Thursday, April 30, 2015

BRAĆA PO KRVI , ZAUVJEK ZAJEDNO












Piše Milan Santrač




                   Skulptura “Zauvjek braća”, izrađena na osnovu fotografije stare 93 godine


          BRAĆA   PO   KRVI   ,    ZAUVJEK       ZAJEDNO


Ružica Pejović i njeni sinovi Luka i Alija postali su glavna atrakcija u Prijepolju! Žitelji grada na Limu nisu ni znali za nevjerovatnu priču o majci i dvojici sinova, od kojih je jedan početkom vijeka, za vrijeme turske uprave u Polimlju, uz majčin blagoslov prešao u islam, i to zbog djevojke. Priča s početka prošlog vijeka oživljena je postavljanjem skulpture posvećene Ružici Pejović i njenim sinovima, koja je izrađena na osnovu požutjele fotografije iz 1919. godine.

 

 

Fotografija koju je prije 94 godine ovjekovečio Andrija Bogdanović, advokat i jedan od čuvenih 1.300 srpskih kaplara iz Prvog svjetskog rata, zahvaljujući Andrijinom sinovcu Vladimiru Bogdanoviću i njegovom prijatelju akademskom vajaru Goranu Čpajaku, pretočena je u skulpturu na kojoj se jasno vidi da pored žene sjede dvojica muškaraca – jedan sa šajkačom, a drugi sa turbanom.

Gotovo niko u Prijepolju i cijelom Polimlju ne zna o kome je riječ dok se kod direktora muzeja Slavoljuba Pušice i njegovih saradnika ne raspita šta simbolizuje skulptura ispred te ustanove i kome je posvećena.
 
Risto postao Alija

Radoznalci po pravilu ostanu u čudu kada čuju priču koja i u sadašnjim vremenima djeluje bajkovito, jer je mnogima nepojmljivo da je jedna majka prije više od 100 godina sinu dozvolila da promijeni vjeru zbog ljubavi.

Direktor prijepoljskog muzeja Slavoljub Pušica kaže da se pouzdano zna da je fotografija nastala u selu Komorani kod Brodareva, gdje su junaci skulpture živjeli.

Ružica Pejović imala je pet sinova. Risto, koji je bio najmlađi, u islam je prešao prije pripajanja Polimlja Srbiji, što znači da se priča, aktuelizovana ovih dana, odigrala prije 1912. godine. Kada je Risto tačno postao Alija niko pouzdano ne zna? Međutim, zna se da je u islam prešao zbog ljubavi prema lijepoj muslimanki. Risto je bio toliko zaljubljen u tu djevojku da je pristao na nalog imama da mladu muslimanku može da vjenča samo pod uslovom da pređe u islam. Mladić je pristao, ne razmišljajući o posljedicama. 

Sudeći po skulpturi i fotografiji na osnovu koje je ona nastala, posledica nije ni bilo. Za to je bila najzaslužnija njegova majka Ružica, jer je Risto u njenom srcu zadržao isto toliko mjesta koliko je imao i prije odluke da zbog ljubavi postane Alija. Mladić tada, vjerovatno, nije ni slutio da će vijek kasnije prvorazredna senzacija u Prijepolju i ostatku Polimlja biti okupljanje njegovih direktnih potomaka Poturaka i unuka njegove braće Pejovića. Članovi dvije porodice, međutim, u tome ne vide nikakvo čudo, već ističu da su neraskidivo krvno povezani i da malo ko može da se pohvali da ima takvu prabaku kakva je Ružica Pejović.



Čuvari tradicije

Njeni praunuci Milenko Pejović iz Užica i Ljutvo Poturak iz  Prijepolja,  zagledajući u istoriju njihovih porodica uklesanu u granitu, tvrde da će učiniti sve da zajedničku tradiciju sačuvaju od zaborava.

- I potomci naše djece treba da znaju za zajedničko porijeklo i amanet naše prabake Ružice, a to je ljubav – poručuju Milenko i Ljutvo, uvjereni da je poštovanje Pejovića i Poturaka vječno i da nikome neće pasti na pamet da pokida niti sačuvane teškom odlukom Ružice Pejović da ne dijeli djecu i otpisuje sina zato što je zbog ljubavi promjenio vjeru.


Slavoljub Pušica, direktor prijepoljskog muzeja, koji je ove godine uvršćen među najbolje u Evropi, ističe da je za očuvanje priče o majki Ružici i njenim sinovima najzaslužnija porodica Bogdanović. Fotografija koju je po završetku Prvog svjetskog rata srpski junak sa Kolubare i Suvobora Andrija Bogdanović napravio u selu Komorani sa velikom pažnjom i ljubavlju čuvana je u njegovoj porodici.


Priču o istoriji i nastanku fotografije, na kojoj uz majku sjede dva brata različite vjere, nedavno je počeo da oživljava Andrijin sinovac Vladimir Bogdanović. Ovaj inženjer iz Beograda, rođeni Prijepoljac i donator mnogih kulturnih akcija u gradu, fotografiju je povjerio na čuvanje muzeju.

- Poruka ove granitne skulpture aktuelna je za sva vremena jer će podsjećati i sadašnje i buduće generacije da različita vjerska pripadnost ne razdvaja, već spaja ljude, kao što nije razdvojila rođenu braću i njihovu majku – ističe Bogdanović.
 
“Zauvjek zajedno”

Skulptura majke sa sinovima, Srbinom i muslimanom, vrlo brzo je postala zaštitni znak i simbol Prijepolja. Njeno postavljanje u centar grada, ispod samih prozora muzeja, podržavaju svi. Zbog toga je ovdašnji muzej nedavno među prijepoljskim osnovcima i srednjoškolcima organizovao nagradni konkurs za ime ove skulpture.

- Pristigla su čak 132 prijedloga u kojima su djeca predlagala zanimljive nazive: “Braća po krvi”, “Život iznad vjere, ljubav iznad svega”, “Braću ni vjera ne razdvaja”. Žiri se opredjelio za naziv “Zauvjek zajedno”, koji je predložio jedan osnovac – kaže direktor muzeja Slavoljub Pušica.