Sunday, June 19, 2016

NAJVEĆA TAJNA NA SVIJETU: NATO NIJE UŠAO U IRAK ZBOG NAFTE NEGO ZBOG "VREMENSKE KAPIJE" ANUNAKIJA
















Piše Milan Santrač





NAJVEĆA TAJNA NA SVIJETU: NATO  NIJE UŠAO U IRAK ZBOG NAFTE NEGO ZBOG "VREMENSKE KAPIJE" ANUNAKIJA



Anunaki-vremenska-vrata

    Kontrola Zvjezdana vrata će omogućiti tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju je Zemlji dozvoljavala vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.
    Što se tiče Sadam Husseina, kontrola nad Zvjezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca
    Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ono što slijedi je egzopolitička analiza dimenzija politike povijesnog vanzemaljskog prisustva koje se odnosi na Irak i Amerikom predvođen preventivni napad na režim Sadam Husseina.

Pri izvođenju ove analize, prvo ćemo prijeći dostupne dokaze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku; zatim ćemo primijeniti dokaze radi boljeg razumijevanja suvremene političke situacije u Iraku; onda ćemo analizirati motivacije glavnih političkih sudionika u preventivnom ratu protiv Iraka vođenog od strane SAD.
Što je dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku?

Najjače dostupan dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku potječe iz klinastog pisma koje izravno predstavlja vjerovanja i aktivnosti drevnih Sumerana čija je civilizacija osvanula preko noći 3800. godine prije nove ere. Većina priča u klinastom pismu odražava odnose Sumeraca s njihovim ‘bogovima’. Većina arheologa je na početku prihvatila da su ovo samo mitovi i nije im pridavala mnogo značaja umjesto da im da informacije o mitsko-religioznim vjerovanjima drevnih Sumerana.

Ovaj pogled je naišao na veliki izazov 1976. kada je znanstvenik, Zecharia Sitchin, stručnjak za sumersku kulturu, objavio prvu seriju knjiga svojih prijevoda tisuća sumerskih tablica s klinastim pismom. Umjesto interperetacije priča sa bogovima kao mitovima koji nisu imali empirijsku važnost, Sitchin je interpretirao tablice kao bukvalne opise događaja koji su se tada odvijali.

Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma su otkrili precizne informacije o raznim temama za koje on tvrdi da nisu bile moguće u civilizaciji koja je na početku svog razvitka bez prethodne civilizacije od koje je to mogla saznati.

Prema Sitchinu, Sumerci su posjedovali detaljno znanje o svim planetima u sunčevom sustavu, razumjeli precesiju ravnodnevice, ali i razumjeli složene medicinske procedure. Što se tiče toga odakle im ovo detaljno znanje, Sitchinovi prijevodi kažu da su Sumerani ostavili odgovor što im je bio najveći izvor.

Otkrili su u svojim tablicama da je svo njihovo znanje poteklo od rase vanzemaljskih posjetitelja ‘Anunakija’ (‘oni koji su iz raja na Zemlju došli’) koji Sumercima nisu bili samo učitelji, već su i imali veliku ulogu u stvaranju ljudske rase. Podrijetlo ove vanzemaljske rase je planeta po imenu Nibiru koja ima dugačak eliptičan put oko Sunca, a vraća se u sunčev sustav svakih 3.600 godina.

Kada je Sitchinov inovativni posao prvi put objavljen, podigao je veliku kontroverzu i intenzivne rasprave između onih koji su za ili protiv njegove glavne teze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Sumerana koje je odgovorno za početak sumerske civilizacije.

Među onima koji su odgovarali u korist Sitchinove teze našao se i popularni autor Erik von Däniken koji je i sam 1969. godine napisao bestseler, “Božje kočije”, koji je utvrdio povijesno postojanje izvanzemaljaca na različitim dijelovima planete.

Još jedan popularan autor, David Hatcher Childress, definira uz velike detalje vanzemaljsku tehnologiju koju su posjedovale drevne civilizacije u mnogim od svojih knjiga. Manje poznati autor William Henry je također objavio knjige koje podržavaju Sitchinovu tezu.

Radi podržavanja Sitchinove teze, mogi autori su tipično citirali Biblijske tekstove koji se odnose na ‘bogove’ koji su ostali na Zemlji kako bi imali kontakt sa čovječanstvom. Biblijski tekst koji je najviše puta citiran je apokrifna knjiga Enoha.

Dok je knjiga Enoha isključena u mnogim verzijama Starog zavjeta, neprikosnoveno je bila dio drevnog hebrejskog učenja i uključena je u etiopske i slavenske verzije Starog zavjeta. Knjiga Enoha opisuje pobunjeničku skupinu anđela po imenu ‘Nefili’ kojih je bilo 200, a koji su se nastanili na Zemlji i križali s ljudskom populacijom prije nego što su opozvani i kažnjeni od strane svojih nadređenih, ‘Elohima’.

