopnenu vojsku i Waffen SS, kao i municiju, baterije, oružje. Porodica je imala akcije i u proizvođaču baterija VARTA te Daimler-Benzu, proizvođaču Mercedesa, u kojima se najčešće vozila nacistička elita.

Najveći profit od nacista ostvarivao je ogromni konglomerat pod imenom IG Farben, nakon General Motorsa, U.S. Steela i Standard Oil of New Jerseyja svojevremeno četvrta najveća kompanija na svijetu. Među ostalim, proizvodili su Zyklon B, plin korišten za masovna ubistva u logorima.  U njihovom sastavu su bili i BASF te Agfa, današnji farmaceutski div Bayer, koji se prvo pročuo time što je proizvodio lijek protiv kašlja Heroin, ali je pravu slavu stekao lijekom nazvanim Aspirin. Proizveo ga je zaposlenik po imenu Arthur Eichengrün, ali pošto je bio Židov, Bayer je kao pronalazača Aspirina uvijek isticao njegova podređenog, Felixa Hoffmana. Naravno, i Bayer i ostatak IG Farbena je sve vrijeme rata koristio prisilne radnike.

Baš kao i Siemens. U fabrikama sagrađenima u blizini Auschwitza i Buchenwalda izrađivali su skoro sve potrebno za njemački ratnu mašineriju. Stotine hiljada prisilnih radnika radilo je na dijelovima za željezničku, komunikacijsku i energetsku infrastrukturu Trećeg Reicha. Siemens je proizvodio plinske komore za logore istrebljivanja. Velika prašina se digla 2001. godine kada je kompanija pokušala zaštititi ime Zyklon, želeći pod ovim imenom prodavati usisivače. Zbog Siemensovog učešća u holokaustu, Zyklon B nije dobro odjeknulo u javnosti, pa su odustali.




Prema svemu ovome, ima toga još, postavlja se pitanje, da li je Treći Reich uopšte pobijeđen?
Sve pokazuje da nije već se odjenuo u novo ruho, sa novim imenom i hara svijetom.



Milan Santrač