ZEMLJU KONTROLIŠU I ČUVAJU SVEMIRCI

Piše Milan Santrač



    ZEMLJU  KONTROLIŠU  I  ČUVAJU  SVEMIRCI


RUSKI  NAUČNICI  TVRDE: U SIBIRU  POSTOJI  VANZEMALJSKA  INSTALACIJA  KOJA  ŠTITI  ČOVJEČANSTVO  OD  UNIŠTENJA

 

 

Ta instalacija je izazvala  Tungusku eksploziju 1908, a zadatak joj je da uništava komete i asteroide koji nalijeću na našu planetu, kaže profesor Valerij Uvarov u intervjuu Grejemu Birdsolu, uredniku britanskog časopisa NLO magazin.

 

Instalacija je poslednji put uništila meteor 24-25. septembra 2014. godine. Mi i Amerikanci smo  registrovali  tu eksploziju a bila je aktivna i tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Primijetili smo da se njeno emitovanje energije pojačava tokom krupnih društvenih promjena i sukoba na Zemlji.

 

Dakle, nema sumnje da su je sagradili vanzemaljci. Ti prijateljski nastrojeni vanzemaljci ne dozvoljavaju da nebeska tijela kao što su komete i asteroidi unište zemlju.
Danas neke zemlje pokušavaju instalirati oružje u svemir.
To boli sve nas koji učestvujemo u ovom projektu istraživanja. Evo, mi istražujemo tu instalaciju i druge fizičke stvari, a ništa od toga nisu napravili Rusi ili Amerikanci, nego neko drugi, neko iz svemira. Žao nam je samo kad pomislimo šta bi moglo da se dogodi ako neko postavi oružje u kosmos, kako će na to reagovati oni sa druge planete, koji više znaju i mogu od zemljana.

Imamo posla sa tehnologijom mnogo naprednijom od naše.

 

Slijedi intervju:

Grejem Birdsol (GB):
Koja je vaša zvanična titula?

Valerij Uvarov (VU): 
Ja sam šef Odjeljenja za NLO istraživanja na Akademiji nauka i tehničke i nacionalne bezbjednosti u Sankt Peterburgu, Rusija.

GB: Dakle, u pitanju je zvanična ruska vladina agencija?

VU: Apsolutno. Odgovaram samo dvojici nadređenih, a oni odgovaraju samo predsjedniku Putinu.

GB: Šta zapravo čini vaš posao?

VU: Naše istraživanje se dijeli na dva dijela. Prvo, mi stalno analiziramo podatke koji dolaze iz svih krajeva svijeta. Zatim izvlačimo one informacije za koje smatramo da su od interesa za našu bazu podataka i klasifikujemo ih. Te informacije onda postaju dostupne različitim ustanovama širom Rusije. Drugo, mi znamo da NLO-i postoje, ali nas interesuje koja je njihova svrha. To je ono na šta se uglavnom fokusiraju naša istraživanja.

GB: Postoji aktivna saradnja između NASA-e i ruskih zvaničnika za vazduhoplovstvo i svemir na tehničkom, naučnom, pa možda i na vojnom nivou. Da li i vi sarađujete sa sličnom organizacijom u SAD?

VU:  Prije par dana sam letio u SAD gdje sam se sastao sa njihovim šefovima. Oni su rekli da su veoma zainteresovani za saradnju sa drugim organizacijama. Mogu da vam kažem da ova misija tek počinje. Ja sam zadužen da pronađem prave ljude. Kada se to učini, možemo preduzeti neke konkretne korake.

GB: Prije snimanja ste aludirali na neka važna dešavanja vezana za eksploziju u Tunguziji 1908. godine. Možete li nam reći na osnovu čega sada znate šta je bio uzrok eksplozije?

VU: Nije to nikakva misterija. Eksploziju je prouzrokovao meteor, ali meteor koji je uništen nekakvim projektilom. Projektil je ispalila neka vrsta instalacije koja je davno napravljena i koja se nalazi u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguzije. Ne znamo ko je napravio tu instalaciju. Bilo je još eksplozija u Tunguziji, a poslednji put je projektil ispaljen 24./25. septembra 2014. godine. Tri američke baze su takođe zabilježile eksploziju.

GB: Oprostite, ali to pomalo zvuči kao naučna fantastika.

VU: Grejeme, vi znate da o ovim temama govorimo samo sa onima koji razumiju odgovornost koja sa time dolazi. Takođe znate da imamo posla sa tehnologijom mnogo naprednijom od naše.

GB: Možete li konkretnije opisati lokaciju te instalacije?