Knjiga Enoha osigurava kontekstualne detalje za misteriozne stihove iz Knjige postanka koja opisuje vrijeme kada su se ‘sinovi bogova’, Nefili / Anunaki, križali s čovječanstvom i stvorili rasu divova / heroja koji su vladali ostatkom čovječanstva: “Nefili su bili na Zemlji tih dana, ali i kasnije, kada su sinovi Boga otišli k kćerima ljudi i podarili im djecu. Bili su heroji starih, ljudi slave”.

Podržavaoci Sitchinove teze kažu da je ovo dio biblijskog dokaza da je napredna vanzemaljska rasa doista postojala na Zemlji, imala dug kontakt sa čovječanstvom, ali i odigrala ulogu u kreiranju ljudske rase.

Postoji velika kontroverza o tome do koje mjere tako različita kolekcija dokaznih izvora može potkrijepiti Sitchinovu tezu.
Kako se povijesno prisustvo vanzemaljaca povezuje s politikom SAD u Iraku?

Jedan nezavisni arheolog koji diskutira o izravnoj vezi između drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumerana (južni Irak) i tadašnjeg fokusa SAD na režim Sadama Husseina je William Henry. Njegova glavna teza je da je u vrijeme Sumerana postojala tehnološka naprava koju on opisuje kao ‘Zvjezdana vrata’, koju su Anunaki’Nefilim koristili kako bi putovali do svoje domovine i nazad na Zemlju, ali i oko galaksije. Henry se oslanja na sljedeću scenu koju je Sitchin opisao u interpretaciji klinastog pisma jednog ritualnog teksta:

“Pronađeni su opisi koji prikazuju božija bića koja podbočavaju ulaz u hram i drže šipke na koje su pričvršćeni prstenoliki objekti. Nebeska priroda scene se ukazuje uključenjem simbola Sunca i Mjeseca … koji oslikavaju Enlila i Enkija podbočavajući prolaz kroz koji Anu veličanstveno prolazi.”

Umjesto jednostavne scene hrama koja uključuje glavnog Anunakija, Anua i njegova dva sina Enlila i Enkija, Henry tvrdi da navedena scena predstavlja uređaj za transportaciju korišten od strane Anua i drugih iz elite Anunakija. Ako je tako, onda je taj uređaj najvjerojatnije lociran u sumerskom gradu Uruk koji je bio osnivački grad sumerske civilizacije i dom Gilgameša iz poznatog Epa o Gilgamešu.

Sitchin i autori poput David Childressa koji diskutira razne tehnologije koje su koristili vanzemaljci i drevne civilizacije, propustili su značaj Zvjezdane kapije u svojim prijevodima gore navedenih tekstova i istragama o transportacija vanzemaljaca. Oboje su sudjelovali u konvencionalnoj paradigmi po kojoj se transport odvija vozilima na raketni pogon.

Sitchin se fokusira na svemirski brod na raketni pogon u svom opisu Anunakija i njihovih raznih putovanja na i sa Zemlje. U jednom od primjera je napisao: “Tekstovi otkrivaju da su njih 300 -” Anunaki iz raja “ili Igig – bili pravi astronauti koji su ostajali u svemirskom brodu bez da su zapravo sletjeli na Zemlju. Orbitirajući oko Zemlje, ovi svemirski brodovi su slali i primali šatlove sa Zemlje.”

Iz navednog se može zaključiti da su postojala dva oblika transporta korištena od strane Anunakija. Jedan je bio u obliku raketne tehnologije koja nam je poznata. Druga transportaciona tehnologija bila je Zvjezdana vrata koju je najvjerojatnije koristila samo ‘elita’ Anunakija.

Tako su Anunaki upravljali ispostavama na Zemlji i u svemiru kako bi održali svoju kontrolu planeta. Uzimajući strogu hijerarhiju vlasti, opisanu od strane Sitchina u njegovoj detaljnoj analizi Anunakija i njihovih odnosa s čovječanstvom, vjerojatno je da je Zvjezdana vrata poštovana i bila predmet klanjanja ostajućih Anunakija i ljudi koji su samo mogli promatrati njen rad, ali ne i da je sami koriste.

Tako je postojao ograničen broj Zvjezdanih vrata širom planete, dok je sumerska Zvjezdana vrata bila locirana u najvažnijem sumerskom gradu, drevnoj prijestolnici Uruk, domu drevnih kraljeva, koji je lociran u istočnom Iraku. Značajno, poslije 12 godina dosadnih iskopavanja, tim njemačkih istraživača je 2002. godine pronašao iskopine zakopanog grada Uruka.

Kartu “Zvjezdane kapije” možete naći na ovom linku: http://www.thelivingmoon.com/42stargate/04images/Iraq/iraq_airbase_lrg.jpg

Koristeći magnetometar koji može detektirati prisutnost objekata koje je napravio čovjek pod zemljom i moćan računalni sustav u Njemačkoj, njemački geofizičari su uspjeli mapiraju zakopane građevine drevne prijestolnice od 5,5 kilometara četvornih gdje je započeta sumerska civilizacija.

Važan događaj u sumerskim opisima Anunakija bio je posljednji odlazak sa planeta praćen kataklizmičkim događajima koji su kulminirali u razdoblju od 1800. do 1700. godine prije nove ere. Zaista, konvencionalni arheolozi podržavaju teoriju da je postojao kataklizmičan događaj u to vrijeme.

