Tuesday, July 29, 2014

ZAŠTO SE GRAĐANI SRBIJE NE BUNE VEĆ DOZVOLJAVAJU DA IH VLASTI JEBU U MOZAK ?








 

 

 

Piše Milan Santrač

 

ZAŠTO  SE  GRAĐANI  SRBIJE   NE BUNE  VEĆ DOZVOLJAVAJU  DA  IH VLASTI  JEBU  U  MOZAK  ?



Kada u Srbiji otvorite novine, gledate TV ili čitate razne internet portale koji su, koliko-toliko slobodni, skoro da nećete pronaći tekst koji je pozitivan i afirmativan o bilo čemu da pišu. Ali zato ako čitate i pratite režimska glasila među kojima je i državna RTS, tamo ćete pročitati da u Srbiji teče med i mlijeko.  Narodu serviraju, kako to sada svi vole da kažu, spinovane vijesti. To su, u stvari , obične navlakuše , laži i razna obećanja kojima se ispira mozak narodu. Ovim vijestima se sakrivaju istine koje bi mogle uznemiriti javnost. Ipak, niko se neće pobuniti. Pitate li se, zašto ?

Recimo, zemlja po Vojvodini se prodaje Arapima otprilike u pola cijene i niko ne reaguje. Malo se bune tamošnji seljaci, ali  to su  tamo neki seljaci, koga boli kurac za njihovo mišljenje. Niko nije i neće da kupi  onaj čuveni Vučićev Mercedes, autobus.  A poplave? Šta to bješe, prošlo je dva mjeseca od poplava, ko će o tome još da misli. A biće nekih donacija, otprilike 10% od štete, a za ostalo država može uzeti kredit, pod povoljnim uslovima. Od poplava jedino je profitirao onaj picopjevac iz Cesida, Marko Blagojević koji je zadužen za kontrolu trošenja novca od pomoći. Ostavili kozu da čuva kupus.

Nikako da se objelodane ugovori sa Fiatom, Etihadom, onim Arapima što su trebali graditi Beograd na vodi i još kojekakvim stranim investitorima. Usvojen je zakon o radu  bez ikakvog talasanja naroda. Bilo je nekih sindikalnih protesta ali oni su malo  galamili pa se  razišli. Njihovo okupljanje je pokazalo nemoć, u stvari nepostojanje sindikata, naravno ako ne računamo njihove predsjednike koji sjede u skupim kabinetima.

Ali, pitanje svih pitanja je, od koga se prosto ne može pobjeći , koje nameće spomenute teme,  koje zaslužuje detaljnu  analizu. Pitanje je jednostavno i glasi: zašto smo tolike pizde i zašto dozvoljavamo da nas vlasti jebu ? To pitanje ima još veću težinu kada uzmemo u obzir da ovi što su sad na vlasti čine namjerne greške veće od onih prethodnih.

Ali i pored svega nabrojanog a ima toga još, kod nas se ništa ne dešava, niko se ne buni.  Nema protesta, nema spontanog izlivanja bunta na ulicama kao u Grčkoj ili Francuskoj, nema sukoba sa organima vlasti   kao u Bosni i arapskim zemljama, nema  lomljenja izloga i  uzimanja robe iz prodavnica kao u Engleskoj. Nismo sposobni čak ni za to, da kao Hrvati napravimo nekakav, kurčev fejzbukaški protest, a kamoli  da pomislimo na samospaljivanja kao u Bugarskoj.

Zašto je to tako ? Evo odgovora ,  zato što  nema ideologije u politici. 

Potvrdu ovome nalazimo u činjenici da se sve stranke ponašaju isto, vode istu politiku, štetnu za državu i narod, korisnu za sebe. Da imaju ideologiju ne bi prelazili iz jedne u drugu stranku kao sportisti iz jednog u drugi klub.
Do toga je došlo iz više razloga.  Jedan dio građana je umislio da je ta politika neka igra koja se igra bez nas i da mi tu ne treba da se miješamo jer  tu igru trebaju igrati drugi.  I onda zapadamo u jednu logičku grešku . Većina ljudi se ponaša kao da ih se to  ne tiče. To su, naravno iskoristili lopovi,sjecikese i ugrabili mjesta u strankama što će reći u vlasti i rade šta, kako i kad hoće.  
Na takva osjećanja i ponašanja građanstva, nakalemio se jedan projekat koji nam dolazi sa mrskog Zapada,  a to je nametanje ideologije liberalnog kapitalizma potpomognutog tehnokratskim i naučnim viđenjem. To je ideologija koja omogućava da  bogati postaju još bogatiji, po sirotinji se piša, političari lažu, a slobodno tržište je jedino "prirodno  dobro". 

