Tuesday, July 7, 2015

UTVRĐENA POVEZANOST SRPSKIH CRKVENIH PRAZNIKA I DOGAĐAJA U SVEMIRU














Piše Milan Santrač


               UTVRĐENA  POVEZANOST  SRPSKIH  CRKVENIH  PRAZNIKA  I  DOGAĐAJA  U SVEMIRU

Većina ljudi zna za stari, julijanski kalendar koji koristi srpska, ruska, dio grčke i još nekih pravoslavnih crkava i  za novi, gregorijanski koji koriste katolici ali ne znaju da postoji kalendar svih srpskig država koji je korišten kao službeni sve do 19. vijeka.





Dok se u Srbiji o ovom veličanstvenom kalendaru ćuti, za istraživanje istog zainteresovane su institucije u Portugalu , Indiji, kao i američke izadavačke kuće i NASA koja je i potvrdila povezanost kalendara i prirodnih pojava.
NASA je utvrdila povezanost srpskih crkvenih praznika i događanja u svemiru!


To je bio kalendar svih srpskih država do 19. vijeka i po njemu su pisane sve povelje, zakoni, odluke i obligacije među ljudima. Danas ga zvanično koristi Srpska pravoslavna crkva i smatra se njenim Ustavom, budući da ga je Sveti Sava unio u crkveni kodeks 1119. godine.


Riječ "kalendar" vuče korijen iz našeg jezika, jer je ova složenica nastala od dvije naše reči "kolo" i "dar". Nije potrebno pojašnjavati značenje ove složenice. U našem narodu postoji ogromno kalendarsko znanje, sačuvano u mitologiji, epskoj poeziji, običajima i svakodnevnom životu. Srbin je od postojanja bio stopljen sa prirodom i bilo je neophodno da njene promjene poznaje kod sebe.


Zato Srbi imaju jedan od najstarijih i najtačnijih kalendara na svijetu. O ovom kalendaru se vrlo malo zna i govori mimo kruga "posvećenih", jer je gotovo čitav vijek koji je za nama, bio "tabu tema" i među samim Srbima.


Idejnim tvorcima srpske falsifikovane istorije nije odgovaralo postojanje ovog kalendara, jer se on nikako nije uklapao u njihove tvrdnje o nastanku i opstanku Srba. Naime, srpski kalendar je dosezao toliko daleko u prošlost, mnogo duže od njihove sopstvene istorije!


Kalendar datira od perioda vinčanske kulture, još od 6. milenijuma prije naše ere, na šta ukazuje i simbol za vrijeme, koji je karakterističan i prikazuje luk sa dva presjeka. Najstariji zapis o srpskom kalendaru jeste jedan nadgrobni spomenik iz tog vijeka, a ono što je zanimljivo jeste da je datiranje izvršeno ćirilicom, što pokazuje da je to pismo postojalo i prije Ćirila i Metodija.


Kao zvanični srpski kalendar, uvodi ga Sveti Sava u 13. vijeku i koristio se sve do 19. vijeka. Do tada je sve datirano po njemu , knjige, povelje, zakoni, nadgrobni spomenici, spomenici kulture, a tome u prilog govori i činjenica da je na Smederevskoj tvrđavi u zidine uklesan datum izgradnje po srpskom kalendaru.

Mnogi spomenici i manastiri datirani su po srpskom kalendaru. Na primer, spomenik caru Lazaru koji je podigao despot Stefan Lazarević, najučeniji čovjek tog vremena. Tu piše da se Kosovska bitka održala 6897. godine, a to se nikako ne uklapa u današnje zvanična  saznanja iz krivotvorene istorije.


Najnovije istraživanje koje je urađeno prije dvije godine kaže da se u Vujanskom manastiru, koji se nalazi između Čačka i Gornjeg Milanovca, nalazi krst blaženopočivšeg Patrijarha Pavla koji je datiran po srpskom kalendaru. Sve ovo je potvrdio  Milan Stevančević, najbolji poznavalac kalendara kod nas, koji se njegovim izučavanjem bavi skoro 40 godina.