Ako su zapravo postojala dva vida transporta koje su koristili Anunaki, većina Anunakija su otišli koristeći raketne letjelice, dok su elitni Anunaki napustili Zemlju uz pomoć Zvjezdane kapije i zatvorili je. S obzirom na poštovanje koje je uživala Zvjezdana vrata, vjerojatno nije ostala nezaštićena u razdoblju između odlaska i reaktivacije s povratkom Anunakija po proročanstvu.

Veliki broj izvora opisuje sadašnje doba kao “prorečeni povratak bogova / Anunakija”. Pojam “prorečenog povratka” u kontekstu prethodnog prisustva Anunakija varira značenju prema trima različitim perspektivama.

Prva je bazirana jednostavna na ideji da će se bogovi ili Anunaki fizički vratiti da nastave vodeću ulogu utjecanja na ljudski život i predviđanja korištenja resursa planete.

Pri takvom scenariju, prvi val Anunakija bi došao kako bi stvorio pogodne uvjete za očekivani povratak elite Anunakija. Prema ovome bi prvi Anunaki morali vratiti i aktivirati Zvjezdanu kapiju koja je potrebna za povratak njohovih gospodara.

Ovo bi vjerojatno bilo najavljeno kao sveti događaj koji će proslaviti cijelo čovječanstvo. Autori Clive Prince i Lin Piknet, raspravljaju o tome da postoji očigledan lanac svjetskih događaja koji uključuje sudjelovanje ključnih religijskih i političkih sudionika, a koji spremaju čovječanstvo za ovakav dolazak.

Druga perspektiva o “povratku bogova / Anunakija” je povratak njihove matične planete Nibiru. Zaista, mnogo interesiranja su izazvale razne knjige i web stranice posvećeni temi povratka Nibirua, matičnog svijeta Anunakija. Mnogi autori citiraju razne astronomske dokaze koji podržavaju ideju o desetoj planeti za koju se dugo špekuliralo da utječe na orbite Urana i Neptuna još otkad je otkriveno da Pluton (otkriven 1930.) ne može izazvati takve smetnje. Kasnih sedamdesetih, dva astronoma iz Pomorskog opservatorija u SAD, Tom von Flandern i Richard Harrington, počeli su objavljivati seriju radova koji podržavaju postojanje desete planete.

Najčešće citirana reference koja podržava postojanje desete planete koja je poznata, ali ne i javno objavljena, je serija novinskih objava astronomskog tima koji je tražio dio neba u kojem su Flandern i Harrington tvrdili da se nalazi deseta planeta. U prosincu 1983., glavni astronom zadužen za Infracrveni astronomski satelit (IRAS), dr. Gary Neugebauer, najavio je moguću potvrdu postojanja takve planete.

Nakon što je 6 velikih novina pokrilo objavu: “nebesko tijelo možda veličine … Jupitera i moguće … u dijelu sunčevog sustava pronađeno je u smjeru zviježđa Orion od strane orbitirajućeg teleskopa …”, objava je povučena i nastalo je zatišje o desetoj planeti. Počele su se širiti glasine o aktivnoj kampanji čiji je cilj bio da se potisnu informacije od strane tajnih vladinih organizacija.

Recimo, jedan od astronoma u Pomorskoj opservatoriju u SAD, dr Richard Harrington, javno je pričao i pisao o hipotetičkoj planeti Iks, što je doprinijelo njegovoj ranoj zagonetnoj smrti 1992. godine.

Treća perspektiva može se pronaći kod autora koji se baziraju na značaju nadolazećeg kraja majanskog ciklusa od 5.200 godina. Majanci su znali da se solarna ekliptična ravan poklapa sa galaktičkom ravninom na periodičnoj bazi. Ovo omogućava da intenzivnije kozmičke enrgije dođu do Zemlje iz srži galaksije. Tada dolazi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ljudske svijesti, tj. dijelovi mozga se uključuju ili isključuju, dok majanski ciklusi prolaze kroz svoje različite faze. Smatra se da je 2012. godina odgovarala kraju majanskog ciklusa i da je u njoj započelo Novo doba sa prosvetljenijim globalnim razmišljanjem i povećanim ljudskim potencijalom. Dakle, smatra se da bi samo čovječanstvo razvilo ‘bogovske’ moći koje će spontano postati dostupne velikom dijelu čovječanstva.

Neki autori opisuju nevjerojatne sposobnosti i psihičke moći povećanog broja djece diljem svijeta s promjenom DNK i specifičnim moćima koje drugi nemaju.

Sumirano, dostupne informacije o ‘prorečenom povratku bogova’ mogu se shvatiti kao važna prekretnica u rastu ljudske civilizacije. Povratak se može shvatiti doslovno ili metaforički. Unatoč kontroverzi o tome što točno ‘povratak’ podrazumijeva, ovi čimbenici koji se u velikoj mjeri odnose na političku situaciju u Iraku i preventivnu vojnu intervenciju SAD mogu biti identificirani i analizirani. Prvi faktor su Zvjezdana vrata, koja leže negdje u pustinji južnog Iraka.

Drugo, moguć je povratak desete planete koja bi značajno utjecala na svijet.

