Sunday, October 19, 2014

UTISCI SA PROSLAVE 70. GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA BEOGRADA I VOJNE PARADE




UTISCI  SA  PROSLAVE  70. GODIŠNJICE  OSLOBOĐENJA   BEOGRADA  I  VOJNE  PARADE



Prošla je vojna parada. Svako od nas je doživio na svoj način i o tom događaju ima svoje mišljenje. Dva su razloga što, par dana, nisam ništa napisao, čekao sam da se prašina slegne, da se uzbuđenja stišaju što bi nam pomoglo da realnije ocijenimo šta i kako se dešavalo tog kišovitog dana u Beogradu. Drugi razlog mog ćutanja je  što nisam htio da, sebi i onim koji čitaju moje tekstove, kvarim  zadovoljstvo koje smo osjetili zbog parade. Bilo je lijepo, dogodilo se nešto što je u svima nama budilo osjećanje sigurnosti, dostojanstva, poštovanja.  Nas, Krajišnike, je posebno ispunilo zadovoljstvom prisustvo Milorada Dodika i Željke Cvijanović koji su zauzimali mjesta koja im pripadaju, na centralnom dijelu pozornice. Parada nas je potsjetila kako treba da izgleda slobodna i suverena država. Ne samo poslednjih dvadeset i nešto godina već od vremena Tita nismo imali sličan događaj u našoj državi što mu je dodatno uvećavalo značaj. Bilo je lijepo ali je moglo biti još ljepše.



Zadovoljstvo koje nas je ispunilo ne bi nam trebalo zamagliti stvarnost, da realno vidimo šta je dobro a šta ne valja. Ne bi trebali pretjerivati, parada nije bila velika već obična, dobro organizovana. Ako je ova naša velika kako bi se zvala ona, održavana u Moskvi koju smo mnogo godina gledali na našoj televiziji? Za veliku paradu potrebno je velike država i velika vojska, što mi, svakako, nismo. Sve "demokratske" vlade od oktobra 2000. godine do danas su razvojničile i razoružale našu državu pa je od snažne vojne sile ostao malo a i to što je ostalo je stavljeno na raspolaganje NATO paktu da im, kroz meni nikad jasno partnerstvo, služi u zemljama koje oni porobljavaju. Zašto onda lagati sebe i druge kako imamo snažnu vojsku? Vlade su rasprodale ili uništile gotovo svu vojno-tehničku opremu pa ono malo prefarbanih tenkova i topova koji su prikazani na paradi ne predstavljaju silu koja bi nas mogla zaštititi kao ni silu od koje bi se agresoru tresle gaće. 



Recimo pošteno, parada bi bila tek lokalni događaj da nam u prijateljsku i radnu posjetu nije došao ruski predjednik, Vladimir Putin. Njegova posjeta je učinila paradu značajnijom, izazvala je pažnju domaće i svjetske javnosti, izmamila komentare. Zahvaljujući njemu, u svijetu se govori o nama. On je, kao i mnogo puta ranije, svojom posjetom Srbiji pokazao Zapadu, najprije Americi , da je odlučan u realizovanju jasno utvrđene politike, poštovanja suvereniteta velikih i malih. Pokazao im je da se ne plaši, da njihove sankcije i prijetnje neće pokoriti veliki Ruski narod. Potvrdio je da je Rusija svjetska sila sa neizmjernim prirodnim resursima na koje su oni bacili oko. Njegovim prisustvom je našoj državi i narodu, zaista, učinjena čast.



Pored toga šta je svjetskoj, posebno zapadnoj javnosti njegova posjeta Srbiji pokazala, otkrila je i na površinu izbacila veliki dio onoga što ne valja u našoj unutrašnjoj i vanjskoj politici. Da nije toga što ne valja, proslava i parada su mogle biti ljepše. 


Svi bi se osjećali zadovolnije da je naš državni vrh raspisao referendum sa pitanjem, da li smo za Evropsku ili Evro-Azijsku uniju?  Na ovo pitanje narod je plebiscitom odgovorio  kličući i skandirajući: "Pitine, Putine..., Rusija-Srbija" i noseći transparente na kojima je pisalo: "Vladimire spasi Srbiju od NATO i E.U." Možete li zamisliti koliko bi slika događaja bila upečatljivija da policija nije otimala Putinove postere i plakate sa natpisima za podršku Rusiji u suprotstavljanju Zapadu i  podršci hrabrim stanovnicima Novorusije koji su stali na put fašistima iz Kijeva? Da se ne bi zamjerio Zapadu, Vučić je naredio policiji da  transparente sa takvim porukama otimaju i unište i da državna TV  u prenosu izbjegava pokazati one koji su uspjeli izmaći kontroli. 