Prema srpskom kalendaru, godina se dijeli na ljeto i zimu. Ljeto počinje na Đurđevdan, 6. maja, dok zima na Mitrovdan, 8. novembra. Istražujući dalje i tumačeći to sa naučne strane, ovo su dva datuma kada se smijenjuju dva godišnja doba, što se poklapa i sa sunčevim kalendarom kada se mijenjaju energije.


To je potvrdila i NASA, koja je ustanovila da se ti veliki crkveni praznici poklanjaju sa elektromagnetnim promjenama Sunca.


Po srpskom kalendaru, Sunce se posmatra kao živo biće koje se smatra i božanstvom. Ono je lice koje služi srpskom narodu za datiranje mnogih prirodnih pojava, kao što je, na primjer Preobraženje, a ono se javlja 19. avgusta. Tada se menjaju gora i voda. Da se mijenja gora znamo po lišću koje žuti i opada, a šta znači "mijenja se voda", ističe Stevančević i dodaje:


Kada je Beogradska škola meteorologije istraživala hemijski sastav vode 2008. godine, zaprepastili smo se da se 19. avgusta mijenja hemijski sastav kiše. Do tada je kisela, a od tada alkalna ili neutralna. Pitanje je kako je naš narod znao da se tada mijenja i sastav vode, jer smo mi ovo otkrili uz velika magnetna sredstva, aparate i instrumente.


Godina po srpskom kalendaru počinje početkom aprila i usklađena je sa gregorijanskim, što je zasluga Svetog Save, koji je u 13. vijeku prihvatio rimsko označavanje vremena, kako bi pokazao zajedništvo hrišćana.


Prema protokolu srpskog kalendara, prvo se pokazuju godina, pa mjesec i dan, za razliku od drugih kalendara koji prikazuju dan, mjesec i godinu. Ono što je zanimljivo jeste da ni jedan drugi kalendar nema takvo datiranje, ali i to da se kompjuterska obrada vrši po protokolu srpskog kalendara.



Prema Stevančeviću, još će se raditi na novim saznanjima kojih ima dosta, budući da se podaci o srpskom kalendaru nalaze u starim rukopisnim knjigama, koje imaju veliku istorijsku i naučnu vrijednost, a koje su odnešene iz zemlje i nalaze se u muzejima i bibliotekama širom Evrope.

Meteorološki sateliti dokazuju da su "gorski carevi" bez svemirske tehnologije, poslije Mitrovdana nekako znali da Sunce smanjuje aktivnosti na sjevernoj hemisferi i mudro se povlačili kod jataka na zimovanje. Narodni srpski kalendar na neki način poznaje termine promjena elektromagnetizma Sunca, a takva preciznost ne može biti slučajna, jer zahtijeva mnogo znanja iz kosmičke meteorologije.

Time se ponovo postavlja pitanje neke izgubljene civilizacije.

ZAŠTO JE PUTIN DOŠAO NA ČELO RUSIJE















Piše Milan Santrač


                    ZAŠTO  JE  PUTIN  DOŠAO  NA  ČELO  RUSIJE

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno se vratiti u prošlost i rasvjetliti tajnu istoriju i razmotriti  objektivne analize svjetskih analitičara koji se bave ovim pitanjima.


Nekadašnji potpukovnik KGB-a konačno ostvaruje želju svog prethodnika. Međutim, upravo zbog toga, on se našao na meti vojne i ekonomske mašine. Ipak, u odnosu na Džona Kenedija, koji je kratko bio na vlasti pošto ga je uklonila Angloamerička alijansa(AAA) kada se okrenuo protiv nje jer nije želio izvršavati njihva zlodjela, Putin oko sebe posjeduje jak zaštitni zid. On je znao da, ako će težiti ka ostvarenju Jeljcinove poslednje želje, mora da se obezbijedi. Na kraju krajeva, Angloamerička Alijansa nikada ne igra pošteno i uvijek krši pravila.

Nijedan svjetski lider nije toliko demonizovan od strane Zapada u poslednjoj deceniji kao ruski predsjednik Vladimir Putin.
Nijedan drugi predsjednik niti premijer nije bio podvrgnut tolikim nečuvenim, ličnim napadima i nepodržanim, lažnim optužbama.