Na kraju, tu je potencijal za brzim porastom ljudske svijesti od 2012. godine.
Sadam Hussein je znao za moć “Zvjezdanih vrata”

Zvjezdana vrata u južnom Iraku će sudjelovati u tzv. ‘Povratku bogova’, onda je vrlo vjerojatno da tajne vladine organizacije u velikoj mjeri utjecati na administraciju SAD i da su svjesne postojanja i ključne uloge Zvjezdanih vrata.

Predsjednik Iraka, Sadam Hussein je vjerojatno također bio svjestan postojanja vratae o čemu se može suditi na temelju njegovih arhitektonskih projekata koji su namjeravali oživiti veličanstvenost rane mezopotamijske civilizacije.

Što je još značajnije, njegova dozvola njemačkim arheolozima da nastave iskopavanja na lokaciji sumerskog grada Uruka nakon detlajnog podzemnog planiranja, kaže da je on znao za mjesto gdje se nalaze vrata.

Ovo znanje je možda dio razloga zašto se njemačka vlada javno bunila preventivnom ratu SAD protiv Iraka.

Teza William Henryja je da su ovo pravi razlozi nastavljajućih vojnih sukoba u Iraku.

Kontrola Zvjezdane kapije, kao doodatak ostalim kapijama koje možda postoje u prijestolnicama drugih civilizacija poput Egipćana, Inka i Asteka bi vjerojatno tajnim vladinim organizacijama omogućila veću moć nad komunikacijom s vanzemaljskim rasama koje trenutno kontaktiraju planetu ili trebaju doći prema proročanstvu.

Ako ništa drugo, kontrola Zvjezdanih vrata bi omogućila tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.

Što se tiče Sadama Husseina, kontrola nad Zvezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnim ljudskim spasiocem.

Sitchinova teza o postojanju drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru i kombinirana s pojmom raznih transportnih uređaja opisanih od strane drugih autora, kao i arheološko iskopavanje prve sumerske prijestolnice Uruk 2002. Godine, daje potporu tezi William Henryja o Zvjezdanim vratima koja leži zakopana u pustinjama južnog Iraka.

Moguća tema rasprave je činjenica da su se i administracija predsjednika Busha i Husseinov režim borili za prevlast i kontrolu nad Zvezdanim vratima u ruševinama Uruka ili na nekoj drugoj lokaciji u Iraku, prije prorečenog povratka Anunakija.

Prevladavajuća objašnjenja Bushove administracije o predanosti iskorjenjivanju oružja za masovno uništenje, naftnim interesima i imperijalnim ambicijama se čini vjerojatnijim za one koji ne vjeruju da život postoji bilo gdje osim na Zemlji.

Suludo je vjerovati da u beskonačnom svemiru život postoji samo na Zemlji.

Postoje, međutim, važni dokazi koji daju dozu mogućnosti Henryjevoj tezi da su Zvjezdana vrata pravi fokus Bushove administracije. Prvi su mnogobrojna svjedočenja koja potvrđuju da su tajne vladine organizacije odgovorne za zataškavanje javnog saznanja o prisustvu vanzemaljaca i da one kontroliraju sve službene kontakte s vanzemaljskim rasama. Iz egzopolitička perspektive, zataškavanja podržavaju zaključak da postoji aktivno tajno suzbijanje saznanja o drevnom vanzemaljskom prisustvu.

Drugi važan dokaz je moćna diplomatska podrška Njemačke i Francuske Husseinovom režimu u odlaganju preventivnog vojnog napada. Podrška je bila toliko moćna da ih je američki tajnik obrane, Donald Rumsfeld s omalovažavanjem nazvao ‘Starom Europom’ u jednom intervjuu 2003. godine:

“Kada pričate o Europi, mislite na Njemačku i Francusku. Ja ne mislim, to je ‘stara Europa’. Ako pogledate NATO Europu danas, centar gravitacije se pomiče ka istoku i ima puno novih članica. Kada izbrojite sve članice NATO-a koje su nedavno primljene, ima ih oko 26, zar ne? Ipak, u pravu ste. Njemačka i Francuska su problem”.

Umjesto da se bori s administracijama u Njemačkoj i Francuskoj, Bushova administracija se odlučila na njihovu izolaciju od Iraka. Na primjer, administracija je ohrabrila vođe Španjolske, Portugala, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Poljske, Danske i Češke republike da napišu pismo Wall Street Journalu u kojem je pisalo “Irački režim i njihova oružja za masovno uništenje predstavljaju pravu prijetnju za svjetsku sigurnost”. Vjerojatno je da je postojalo razilaženje tajnih vladinih organizacija SAD i suparničkih organizacija u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji povodom tretiranja prisustva vanzemaljaca.

Treći važan dokaz su ponovljena iskopavanja njemačkih arheologa 2002. godine. S obzirom da političke tenzije u Iraku nisu opale do te godine, pretpostavlja se da postoje skriveni motivi za nešto što na prvi pogled djeluje kao najobičnije znanstveno iskopavanje.