Šipak  je "prirodno dobro", jer prirodno stanje  bi bilo da svi ljudi žive podjednako dobro, valjda bi to trebala biti tekovina civilizacije za koju se , na svim meridijanima vodi hiljadugodišnja borba. Ne, u pitanju je zamaskirana ideologija, koja je  uspjela da se nametne kao jedina, bez alternative. Ostale su ubili političari u kombinaciji s krupnim kapitalistima, jer tako ostvaruju velike profite i prave poslovne kombinacije. I tako se danas svi tuku oko iste, već oglodane i buđave kosti, zvane liberalni kapitalizam .  Malo je vuku na ovu ili onu stranu, malo lijevo ili desno. Niko ne postavlja fundamentalna pitanja : kako da ovo učinimo boljim i  zašto uporno, jebeno radimo iste stvari i očekujemo drugačije rezultate ?  Niko od političara ne nudi drugačiji sistem, tajkune koji sebe nazivaju biznismeneima boli kurac jer im je dobro ovako, a od ostalih niko neće da se pobuni. 
Suviše je bila jaka moć pobjednika u Hladnom ratu (USA), priklonili smo joj se, ma koliko mi mislili da nismo, da smo kontraši i anti-globalisti i da nas zbog toga ne vole.   Nema rasprave ni prave alternative liberalno-kapitalističkoj, objektivnoj  viziji društva kod nas, osim možda Šešelja ali on je zatočen u Hagu već 12 godina bez presude. Vlasti vole da ga tamo zadrže što duže jer tako nemaju političku konkurenciju a narod se prema njemu ponaša u stilu, ma mnogo me zaboli za njega, neka se iz prdekane vadi sam. 
Posledice takvog stanja nacije su pogubne. Kada nema ideologije, nema ideje. Kada nema ideje, nema motivacije, a kada nema motivacije, nema se radi čega ni buniti. Dakle, to je depresija, ali opštenarodna, sveprožimajuća depresija kao komponentna nacionalnog identiteta. A toliko je ta depresija začarani krug, da u njoj mogu da funkcionišu samo  psihopate, kao što je naš aktuelni premijer.  Ipak, on je dovoljno namazan da nam obećava kako nas samo on može izvući iz depresije , pošto svi, ipak nekako, kapiramo da smo u njoj, samo nas boli đoko da nešto i učinimo .   Vučić je prevarant bez dana radnog staža  i  nema pojma šta da radi, osim da prepisuje i klima glavom kako mu kažu oni iz Vašingtona i Brisela.  U Vučiću je Srbija najzad dobila ono što su mnogi priželjkivali , gubernatora velikih sila, u ovom slučaju Amerike i Njemačke, koji eto, neće da pravi sranja po komšiluku, probao je to u mladosti pa je skapirao da to , ipak, nije za njega.

I tako  nam prodaju priče o tome kako su strane investicije mnogo velike i značajne pa će  nam od njih  poteći med i mlijeko. Učiniće da imamo najveći budžetski suficit u Evropi  i otvoriće se nove fabrike i radna mjesta. Svakodnevno nam guraju pod nos megalomansku prevaru zvanu Beograd na vodi  i to u gradu u kome zvrji prazno desetine hiljada stanova i lokala. Planiraju da izgrade 950  hektara kojekavih zgradurina  gdje će biti 60% "elitnog stambenog prostora"!  Za koga, zar i drugim gradovima nisu potrebni poslovni prostori i stanovi ? Hoćemo li sve napustiti od juga do sjevera, istoka do zapada i svi se preseliti da živimo u Beogradu ? I još nam  to prodaju kao neku viziju Beograda kakav treba da bude, šatro udaraju na patriotizam, kao to će da bude dobro za naš grad.  Kako naš, kada nas 99% neće moći da kupi ni kvadratni metar tog stambenog  prostora ?