Očito Vladimir Putin predstavlja stvarnu preijtnju po Svjetsku vladu iz sjenke (WSG) na način koji prilično nervira one koji se nalaze na vrhu svjetske piramide moći.

Prije nego što se odgovori na to pitanje, mora se prvo uzeti u obzir unaprijed isplanirani raspad SSSR. Samo razumijevanjem pravog istorijskog konteksta stvari kojima je Putin tada upravljao, današnje akcije i izjave postaju značajne. Ova nepoznata istorija je, takođe, veoma važna za razumijevanje reakcija njegovih brojnih kritičara u vođstvu Angloameričke Alijanse.
 

Tajni dogovor napravljen prije isceniranog raspada SSSR

Jedna od najbolje čuvanih tajni koja je predvidjela neizbježni raspad sovjetskog komunizma i posledični raspad SSSR jeste da se to zapravo dogodilo slično kontrolisanoj detonaciji, pri čemu su u ovom slučaju dugme pritisnuli bankari, političari i brokeri. Ovaj plan su napravili svi oni koji su imali ogroman interes da pokradu pozamašno bogatstvo ruske domovine.

Pad Berlinskog zida i raspad SSSR ne predstavljaju spontani niz događaja kao što mejnstrim mediji žele da povjerujemo. Nisu čak bili ni rezultat zahtjeva Ronalda Regana. "Perestroika" i "glasnost" bile su samo riječi koje su se ponavljale kako bi naizgled prikazale u osnovi promijenjen SSSR. Tačno, Rusija je postala liberalizovana u odnosu na sovjetski komunizam, ali samo da bi postala neoliberalizovana od strane bankstera.
Zapravo, čitav raspad SSSR bio je proizvod brojnih tajnih sastanaka koji su se odvijali između predstavnika SSSR, SAD, Velike Britanije i drugih zemalja Angloameričke alijanse na najvišem nivou. Jedan od najvažnijih sastanaka ticao se petljanja oko biznisa i trgovine, bankarstva i ulaganja, potrebnih za izdvajanje SSSR republika i istočnoevropskih satelita.

Do 1989. godine, klatno moći se prebacilo sa onih koji su željeli da SSSR i njene satelite kontroliše komunizam na one koji su htjeli direktno da kontrolišu prirodna bogatstva, industrijske baze i drugu nacionalnu imovinu u vidu predatorskog kapitalizma.
Tako su mnogi ruski oligarsi odabrani od strane zapadne koalicije bankara kako bi nadgledali otvorenu krađu veće imovine i prirodnih resursa od ruskog naroda. Ovaj jedinstveni oblik korumpiranog predatorskog kapitalizma je prvo bio sakriven od javnosti obzirom da je primijenjen kako bi ukrao sve što je vrijedno od države i građanstva.

Samo na ovaj način je Sovjetski savez mogao da se oslobodi od onih koji su kontrolisali njegovu sudbinu skoro 75 godina za vrijeme sovjetskog komunizma. Lideri poput Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina samo su odabrani kako bi lupali pečate dok državom upravljaju oligarsi.

 

Pošto se politički lideri obično drže u neznanju, nijedan od njih nije znao detalje o ovoj šemi da se pokrade rusko bogatstvo. Oni su bili samo pioni u čitavom procesu. Međutim, imali su neki jezivi osećaj da je "sporazum sa đavolom" načinjen iza njihovih leđa.
Boris Jeljcin je nosio najveći teret budući da je bio predsjednik u vrijeme kada su oligarsi krali sve što su stigli. Njegov problem s pićem i srčani problemi vjerovatno su nastali kao rezultat čitave šarade. Ipak, on je znao da će Rusija, u budućnosti, u rukama Vladimira Putina, biti  zaštićena. Isto tako kao što su lešinarski kapitalisti iz Rusije i sa Zapada izvršavali svoje planove za pljačkanje Rusije, tako je i ultratajna grupa ruskih patriota i nacionalista, odanih političara i vladinih zvaničnika kovala još jači pakt da to sve povrati kada dođe vrijeme za to.
CIA, poznata i kao Kompanija, direktno je bila umiješana u ovu prevaru vijeka.