Četvrti ključni dokaz bio je uništenje svemirskog šatla Columbia tijekom njegovog posljednjeg povratka 1. veljače 2003. godine. Jedan od članova posade je bio prvi Izraelac u svemiru, pukovnik Ijan Ramon. Uništenje Kolumbije se odigralo 16 minuta prije nego što će se spustiti.

U ovom slučaju sumnjivo je to što se ne zna kako je šatl uništen jer ni jedan sustav nije javljao ništa problematično. Događaj se desio pri samom povratku što inače nije nikada bio problem.

Nezvanično se saznaje da se sumnja da je shuttle uništio netko tko posjeduje vojne sposobnosti veće od bilo koje nacije ili terorističke skupine, a tko je želio poslati poruku u SAD.

Kada se sumiraju svi dokazi, dobiva se slučaj koji u velikoj mjeri podržava Henryjev tezu. Interpretacije motiva Bushove administracije za lansiranje preventivnog napada na Irak mogu se promatrati tek kao zagrebana površina pravih motiva. U dubini, vjerojatnije je da postoji velika nervoza tajnih vladinih organizacija zbog toga što bi se dogodilo ako bi Hussein, uz podršku europske vlade, ostvario pristup sumerskoj Zvjezdanoj kapiji i izvanzemaljskoj tehnologiji prisutnoj u zakopanom gradu Uruk. Njihov cilj je bio da prate i kontroliraju Zvjezdana vrata ali i vanzemaljske tehnologije koje se tamo nalaze.

Zaključak: Tajne službe nekoliko vlada imaju aktivnosti oko “Vrijemenskih vrata” u Iraku

Ako egzopolitička perspektiva točniji opis motivacija koje su vodile Bushovu administraciju ka preventivnom ratu u Iraku, onda se mogu načiniti sljedeći zaključci:

Prvo, kvalitetu dokaza koji potkrepljuju povijesno prisustvo vanzemaljaca i zataškavanje tajnih vladinih organizacija, ima značajan stupanj vjerojatnosti i uvjerljivosti.

Drugo, postoji potreba promoviranja objavljivanja zvaničnih vlasti povodom povijesnog vanzemaljskog prisustva i / ili predstojećeg povratka ovih vanzemaljaca.

Treće, dokazi kažu da tadašnje vojne pripreme za rat protiv Iraka nisu imale puno veze sa oružjem za masovno uništenje, ali su dizajnirane tako da osiguraju tajnim vladinim organizacijama SAD kontrolu informacija povodom povijesne i trenutne vanzemaljske prisutnosti.

Četvrto, dokazi tvrde da konflikt u Iraku i uništenje šatla Kolumbija maskiraju duboku borbu između frakcija tajnih vladinih organizacija koje su na početku i osmišljene da se bave vanzemaljskim prisustvom. Preporuča se da se javno objelodane ove organizacije i njihovi napori da poprate i odgovaraju na izvanzemaljsko prisustvo.

Konačna preporuka je da mora odrediti do koje mjere će se kongresnom i zakonodavni nadzor zahtijevati od organizacija kreiranih u različitim državama kako bi se bavile pitanjem prisutnosti vanzemaljaca, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i implikacijama o povratku vanzemaljaca.

Tvrdi se da je najbolji mehanizam odgovora na postojanje drevne vanzemaljske tehnologije u drevnoj sumerskoj prijestolnici Uruk, spremnost svjetskih vlada i odgovarajućih tajnih vladinih organizacija da dijele informacije i kontrolu vezanu za imovinu vanzemaljaca.

Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ljudski suverenitet je dakle upitan u momentu kada postoji prilika za brz preokret u evolucijskom razvoju ljudske svijesti. Na čovječanstvu je odlučiti kako ćemo odgovoriti na izazov koji predstavljaju tajne vladine organizacije.



                                                                                                                                                                                         

DOBRONAMJERNA I PAMETNA MUSLIMANKA, SANELA KARIŠIK UPUTILA JE SNAŽNU PORUKU SVIM DJEVOJČICAMA SA BALKANA

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Piše Milan Santrač


DOBRONAMJERNA  I  PAMETNA  MUSLIMANKA,  SANELA  KARIŠIK  UPUTILA  JE  SNAŽNU  PORUKU  SVIM  DJEVOJČICAMA  SA BALKANA                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        