VU: Potražite mjesto eksplozije u Tunguziji. Jugoistočno se nalazi veoma veliko i poznato Bajkalsko jezero. Dalje na sjeveru nalazi se ogromna pustara koja se prostire na oko 100.000 kilometara. Tamo niko ne živi. Nema gradova niti naselja. Upravo tamo se nalazi ta instalacija.

GB: Da li ste čuli za čudne priče ili glasine koje se tiču takozvane "planete X"? Da je neko novo nebesko tijelo ušlo u naš solarni sistem astronomi bi ga sigurno uočili i objavili njegovo postojanje.

VU: Ne mogu da govorim u ime astronoma na Zapadu, ali astronomi u našoj akademiji kažu da nemamo čega da se plašimo. Čuo sam da ljudi govore o nekakvoj brojki rotacije za  "planetu X". Ona je u orbiti sličnoj Zemlji, ali iza Sunca. Znamo da su ta planeta i instalacija u Sibiru blisko povezani. Mogu da kažem da ta instalacija održava tu planetu u stabilnoj orbiti. Kad bi se ta planeta pomjerila ili promijenila orbitu, čitav solarni sistem bi postao nestabilan. Mi na akademiji smo ubjeđeni da je ta planeta nastanjena i da je ta instalacija napravljena da štiti i njih i nas. Sigurno smo da se neće dogoditi ništa opasno. Sve je pod kontrolom.

Naša istraživanja su pokazala da Zemlja posjeduje nekakav puls na frekvenci koja utiče na sva živa bića. Prije oko 12500 godina, frekvenca ovog pulsa se poklapala sa staroegipatskim kalendarom od 360 dana, ali onda je Zemlju trebao da pogodi asteroid. Vjerujemo da je tada orbita Zemlje vještački pomjerena malo dalje od Sunca, zbog čega je frekvenca postala 365.

Zbog toga smo pomislili da posjedujemo neke prijatelje koji paze na nas. Oni nisu dozvolili tada niti će dozvoliti u nekom trenutku da kometa ili asteroid uništi Zemlju.

Veoma žalimo zbog toga što neki žele da koriste oružje u svemiru čak i nakon saznanja da je na našoj planeti neko ili nešto iz svemira napravilo instalaciju u svrhu naše zaštite.

Ova instalacija posjeduje izvor energije. Prvi put smo ga locirali za vrijeme konflikta u bivšoj Jugoslaviji i detektovali smo povećano odavanje energije. To je za nas bilo nevjerovatno, ali izgleda da instalacija reaguje na društvene nemire i konflikte. Dio naše istrage je obuhvatao pretraživanje drevnih zapisa i arhiva, nakon čega smo naišli na Ekutin Apos Alanhor tekstove. Zovemo ih prosto Alanhor. Ti tekstovi su stari bar 4.000 godina i opisuju instalaciju i šta se tamo dešava. To je prosto nevjerovatno.

Ja sam posjetio tu oblast dva puta. Naša oprema je prvi put detektovala jak nivo zračenja. Bilo je prilično opasno. Nekoliko ljudi iz obližnje oblasti zna za instalaciju i opisali su nam je. Sve smo zabilježili na mapi. Međutim, ovi ljudi, njihove porodice i životinje razboljevaju se zbog visokog nivoa radioaktivnosti.

Nivo zračenja se prati u kontinuitetu u proteklih šest godina, a sada su svi, pa i životinje, napustili tu oblast. Reći ću vam nešto o eksploziji u Tunguziji što nikad ranije nije rečeno. Dva mjeseca prije eksplozije, sve životinje su pobjegle iz regiona. Čini se kao da se instalacija spremala za odbranu od asteroida. Zbog toga je došlo do porasta zračenja.

GB: Da li postoje planovi za neku novu ekspediciju u toj oblasti i posjetu instalacije?

VU: Zračenje predstavlja velik problem, ali tačno je da se planira još jedna ekspedicija. Međunarodno učestvovanje je omogućeno, ali ljudi koje pozovemo moraju biti veoma odgovorni. Potrebni su nam iskreni ljudi, transparentni i otvorenih shvatanja koji su spremni na saradnju i širenje naučnih podataka. Pozivam i vas Grejeme da dođete u Rusiju i posjetite instalaciju kao posmatrač.

GB: Bio bih počastvovan. Hvala vam.

VU: Možete svima reći, Rusija je odlučila da je vreme da ljudi saznaju za ove stvari.

SVJEDOČANSTVO SRPSKOG PRAVOSLAVNOG PAROHA: Alojzije Stepinac je svetac!

