Sunday, August 21, 2016

OPREZNO SRBI, NE VJERUJTE "DANAJCIMA" NI KAD DAROVE NOSE














Piše Milan Santrač
OPREZNO SRBI, NE VJERUJTE
"DANAJCIMA" NI KAD DAROVE NOSE

Dvojica selektora vaterpolo reprezentacija Srbije i Hrvatske su poslije završetka utakmice na olimpijskim igrama u kojoj su srpski vaterpolisti odnijeli pobjedu, kako to pravila i lijepo vaspitanje nalažu, nešto srdačnije, čestitali na fer i sporskoj borbi. I na tome treba ostati.
Ali avaj, nije ostalo na tome jer su javna glasila, novine, portali pa i društvene mreže preplavljene fotografijama zagrljenih selektora. Sigurno se pitate, šta je u tome loše, sigurno mislite kako je lijep gest obojice selektora?
Dijelim takvo mišljenje i potvrđujem da je gest za pohvalu ali želim upozoriti da njihovo ponašanje nije opšte-društveno ponašanje u Hrvatskoj kako je to mnogo ljudi, naročito Srba, shvatilo već samo njihov lični čin. Provjerite koliko je Hrvata postiralo ovu fotografiju i uvjerićete se sami.
Kamo lijepe sreće da su odnosi Srba i Hrvata harmonični odnosno da se većina Hrvata ponaša u skladu sa gestom njihovog vaterpolo selektora. Skladan odnos priželjkuju Srbi, otuda i poplava ove fotografije koju je mnogo Srba objavlo na svojim stranicama društvenih mreža ali isto nisu učinili Hrvati. Dakle, dešava se ono što se dešavalo i ranije u dalekoj ali i skorašnjoj istoriji. Samo Srbi su željeli slogu i uzajamno poštovanje zato su, valjda, Hrvate izdvojili iz poraženog fašističkog bloka završetkom Drugog svjetskog rata i, umjesto da ih kazne, preveli u pobjednike. Tada su ih amnestirali od svih zločina koje su počinili, predali im teritoriju sa gotovo cijelom jadranskom obalom, dozvolili im ravnopravan status u donošenju svih odluka. Srbi su se, za rad mira i sloge sa ostalim manjihskim narodima a u prvom redu Hrvatima, odrekli vlastite krune i države. Dok su se svi oni svesrdno trudili čineći zločine da stvore neke svoje državice samo Srbi su se borili za zajedničku državu Jugoslaviju. U poslije- ratnom periodu hrvatska migracija je po bijelom svijetu organizovala nove ustaše, plaćala ih, naoružavala i slala u Jugoslaviju da pale, ruše i ubijaju. Sjetimo se velike grupe ustaša koja je ubačena u okolinu Bugojna 70-ih godina.
Kriza sa kojom je došao i potonji rat je pokazala koliko su Hrvati a i ostali mrzili vlastitu državu. Svi su krenuli u njeno cijepanje. I opet su samo Srbi vjerovali da trebaju i moraju spasiti Jugoslaviju.
Rezultati svega toga su koncentracioni logori, čak i za djecu, Jasenovac, Jadovno, Prebilovci i t.d, pa onda vojne operacije,kakva je bila Oluja a koje su proveli uz pomoć svojih zapadnih neo-nacističkih saveznika u kojima su protjerali gotovo 300 hiljada ljudi sa svojih vjekovnih ognjišta. I tu priči nije kraj.
Poslednjih mjeseci, nedjelja i dana smo svjedoci njihovog nepriznavanja i minimiziranja stradalih,rehabilitaciji ustaštva i njihovog duhovnog vođe Alojzija Stepinca, ukidanju presude Glavašu, izgradnji spomenika ustaškom teroristi Barišiću koga je osudio švedski sud za atentat na ambasadora Rolovića. Zvanični političari Hrvatske među kojima prednjači ministar vanjskih poslova su veoma glasni poslednjih dana. Kritikuju i laju kao psi, smeta im što Srbi odaju poštu stradalim Srbima, Jevrejima i Ciganima, smetaju im poruke predsjednika R. Srpske Dodika i premijera Srbije Vučića kako nikad ne smijemo zaboraviti na postradale i da moramo učiniti sve da do novoh stradanja ne dođe.
Svakako znamo da među Hrvatima ima poštenih i dobronamjernih ali znamo i to da ni jedna institucija ili neko od tih poštenih pojedinaca nisu osudili događaje koje sam spomenuo u tekstu. Do sada niko u Hrvata nije priznao počinjene zločine i niko nije osuđen za njih. Oni koji su procesuirani su oslobođeni a kasnije i nagrađeni postavljanjem na neku važnu funkciju.
Sve dok zvanične hrvatske institucije i pojedinci ne priznaju, osude i javno kleknu i izvine se Srbima zbog počinjenih zločina i progona nema i ne smije biti vjerovanja u njihove dobre namjere.
E, zbog svega navedenog Srbi ne smiju, kako se mnogima baš tako učinilo, naivno vjerovati da je jedan srdačan pozdrav dvojice vaterpolo selektora dovoljan razlog za praštanje i njegovanje dobrosusjedskih odnosa.