Dugogodišnja novinarka, ali i vaspitačica u vrtiću i majka troje djece, redovno piše o vjeri, djeci, muško-ženskim odnosima i drugim socijalnim temama. Potpisuje se sa imenom Sara. Kolumnom o lijepom vaspitanju, poslala je snažnu poruku djevojčicama na Balkanu
Kolumnu prenosim u cjelosti:
"Skromna, lijepo vaspitana, distancirana i umjerena djevojčica i djevojka uvijek je u trendu, slatka, nedostižna. Čak i onda kada je za trenutak zasjene one "popularne" školske cice, koje nevinost gube u smrdljivim WC-ili sjede dječacima u krilu i dozvoljavaju im da ih ljube (čitaj: žvalave), da ih dodiruju, da ih štipkaju. One smjerne, distancirane, a uljudne i vesele djevojčice uvijek će biti posebne, jedinstvene.
Ovih prvih je uvijek više, ovih što se sa 12, 13, 14….daju i ne haju, ne razmišljaju nego kao ovčice bleje za nekim zalizanim balavcima, “upaljenim” pubertetlijama zamagljenog uma koji se uče na njima. A ovih drugih je uvijek manje. One su biseri, dragulji.Ovih prvih sutra kada to društvo odraste, pozapošljava se, oženi i uda, svi će se sjećati sa podsmjehom i izrugivanjem,govoriće: "aaa, to je onaaaaaa". Pričaće o njima i lijepiti im etikete i onog što jeste i što nije među njima bilo. Biće "čuvene" i omražene. A znamo kako se te i takve zovu, kojima je to zanimanje. One će, čak i ako se udaju, uvijek biti u strepnji, panici, šta ako joj muž sazna?! I mnogima je njihova prošlost, makar bila i ona u djetinjstvu odnosno pubertetu, znala da upropasti brak i zauvijek udalji od voljene osobe koju su kasnije upoznale. Mnoge od takvih žena su mi pisale i otvarale dušu preda mnom, žestoko se kajale i patile. Nemoj to sebi raditi danas kada možeš da biraš kako ćeš? Posljedice ne mogu da se biraju. One dođu same.
A onih drugih, koje su možda u školi ponekad smatrali i zaostalim, i ne baš tako modernim, i ne tako interesantnim, sigurna sam da će se sjećati i govoriti: "Aaaa, znam nju. Uvijek je bila fina." Čistome se nikakva etiketa ne može zalijepiti. Djetinjstvo brzo prođe, a utisci o onima s kojima smo rasli se nose kao takvi do groba.
One prve služe i njima i svakome za "učenje", provod, upoznavanje sebe i drugog, eksperimentisanje, zadovoljavanje blentavih pubertetskih strasti , tada, i kasnije, i uvek. Ove druge ne služe nikome. One se udaju, sretne bez srama i straha ulaze u brak, s punim poštovanjem i povjerenjem u nju, s velikom ljubavlju, ali istinskom, ne onom "leptirastom" zbog nakostrešenog pramena kose, "snenih očiju", i bla bla... čega ne. One su supruge, ugledne u porodici i društvu, majke. Na njih se niko ne zgražava niti ih se sjeća po dodirivanju u smrdljivom WC-u i žvalavljenju na školskoj klupi.
Oči moje, samo danas si nevina, čista, posebna. A cijeli naredni vijek bićeš žena. Što žuriš? Zadrži ovu ljepotu i posebnost koju samo danas imaš, dosta će ti biti običnosti i jednakosti. Budi posebna. Budi drugačija od mase. Budi važna sebi. Nemoj se ponižavati, stiditi sebe, mrziti sebe zbog nepromišljenosti, nagovora, naivnosti. Prezri prljavštinu i udalji se od nje. Onaj ko je blizu vatre, rizikuje da se neka žiška otkotrlja i da ga opeče. Zato se udalji od sebi različitih, udalji se od jeftinih, površnih, umišljenih, a plitkih k’o mutna bara. Budi more.
Oči moje, svi ovi koji se danas rado žvalave i dodiruju žensko tijelo koje im se da, sutra će za ženu i majku svoje djece te koje su žvalavili zaobilaziti u širokom luku. Gledala sam to svojim očima. Nekad sam i ja bila nepopularna, ni po čemu bitna ni važna, a ni naročito lijepa curica. Bilo je par njih "popularnih", za koje se još u sedmom razredu pričalo da su trudne, da im roditelji vade momke iz ormara. Bile su to lijepe i tada popularne curice. Danas su anonimusi, nesređenog života, mnoge neudate, nisu završile ni blizu lijepih muškaraca i žive nekakve šuplje živote. Znam i Viđam ih skoro svakodnevno, popijemo i kafu.
Kunem ti se da nikad nisam zažalila što nisam otišla da prođuskam u kafiću, da se ljubim na klupi u parku, da se "sredim" pa prođem ulicom ne bi li mi zviznuo neki klipan, balavio za mnom neki pijanac ili me odmjeravao na retvorizoru nečiji loš muž. Ne. Ove godine koje živiš su kao talas. Žele da te potope, jure na tebe kao bura, ali kratko budu i za čas prođu. Nemoj se kajati što u buri nisi znala da budeš sigurna i spašena, nego potopljena i utopljena u blato, na dno.
Pričuvaj se, isplivaj. Kad prođu, pa kao sirena zablistaš na obali, tvoja čistota, sačuvana ljepota i posebnost plijeniće svačiju pažnju. Moći ćeš da biraš, a ne da sjediš u ćošku i čekaš novu da li mušteriju, da li jednokratnu "ljubav" onog koji popunjava svoju dosadu tobom čekajući da mu pred očima zablista neka sirena koju more nije utopilo kao tebe. Budi ti ta sirena! Sve uslove i kvalitete imaš za to na tacni, Bogom date.
Oči moje, lijepo vaspitanje je uvek u modi, uvek cool i uvek se isplati. Garantujem ti to. Kako god da odlučiš da uradiš, sjetićeš se nekad mojih riječi i reći: "Ona staromodna teta je ipak bila u pravu".