                                             














Piše Milan Santrač



U sklopu sveobuhvatnih aktivnosti od strane Hrvata kako bi izdejstvovali proglašenje Alojzija Stepinca za sveca, mnogo hrvatskih novina i portala je pisalo o njegovoj "svetosti" pokušavajući sakriti zločine koje su ustaše počinile a on ih podržavao pa time i učestvovao u njima. Tekst koji je objavljen u junu 2015, godine na nekoliko mjesta preuzeo sam sa  hrvatskog portala -index.hr-  i javnosti ga prenosim u originalnom izdanju. Sastavni dio teksta je izjava izvjesnog srpskog, pravoslavnog sveštenika Andrije Dimitrijevića (raspopa Andrije Dimitrijevića; primjedba autora) koja je označena kao istaknuti tekst za podršku proglašenja Stepinca za sveca. Kako ističe portal, tekst zauzima važno mjesto među 45000 stranica raznih dokumenata koje su sakupili kako bi dokazali njegove zasluge da se nađe među svecima. 

Kako ja, autor ovog teksta lično poznajem spomenutog raspopa Andriju Dimitrijevića kao i većinu njegove familije te sam upoznat sa njegovim aktivnostima jer sam se s njim susretao u USA osjećam potrebu komentarisati tekst iz hrvatskih glasila i javnosti predočiti niz veoma važnih činjenica koje su hrvatski novinari namjerno prećutali.

Adrija Dimitrijević je zbog svog neprimjerenog ponašanja rasčinjen od strane Srpske Pravoslavne Crkve nakon čega je šezdesetih godina preko Italije emigrirao u Njemačku gdje je proveo niz godina aktivno učestvujući u raznim subverzivnim akcijama protiv vlastite države iz koje je pobjegao, uključujući i podršku terorističkim akcijama podmetanja eksploziva na javnim mjestima. Praćen od obavještajno-bezbjednosnih službi, da bi izbjegao hapšenje bježi u USA. Kako se u to vrijeme u USA dio sveštenstva, ali ne i naroda, odmetnuo i nije priznavao Srpsku Patrijaršiju, Dimitrijević im se priključio. Za kratko vrijeme i oni su shvatili da od njega neće imati nikakve koristi jer su se uvjerili da se radi o čovjeku, alkoholičaru koji je sklon agresivnostima. Odrekli su se njegovih usluga i postupaka nakon čega se potucao po nekim perifernim i zabačenim mjestima gdje je živijelo malo Srba. Kada su odmetnuti sveštenici, raskolnici, kako su sami sebe nazivali izgubili spor pred Federalnim Sudom Amerike jer su pokušali oteti dio crkvene imovine u USA a nakon nekoliko godina priznali svoje greške i vratili se pod upravu Patrijaršije, Dimitrijević je konačno ostao usamljen. Raspop Dimitrijević je rođen u jednom pomoravskom selu, do odlaska iz Jugoslavije je službovao samo u nekim selima Srbije, nikad nije posjetio BiH ili Hrvatsku niti se bavio činjenicama o ustaškim zločinima nad Srbima i Jevrejima. Iz navedenog moguć je samo jedan zaključak, da su Hrvati , u nedostatku uvjerljivijih dokaza, javnosti predočili izjavu jednog alkoholičara i probisvjeta koju niko normalan neće i ne može prihvatiti kao relevantnu. 

Za izjavu koju je dao i potpisao pred -Kongregacijom za kauze svetaca- nije dobio dozvolu od srpskog naroda kao ni od Srpske Pravoslavne Crkve. Zato izjava nije ovjerena pečatom SPC čime su upoznati svi oni koji se zalažu da se Stepinac proglasi za sveca. Za one koji nisu upoznati šta je to  -Kongregacija za kauze svetaca- evo kratkog i jasnog objašnjenja. 

Kongregacija za kauze svetaca je jedno od devet tijela koje je usvojila vatikanska crkva a zadatak joj je utvrđivanje djela i zasluga osoba koji su svojim vrlinama i čudima zaslužile, da se uvrste u svece. Kongregacija je stvorena odlukom pape Pavla VI, 1969. godine.

Dakle, kongregacija je vatikanska tvorevina i nema nikakve veze sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom niti drugim hrišćanskim crkvama koje ne priznaju Vatikan i Papu a takvih je mnogo.  Kakav god je dokument ovjeren njihovim pečatom ne predstavlja nikakav akt koji bi obavezivao SPC i srpski narod. 

Možete misliti kakva je ta kongregacija kad sve zločine Alojzija Stepinca nad Srbima i Jevrelima procjenjuje i proglašava čudom i zaslugama. Naš narod bi rekao; daleko im lijepa kuća. 