Da li iko može da povjeruje da je CIA pokušala da se predstavi kao da nije predvidjela ovaj monumentalni i neparalelni kolaps, naročito pošto je CIA kao Kompanija vukla sve konce i pritiskala dugmiće nakon kojih je usledila detonacija?



CIA je čak otišla toliko daleko da je preko  medija pokušala da ubijedi američku javnost, ali i svjetsku, da su "istinski" podbacili po ovom pitanju. Toliko je jaka bila njihova namjera da sakriju pravu šemu počinjenu protiv ruskog naroda i bivših republika koje su sačinjavale sovjetski blok, da je CIA radila sve što je bilo u njenoj moći da zataška umiješanost SAD.
CIA kao Kompanija, na kraju krajeva, nosi direktnu odgovornost za poštovanje svih međunarodnih sporazuma Angloameričke alijanse. Međutim, u slučaju Rusije, njihove procjene i strateške analize nisu ispunile ciljeve. Oni su toliko pogriješili da se sada sa sigurnošću može reći da je CIA ta koja je na kraju prevarena. Možda je bilo i nekih ljudi na pozicijama CIA-e koji su obavijestili ruske kolege o raznim šemama koje zapadni banksteri vode od Sankt Peterburga do Vladivostoka.
Sada je jasno zašto su ruski oligarsi pobjegli u London, Tel Aviv i Njujork Siti.

 

Ima li boljeg načina da se oligarh zaštiti od ruskih optužbi nego da potraži punopravnu zaštitu od CIA-e, MI6 i MOSSAD-a. Čak je i nedavno oslobođeni bivši direktor kompanije Yukos, Mihail Kodorovski proveo više vremena u SAD čekajući novu rusku revoluciju. Tu je i svjetski prvak u šahu, Gari Kasparov koji neprekidno govori američkoj političkoj uspostavi koliko je opasno Putinovo uzvišeno vođstvo.

Izgleda da niko od njih ne razumije da nije više 1917. godina i da Vladimir Putin nije car Nikolaj Romanov. Oni takođe ne shvataju da su se mnoge njihove kolege, oligarsi i politički pioni u domovini suočili sa užasnom sudbinom, za razliku od onih koji su se složili sa Putinovim planom za jaku i suverenu Rusiju. Nijedan od oligarha ne može ni da dodirne Putina sada kada je državna moć poverena volji Kremlja.

 

Ukrajina je još jedan koordinirani prevrat CIA

Ono što je naročito interesantno kod dinamike poteza koji se odigravaju na trenutnoj globalnoj geopolitičkoj  tabli jeste da Zapad uopšte ne krije svoje metode i motive za potkopavanje Rusije.

Nedavni prevrat u Kijevu i revolucija u Ukrajini pružaju savršeni primjer još jednog kolapsa izvršenog u istorijskoj orbiti Rusije. Ovdje su ponovo cionistički oligarsi povezani sa SAD, Velikom Britanijom i Izraelom postavljeni na ključne nacionalne položaje. Još jednom je plan igre Angloameričke alijanse izvršen prema pravilima korišćenim za vrijeme raspada SSSR uz milijardere, oligarhe koji preuzimaju kontrolu nad bogatstvom Ukrajine.
 

Mnogi to ne znaju, ali u toku je plan Moderne države Izrael da se vrati u svoju originalnu domovinu u Ukrajini. Istočna Ukrajina je nekada bila dio carstva Kazarija za vrijeme kada je judeizam odabran od strane kralja kao zvanična religija države. Ti kazarski sljedbenici judeizma žele da uspostave Aškenazi  jevrejstvo. Tokom vijekova migracije kroz Rusiju, ali i sve dijelove istočne, centralne i zapadne Evrope, Aškenazi su postali najbogatija i politički najmoćnija religijska grupa u Evroaziji.