Nisu svi retardirani da bi povjerovali u njihove laži i gluposti. Ali one koji nisu zaglupljeni prosto boli đoko jer su depresivni i bezidejni, jer su opijeni onim što  se servira kao lako dostupna razbibriga iz raznih medija. Zato u  novinama i na TV ekranaima dominiraju sisate i guzate pjevaljke. Malo je ljudi koji  su uvidjeli gorku istinu, kako te priče koje oslikavaju politku u Srbiji, u stvari nemaju nikakvu ideju  nego samo čine iluziju politike, nešto da se popune mediji, ništa bolje ni gore od rijelitija ili revijalnih sportskih priredbi.

Da se vratimo na onaj Zakon o radu što je prošao bez problema.  Kod tog Zakona  nije najgore to što uništava prava radnika, jer je kretenski uopšte pričati o pravima radnika u državi gdje se radnici prijavljuju na minimalac, gdje platu  ne dobivaju mjesecima i onda gazda ugasi firmu da bi sutradan otvorio novu,  pod drugim imenom, gdje otpuštaju porodilje i upropaštavaju državne firme da bi ih lakše i jeftinije kupili.   Najgore je što se taj zakon koji je u stvari skup izmjena i dopuna, koji je napisan u nekom obliku još 2005, prodaje kao nekakva velika reforma, preduslov da se rastereti budžet i utjera u red horda zaposlenih na državnim jaslama. A istina je da u stvari neće ništa da promijeni za zaposlene u državnoj službi, jer se na radne odnose u državnim organima primjenjuje Zakon o državnim službenicima i Zakon o platama državnih službenika, kao i Uredba o naknadi troškova i otpremnina državnih službenika i namještenika, a ne zakon o radu. Dakle, državni službenici ovom "reformom" neće biti ni taknuti. I kako onda  izmjena zakona o radu može regulisati problem parazitita, državnih službenika ?

Cijela ta ujdurma je još jedan dokaz da je politika u Srbiji samo mućenje vode, dok se  iza kulisa dešavaju prave priče, koje se svode na jednostavne računice: ja tebi državnu svojinu, suverentitet i identitet, ti meni pare u džep. Nema ideje, nema ideologije, nema realnih planova za budućnost.
To može  da se obije o glavu svima umiješanima u politiku i takve poslove. Jer kada postoji vakum ideologije, na scenu mogu da stupe neki koji nude druga rješenja. Ukratko,   svi koji traže neprijatelje, u rasi, u naciji, u klasi,. Jedini način da se to ne dogodi jeste da neka druga ideologija popuni vakum. Moja malenkost je orjetisana nacionalno i na lijevu stranu. Neki će se upitati kako je moguće spajati nacionalno, da ne kažem nacionalističko, sa ljevičarskim idejama ? Jednostavno, držim da je najsrećnije rješenje za cijeli svijet poštivanje nacionalnih država sa ljevičarskim idejama . To podrazumjeva poštivanje svih prava nacionalnih manjina, vjerskih sloboda priznatih konfesija, kulture i jezika. Sve što je u skladu sa Božijim, prirodnim zakonima , treba podržati. Tema je široka i zahtijevai šire objašnjenje ali  u posebnom tekstu.
Ne vidim bolje rešenje od revolucije, hapšenja svih političkih aktera, tajkuna i lopova koji su bili na državnoj  i na lokalnoj vlasi za koje se pouzdano može dokazati da su radili i rade protiv interesa naroda, od prvih višestranačkih izbora na ovamo, i poništavanje sve privatizacije . Trebalo bi sve početi od početka.Našoj državi i narodu treba sistem koga sada nemamo. On mora biti primjeren našem narodu, njegovim potrebama i mogućnostima. Treba se odreći svih uputstava koja dolaze sa Zapada ali ne treba prestati graditi sa njima odnose na uzajamnom uvažavanju i poštivanju suvereniteta i ne miješanja u unutrašnje odnose. 
Do tada, ako nastavimo ovako, bauljajući  kao zombiji koje predvodi poluludi čovjek, s ovakvom politikom  koja  suštinski nije ništa drugo nego niz prodaja svega što čini naše društvo, koje za krajni cilj imaju da se osiromaši narod i obogate domaći izdajnici na vlasti i kojekakvi bjelosvetski lešinari, možemo u najboljem slučaju da u tom tumaranju živimo kao veliki siromasi. 
Probudi se Srbijo !

 Milan Santrač