Treba li reći da na pozornici pored Putina nije bilo mjesto izdajnicima Vučiću i lažnom četničkom vojvodi, grobaru iz Bajčetine, Nikoliću već haškom zatvoreniku sa najdužim robijaškim stažom.  Obojica su održali govore a bolje da nisu.   Vučić je pokazao koliko je smeten, jedva je sastavio nekoliko bijednih rečenica od kojih je za njega najznačajnija ona kojom svojim zapadnim šefovima poručuje da je na evropskom putu. Zaboravio je da, bar iz pristojnosti i obzira prema gostu, nije trebao to izgovoriti. Kako je silni, neustrašivi i strogi komadant Vučić koji nije sa lica skidao neurotični, glupavi kez, pokazao koliko je u stvari mali, strašiv kao miš. Na njemu se vidjela panična nervoza, naročito na pogledu dok je šarao očima plašeći se da mu se pogled ne susretne sa uvaženim gostom. Ostavljao je utisak da se predozirao i da mu je srce sjurilo u pete. Strah mu se uvećavao zbog izvještaja koji će morati podnijeti Briselu, posebno Merkelovoj. Njegova spoznaja o trgovini je u nivou cjenkanja na pijaci, kako bi mogla biti drugačija kod čovjeka koji u svom životu nije radio ni jedan dan. Iz tih razloga i pokušaja da još jednom obmane narod i da mu pokaže svoju požrtvovanost, iskoristio je jeftin trik i pred kamerama molio predsjednika Putina da otvori tržište za Fiat. Svi smo prozreli njegovu prljavu igru i pokušaj da sjedi na dvije stolice. Pokušava da se dopadne Briselu i Rusiji u isto vrijeme. Koliko juče je jasno, svima stavio do znanja da neće biti subvencija za poljoprivrednike i proizvođače hrane koja bi se izvozila na rusko tržište. Svako razuman koristi priliku da izvozi na slobodno tržište, ovog puta  stvoreno protiv-mjerama Rusije prema zemljama E.U. zbog sankcija kojima je pokušavaju pokoriti. Koliko je glup Vučić je pokazao da nije u stanju zaključiti kako su Putin i Rusija suviše važni, veliki i moćni da bi dozvolili jednom, malom, bijednom Balkancu da im baca pijesak u oči, da je on malo za Zapad a malo za Rusiju. To, što sramoti sebe je njegova stvar ali on nema pravo sramotiti cijeli srpski narod.


Da nije izašlo iz usta, lažnog četničkog vojvode i lažnog menadžera, Nikolića svako bi se u Srbiji čudio šta je čuo. Lažni vojvoda je veći dio govora posvetio Prvom svjetskom ratu. Drugi je, tek, uz put, spomenuo kao da nikad nije čuo da je Beograd oslobođen 1945.  zbog čega je proslava upriličena. U govoru nije spomenuo Jugoslaviju ni jednu jedinicu njene vojske, skoro da nije naveo ni jednu  istorijsku činjenicu ili on sa njima nije upoznat na fakultetu za studente starije od 60 godina. Ostaće nejasno zašto je, od mnogobrojnih učesnika, izdvojio Koču Popovića. Govor mu je bio lažno patriotski, rekao je nešto a u stvari neje rekao ništa. Drugačije nije trebalo očekivati od čovjeka koji izdao kuma, stranku i koji se prodao, vjerovatno za poveliku šaku dolara.


Ali Putina nisu prevarili svojim pohvalama ni ordenom koji mu je uručen. On dobro zna kakve jajare sjede u državnom vrhu Srbije. Nije on došao na proslavu oslobođenja Beograda radi njih već zbog našeg naroda kome je ukazao poštovanje. Vidio je jasnu razliku između većinskog narodnog opredjelenja za Rusiju i izdajničkog, mešetarskog državnog vrha Srbije koji nas silom gura u razvratnu E.U.  Svojom  jasnom porukom da je na nama odluka hoćemo li proizvoditi i prodavati robu na ruskom tržištu Putin je već pomogao Srbiji. Sada je na nama da damo odgovor, sebi i njemu, da srušimo nenarodnu, izdajničku vlast i okrenemo se onima koji nas uvažavaju i poštuju.

 Milan Santrač