Zapravo, Modernu državu Izrael (MSI) formirao je cionistički pokret koji je potekao od Aškenazija. Međutim, eksperiment MSI ne ide po planu. Većina tih Jevreja koji su emigrirali iz Rusije u Ukrajinu, ali i mnogi koji su pobjegli iz Evrope tokom progona pred Drugi svjetski rat i poslije Drugog svjetskog rata sada shvataju da su skočili sa tiganja u vatru.

Dalje, mnogi Jevreji tek sada shvataju da je kulturni stres koji su izazvali Prvi i Drugi svetski rat namjerno nanesen kako bi se Jevreji lakše primorali da se nastane u stranom dijelu pustinje, okruženi Muslimanima i Arapima, koji su gledali kako se Palestina otvoreno krade od njihove braće. Nezgodan potez, pogotovo ako je komšiluk naoružan projektilima.

Ovdje postaje logično otkud plan za ponovno naseljavanje Ukrajine? Mnogim Izraelcima evropskog porijekla bilo bi prijatnije na kontinentu koji je podalje od mogućih projektilskih napada. Zato je Ukrajina odabrana od strane cionističkog vođstva kao pozicija za povlačenje. Trenutni režim Moderne države Izrael potpuno je neodrživ.

Posledično, Bliski istok se pretvorio u ogromno bure baruta spremno da eksplodira čim Izrael odluči da pređe liniju. Svaka normalna osoba koja živi u tako zapaljivom okruženju bi što prije htjela da se premjesti negdje na drugo mjesto, pa što ne bi u Ukrajinu, domovinu svojih predaka?
 


Koalicija SAD-Velika Britanija-EU-Ukrajina pokazivala je svoje prave namjere od samog početka
Od samog početka isceniranog građanskog rata u Ukrajini, zapadne sile su otkrile svoje namjere stvorivši novi "evropski Izrael". Odstranjivanje ruskog  jezika i uvršćavanje hebrejskog  jezika kao drugog  zvaničnog  jezika u Ukrajini je samo jedan od očiglednih poteza ka uspostavljanju nove izraelske enklave. Svo to vrijeme Angloamerička alijansa optužuje Rusiju da pokušava da stvori novi region , Novorusiju , iliti drugim riječima Novu Rusiju. Takva prevara je preokrenula sumnju sa prave zavjere, a naročito je interesantno kako Izrael sve vrieme ćuti tokom ovog isceniranog građanskog rata.

Ne samo da bi takav "evropski Izrael" obezbijedio visoko stratešku poziciju sa koje bi se olakšala destabilizacija Rusije, već bi Angloamerička alijansa mogla i da koristi Ukrajinu za miješanje u Evropsku uniju. Isto kao što je Izrael iskorišćen da poremeti čitav Bliski istok decenijama, tako se nova Ukrajina sprema za sličnu funkciju Izraela u Evrozoni koja postepeno postaje neprijateljski nastrojena prema jevrejskom stanovništvu i njihovim interesima.

Kada je neofašističko vođstvo u Kijevu pustilo vojsku na urbane i ruralne oblasti istočne Ukrajine, postalo je očigledno da je u pitanju veća agenda od prostog etničkog čišćenja. Mnogi izvještaji vlasti uključivali su masakre civila i razorno uništenje infrastrukture stanovništva koje govori ruski. Neki su čak i insinuriali da je u pitanju postepeni plan sistematskog  genocida.

 

Stara carstva moraju nestati da bi se napravilo mjesta za pravu globalnu transformaciju koju Putin promoviše

Ako se Angloamerička alijansa vodi jednim konkretnim ciljem onda je to nezadrživa žeđ za naftom i prirodnim gasom. Angloamerička alijansa  je toliko zavisna od nafte i gasa kao goriva da je petrodolar postao svjetska rezervna valuta. Jačina toliko održive potražnje za naftom kao izvorom energije sada je, međutim, dostigla kritičnu tačku. Ratna mašina Angloameričke alijanse zahtijeva velike količine nafte i gasa kako bi provodila svoju tiraniju nad planetom. Ne samo da se Angloamerička alijansa ponaša rasipnički i neefikasno pri korišćenju ovih energetskih resursa, koje Rusija posjeduje u izobilju, već troši mnogo vremena, energije, novca i kapitala kako bi došla do većih količina ovih goriva.
Upravo tu leži sjeme njenog uništenja, jer Angloamerička alijansa ne može više da podnese troškove potrebne da bi održala svoje carstvo. Mjera, do koje su dovedeni ratovi i drugi oblici konflikata zarad osiguravanja dodatnih izvora nafte i gasa, više nema smisla.