Da zaključim, nikakav pop ni raspop, monah, vladika ni patrijarh nemaju pravo opravdavati zločine i genocid Alojzija Stepinca a ni svakog drugog ko se drzne da ih počini, pripadao taj počinilac hrvatskom, srpskom, muslimanskom ili nekom drugom narodu.  

SVJEDOČANSTVO  SRPSKOG  PRAVOSLAVNOG  PAROHA:

Alojzije Stepinac je svetac!

 

I ako je već u ono vrijeme veliki broj svjedoka želio progovoriti o nadbiskupovoj nedužnosti, odlukom "narodne vlasti" to im je bilo onemogućeno. U nizu "Svjedoci svetosti kardinala Stepinca" donosimo svjedočanstva koja čine sastavni dio dokumentacije od preko 45.000 stranica, na temelju koje je Kongregacija za kauze svetaca donijela dekret o mučeništvu kard. Stepinca, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga blaženikom Katoličke Crkve. Ova svjedočanstva na najbolji način osvjetljuju nadbiskupovo djelovanje u vrijeme Drugog svjetskog rata. Vjerujemo da će svima koji mole za njegovo proglašenje svetim ovi tekstovi biti dodatni poticaj, ali s druge strane i doprinijeti razbijanju predrasuda koje su, nažalost, i dalje neopravdano prisutne.

Svjedočanstvo srpsko-pravoslavnog svećenika Andreje Dimitrijevića od 10. veljače 1975. godine prenosimo u originalu.


Ja, Andreja D. Dimitrijević, srpsko-pravoslavni sveštenik, koji sam posvećen u čin sveštenika 10. augusta 1953. g. u Sabornom hramu u Požarevcu (Srbija), izjavljujem pod zakletvom sledeće:
Njegova Eminencija Blaženopočivši kardinal dr. Alojzije Stepinac je po mišljenju mnogih srpskih eminentnih duhovnika od kojih sam lično slušao najveći apologeta dvadesetog veka jer je branio svetu veru hrišćansku u najtežem periodu kada je bila, kao što je još uvek, ugrožena od bezbožnog crvenog ateizma.
Bio sam u drugom razredu gimnazije kada je suđen. Sav pravoslavni živalj kome je bilo stalo da se vera hrišćanska održi upirao je pogled i nadu u Njega, jer je On podgrejavao ono, u ono doba što niko od pravoslavnih Srba nije ni mogao ni smeo.
Zato Ga s pravom mnogi, kao i ja poštujemo kao velikog sveštenomučenika Crkve Hristove.
Ja lično sam dobro upoznat sa arhipastirskom delatnošću ovoga velikog Nadbiskupa, pa sam slobodan tvrditi o petnaestogodišnjici Njegove smrti i to da je za vreme rata štitio sve ljude koji su bili ugroženi od ratne stihije bez obzira koje su vere ili narodnosti bili.
Tačno znam, da su mu bezbožni komunisti prvih dana njihove strahovlade ponudili saradnju kada je On (onda Nadbiskup) tu suradnju odbio, jer kao verujući nije hteo “imati udela sa nevernicima”, tek onda su se bezbožnici “setili” da Ga treba uhapsiti i suditi. Velik je Njegov svetiteljski lik sijao između dva svetska rata u našoj Domovini i tako nastavio da sije i u najtežim danima za Crkvu Hristovu te je Njegovo mučeništvo opšteg karaktera za celu Hristovu Crkvu.

Da li će On biti zvanično kanoniziran za svetitelja, moje nije da o tome prognoziram, ali je On u dušama istinskih vernika Vaseljenske Hristove Crkve već sveštenomučenik.
Posedujem imena i dokumentaciju koliko je Njegova Eminencija pomogao za vreme rata ne samo Hrvatima nego i Jevrejima i Srbima. On je prvi osnovao Caritas u Europi, ali to ne mogu objavljivati jer su te osobe u Jugoslaviji. Nadam se da će zagovorom kardinala Stepinca pred Bogom uskoro sinuti sloboda i Hrvatskom i Srpskom narodu kada ćemo slobodno moći o ovome pisati i govoriti.
Napisah ovo, ne radi Njegove pohvale, jer: “Ko će maju venac plesti, kad mu ga je Tvorac spleo” (Njegoš), već radi pouke nas samih.
Prota Andreja Dimitrijević
Srpsko-pravoslavni paroh i Nastojatelj katedrale Sv. Save u Njujorku

---

Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca



Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!