Piše Milan Santrač
RIJALITI SRBIJA
Glavni kulturni događaj u Srbiji je Egzit, vašar trećerazrednog evropskog muzičkog smeća, narkomanije i opijanja na petrovaradinskoj tvrđavi. Događaj koji nam, grubom ironijom sudbine, ovih dana promoviše "menadžerka" koja se preziva Putin.
Na naslovnim stranicama novina naslovi o ubistvima, pljačkama, prošarani slikama polugolih pjevačica, kurvi i starleta, ako kod nas među tim profesijama još postoje razlike.
Koja je pjevačica stavila, a koja izvadila silikone? Koja je na dva nastupa uzastopno obukla iste gaćice, a koja pjeva bez gaćica? Ko je sedamnaesti dečko Anastasije Ražnatović i osamnaesti dečko Maše Terzić? Koga je oženila Marija Šerifović? Uz pokušaje Srbije da se ukrca na EU Titanik i smiješno i odvratno koprcanje Ivice Dačića i njegovih Slavica i Bajatovića da se dodvore Vučiću i ostanu u vladi, to su najvažnija nacionalna pitanja u Srbiji.
Na TV Pink i TV Hepi, srpskoj verziji Sodome i Gomore, svakodnevno po desetak sati najvećeg primitivizma i blata. I tako mjesecima, već desetak godina. Od Željka Mitrovića i Predraga Rankovića Peconija srpskom narodu ne trebaju veći neprijatelji. Da bi oni svoje bogatstvo uvećali za još koju desetinu miliona eura, ekranima defiluju teške psihopate, kurve, narkomani, prostaci i siledžije. Najgori šljam od Triglava do Đevđelije. Kao da ih nalaze u "Lazi Lazareviću", ispod Plavog mosta i u Centralnom zatvoru.
Kao što su teroristi iz NATO i OVK rušili SRJ, vlasnici i urednici ovih televizija razaraju moralne temelje srpskog društva. Obesmišljavaju i izvrgavaju podsmjehu sve što je normalno, što nije izopačeno, bolesno, nakaradno.
Ilija Grahovac, zvani Zmaj od Šipova, koji je za ljude u svom kraju uvijek bio mokrom čarapom udarena budala, nebitan lik, za kojim se u Šipovu niko na ulici ne bi okrenuo, u srpskim medijima je brend. Od prostitutke iz Tuzle, čiji nadimak Diskrecija sve govori, Milomir Marić, u pauzama između dva njena striptiza, pokušava da napravi televizijsku voditeljku. Pa da u duetu vaspitavaju mlade Srpkinje.
Kristijan Golubović, narko diler i kriminalac koji je više godina proveo u zatvoru nego što ima godina života, nabildovane ćuskije iz Crne Gore, od glave do pete išarane tetovažama i ober kurve sa beogradskih i zagrebačkih splavova, promovišu se kao uzor našoj djeci.
Prvo pet minuta slušamo srceparajuće apele za suzbijanje nasilja u društvu, a onda gledamo kako izvjesni Gastoz, mentalna nakaza iz Svilajnca, koja po rikanju podsjeća na vola Rudonju (izvini Rudonja!) iz pripovijetke Petra Kočića, deset minuta mlati i davi svoju smjernu "vjerenicu" koja direktno u program dvadeset puta opsuje crnogorsku majku, bijesna što je gledalac iz Podgorice rekao da joj je zbog učešća u javnoj kući "srećne" televizije pala cijena na tržištu. A ona, valjda, smatra da joj je porasla. Pa Jovo nanovo. Red apela protiv nasilja, pa deset redova nasilja.
Sagu o ubistvu drugorazredne pejvačice Jelene Marjanović, koja je u trinaestoj godini olovku zamijenila kafanskim mikrofonom, i o njenoj skaradnoj porodici pratimo u sto pedeset i trećem pakovanju.
Zahvaljujući ufuranim beogradskim novinarkama, koje sanjaju da nađu dečka od 60 godina koji će im kupiti silikone, pa da i one postanu starlete, najpoznatija balkanska pjevačica sa nanogicom, supruga ubice i kriminalca, koja je samo na prodaji fudbalera opljačkala desetak miliona eura, postala je "srpska majka".
Pozornicama televizija sa nacionalnom frekvencijom, pred žirijima u kojima glavnu riječ vodi pjevačica koja se nedavno po drugi put oženila, pjevač koji poslednji put nije bio drogiran kad je Tito posljednji put lovio medvjede u Bugojnu i rok zvijezda koja je polokala više alkohola nego vode, defiluju hiljade Srpkinja koje pokušavaju da postanu Jelena Karleuša ili bar Nataša Šavija i Tijana Ajfon. Među njima i stotine djevojčica mlađih od 10 godina, koje brižne majke na vrijeme pripremaju da postanu starlete. Majkine dike.
I onda se čudimo što nam se događaju razne gluposti i što imamo više sigurnih kuća nego bolnica. Čini mi se da je poslednji čas da razmislimo koliko smo svi odgovorni za ovakvo stanje? Ja sam sve više siguran da su stihovi pjesme Đorđa Balaševića:"krivi smo mi jer smo ćutali", pravi pokazatelj našeg ponašanja prema svemu što nam se dešava.