                      

Saturday, June 11, 2016

Vedrana Rudan: U OBRAZOVANJU NAM NE TREBA REFORMA NEGO REVOLUCIJA

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             


Piše Milan Santrač




Vedrana Rudan: U obrazovanju nam ne treba reforma nego revolucija


Poznata riječka književnica Vedrana Rudan već dugi niz godina važi za jednu od najkontraverznijih ličnosti hrvatskog medijskog prostora. Zbog svojih britkih komentara u kojima ne štedi nikoga, stekla je vojsku obožavaoca, ali i žestokih protivnika. U ovom razgovoru, na svoj način dotakla se brojnih aktualnih tema.

U tekstu koji ste objavili na Vašoj stranici 24. avgusta prošle godine napisali ste da odustajete od daljnjeg objavljivanja tekstova siti mržnje koja se svaki dan širi hrvatskim medijskim prostorom. Jeste li požalili zbog te odluke? Jer današnja situacija zaista nudi mnogo tema o kojima se može pisati.
- Ne znam kome su "zanimljive" teme koje se u Hrvatskoj ne mijenjaju dvadeset i pet godina. "Ustaše" ili ustaše, "četnici" ili četnici i kriminalci svih boja. Zaista se u Hrvatskoj ništa ne dešava što se već nije dogodilo. Popovi opsjednuti ženskim međunožjem i dalje njuškaju naše pičke, kradu, jebu djecu, lažu, ne plaćaju porez, žive poput tajkuna i govore da sve rade u ime Boga. Borkinje za ženska prava, u pravilu plaćene od strane države, bore se za žene tako da svaka ubijena, otkako imaju Hrvatsku pobilo ih bar 400, ima pravo na crni balon koji se u njenu čast pušta u zrak. Markićka koja je godinama dilala antibebi pilule urla ili se ljupko kesi i sikće o "pravu na život". Slažem se s njom da abortus jest "ubojstvo ali, po meni, ubojstvo u samoobrani. Ili dijete ili žena.
Kako izgleda Hrvatska danas?
Prosvjedi koji su sprdačina, pametni odlaze, stari umiru od gladi i bolesti, Karamarko lopina smeta Amerima jer su on i žena šurovali s Rusima, oporba drka pitaj boga u kojoj oštariji, Most, katolička organizacija opasnih namjera…Pljuvanje Putina kao diktatora i zločinca, pušenje Obami demokrati i borcu za mir u svijetu…Da se izrigaš. Pitam ja Vas zašto bih rigajući pisala blog kad mogu sjediti na terasi, čitati knjige, slušati kosove i gledati u svoju mačku. Zove se Pepica.
Vaša službena stranica i blog bili su uvijek vrlo dobro posjećeni, a komentari su varirali od iskazivanja poštovanja do najmorbidnijih prijetnji. Kako se nosite s negativnim komentarima i jeste li ikada imali problema u privatnom životu zbog onoga što pišete?
- Jebe mi se za komentare. Da je komentatorima dobro onako kako je meni ne bi pisali sranja na mreži. Da im je loše valjda bi zapalili nešto ili nekoga. U životu im je tako malo potrebno, komp ili telefon, anonimnost ili drkanje nekoliko puta dnevo. Blago njima. Mene ne uzbuđuju.
I kako komentarišete konkretno napad na Antu Tomića, koji je više puta doživio neugodnosti zbog svog pisanja, i "reakciju" Ministarstva kulture?
- Ante Tomić bi, s obzirom gdje živi morao biti sretan da je živ. Hrvatsko ministarstvo kulture potiče divljake da napadaju bespomoćne krivomisleće. Kad, ako, jednom neki bolesni "dragovoljac" kokne Tomića, Hasanbegović će prvi udovici poslati saučešće. Divim se Tomiću i njegovom dugogodišnjem besmislenom radu.
Kad smo već kod književnika i književnosti, sljedeće pitanje je može li se u Hrvatskoj živjeti od pisanja, bilo da je to novinarstvo ili spisateljski posao, bez da ste nečiji "igrač"?
- Ne. Ja sam poznata pisačica , živim dobro zahvaljujući činjenici da su mi mrtvi i otac i mater. Kad sve prodam što su mi ostavili učlanit ću se u HDZ ili SDP. Do tada, već sam rekla, ptičice, dobre knjige, kava bez kofeina…
U svom književnom izražaju često se koristite psovkama. Bloger Krule (koji se isto ne libi psovanja) kaže da je to jezik koji ljudi najbolje razumiju. Slažete li se?
- Nemam pojma tko je Krule i ako on tako misli valjda je u pravu. Ja psujem jer mi se psuje. Nije me briga da li me ljudi zbog toga bolje razumiju. Sto sam puta rekla, pišem za sebe, ne za druge "ljude".
Trenutno je aktualna nova inicijativa Željke Markić i to za zabranu pobačaja. Mislite li da će uspjeti u svojoj namjeri i kako to komentašete?
- Sve ovisi od građanki ove zemlje. Ako dozvole da jedna trgovkinja antibebi pilulama u ime jebača djevojčica, dječaka i svojih muških kolega u mantijama prisili Sabor da donese takav zakon, Nasmiješena Gospođa će ispuniti svoj zadatak. Ako se to dogodi to će sve reći o nama koje ovdje živimo i koje nemamo snage da te bolesne mantijaše prisilimo da se u miru svojih crkvi međusobno jebu, a naše pičke neka ostave na miru. Da sve krenemo na mise s transparentima Moja pička moj dućan, kome hoću tome dam, i da još tresemo golim sisama i guzicama mračne drkadžije bi se smirile.
Još jedna aktualna tema je reforma,obrazovanja.. Treba li Hrvatskoj uopšte reforma i šta generalno mislite o hrvatskom obrazovnom sistemu?
- O našem obrazovnom sustavu malo znam. Moja su djeca davno diplomirala, ove godine mi unuka kreće u prvi razred. Ono što mi mlađe prijateljice pričaju ispunjava me užasom. Vjeronauk u školi, bubanje nepotrebnih činjenica napamet, loše plaćeni učitelji, korumpirani profesori na fakultetima i u srednjim školama…Tisuće lobotomiranih prosvjeduje i želi ukinuti pravo na abortus a nimalo ih nije briga što im iz srednjih škola i gimnazija izlaze neobrazovana, nepismena djeca. O fakultetima da se ne govori. Kad je jedno od moje djece studiralo ispit je koštao 500 eura. Ne znam koliko roditelji plaćaju danas. U obrazovanju nam ne treba reforma nego revolucija. Uz ovakvu vlast do reformi nikad neće doći. Neobrazovani ministri, divljaci koji su svoje diplome platili ili radove prepisali pojma nemaju zašto čovjeku treba obrazovanje. Oni ga nemaju pa što im fali?
Politiku vjerovatno ne komentirišete baš rado, ali jedan kratki komentar trenutne političke situacije. Most, HDZ, SDP...ima li tu uopšte pozitivca, nekoga ko će prekinuti ovaj začarani krug?
- Ne. Svi su, nažalost, isti. Zato me ova frka oko Hasanbegovića, koliko god bila strašna, pomalo zabavlja. Dok je vladao SDP kulturnjaci se nisu previše uzbuđivali što nam se ministrica pijana valja diljem Lijepe Naše i dijeli potpore sebi dragim "umetnikima". Čak sam je i ja dobila za posljednju knjigu. Vrapci na krovu znaju da su hrvatski kulturnjaci dobro umreženi i da se dijele na "lijeve" i "desne" pritom nitko od njih i nas ne zna što je "lijevo" a što "desno". Hasanbegović je definitivno "desno", "nacist", "fašist", "ustaša", koji ima svoje favorite. Nisam među njima, ali…Neka mi dragi Bog oprosti zbog "desnog" razmišljanja. Čitav se "civilizirani svijet" digao na zadnje noge zato što Hrvatska ima naci ministra. Podivljali su europski intelektualci, pišu se peticije, traži se njegova ostavka. Slažem se, ali… Smije li bilo koji hrvatski intelektualac ili još gore, grupa njih, analizirati francuski, njemački ili, ne daj Bože, izraelski fašizam koji se s našim ni u ludilu ne može usporediti jer smo jednostavno manji i nemoćniji. U tom kontekstu, sve dok fašistička francuska i njemačka vlast šuruje s Amerima i ubija diljem svijeta, o fašizmu izraelske vlade da se ne govori, ja se pitam, zašto Hrvatska nema pravo na svoj fašizam? Ušli smo u fašističku EU, budimo dio nje. Hasanbegović je tamo naš predstavnik. Naš nemoćni predstavnik. I u ovoj priči veliki fašisti diktiraju ritam. Ono što Evropa, Amerika i Izrael ljudima rade u Libiji, Pakistanu, Siriji, Palestini je borba za ljudska prava a hrvatski doktorčić nauka u ustaškoj uniformi je ustaša i nacić. Ma, nemojte me zajebavati. Zašto mali narodi nemaju pravo na fašizam? Zajebavam se? Malo da, malo ne. Pozitivaca u Hrvatskoj nema. Svi su naši političari prije svega i jedino kriminalci. Karamarko nije fašist. On i njegova žena samo žele uz pomoć ruske love u Finskoj izgraditi nuklearku i dignuti proviziju. Žele INU prodati MOL-u koji je, navodno ruski. Ameri misle da bi članica NATO-a trebala biti suzdržanija. Priča o Hasanbegoviću je pizdarija. On nema nikakvu moć, on je nebitan. Karamarko nemoćan.
I za kraj, kada možemo očekivati novu knjigu i par riječi o njoj.
Nova knjiga zove se "Muškarac u grlu". U Hrvatskoj izlazi u srpnju. u Srbiji u kolovozu. Poznati slovenski režiser Mare Bulc priprema ju za daske u Sloveniji. Ovo je moja prva knjiga u kojoj se žene igraju s muškarcima kao mačke s miševima. Meni se knjiga jako sviđa, volim kad žene zajebavaju muškarce a takvih ima oko mene, naravno mlađih od mene, moja junakinja ima 46 godina, sve je više. Radujem se izlasku svake svoje knjige, ali ovakvu još nisam napisala.