Obzirom na to savez BRICS i Angloameričke alijanse nije moguć.  Dok evropsko-američko-japanski ekonomski model nastavlja da propada, savez BRICS-a se sprema za porast u budućnosti.

Ironično je što samo uz saradnju sa nacijama BRICS-a, a pogotovo Rusije, Evrozona i američka sfera uticaja mogu da se spasu od gotovo sigurnog ekonomskog kolapsa i finansijskog sloma.

Kada zapadna ekonomija konačno izblijedi, države evrozone će duboko zažaliti što su uvele tako kontra-produktivne sankcije protiv Rusije. Upravo oni sada plaćaju strašnu ekonomsku cijenu, baš u vrijeme oživljavajuće recesije zbog uvođenja sankcija Rusiji. Čak i hvaljeni ekonomski motor Evrope , Nemačka, nema više kapacitete da pokrene ostatak EU, samo zato što su odlučili da se udruže sa pravim počiniocima prevrata u Kijevu, sa USA.

Borba za Ukrajinu zapravo ne predstavlja toliko nespjeli geopolitički plan Angloameričke alijanse, koliko predstavlja  test za one kojima će biti dozvoljeno da se pridruže autentičnom globalnom pokretu koji definišu ekonomska pravda, društvena jednakost i politička stabilnost. Dalje, ono što Putinova Rusija, Đinpingova Kina i Modijeva Indija cijene najviše od svega, jeste nacionalni suverenitet.
 


Vladimir Putin, je savršena protivteža     Angloameričkoj alijansi
Ključno je prvo shvatiti da se oni ne boje samo Putina. Ne boje se čak ni Rusije. Oni se zapravo boje sile koja stoji iza Putina i koju nisu vidjeli još od Džona F. Kenedija. U Angloameričkoj alijansi se sigurno pitaju kako su se prevarila u procjeni Putina pa su vjerovali da će on kao njegovi prethodnici sarađivati sa njima?


On je prije svega bio KGB-ovac koji se pridržavao pravila igre sve vrijeme.

Međutim, baš kao i Džon Kenedi šezdesetih godina, Putin se okrenuo protiv Angloameričke alijanse kada je video kuda igra vodi. Pošto je njegov prethodnik, Boris Jeljcin, koji je pomagao ruskim oligarsima u pljačkanju ruske domovine, dao svoj blagoslov Putinu kao političkom nasledniku, niko nije ni posumnjao da će Putin napraviti zaokret od 180 stepeni. On se zakleo da će  vrati Rusiji sve ono što su od nje ukrali. Njegov preokret je bio toliko dramatičan da ga sada porede sa Petrom Velikim, koji je takođe spasio Rusiju od neprijatelja, spolja i iznutra.

Blizak odnos predsednika Putina sa patrijarhom Ruske pravoslavne crkve , njegovom svetošću patrijarhom Kirilom , postao je razlog zašto su se duboko religiozni i tradicionalni ljudi u Rusiji priklonili Putinu. Njegova društveno-konzervativna agenda je više sinhronizovana sa ruskim osjećajima, a neprijateljski nastrojena prema  kulturi koju predstavlja zapadno društvo. Naročito na ovaj način, Putinova Rusija poslužila je kao protivteža načinu djelovanja Angloameričke alijanse koja donosi haos i politički nered gdje god stane. Njihova propaganda pretjerano dopuštenih društvenih normi je njihova strategija protiv koje se Putin oštro bori.
Značajno je istaći da je Rusija, koju je Jeljcin naslijedio, upravo ona koja je obećana korumpiranim oligarsima. Drugim riječima, emancipacija od komunizma došla je uz razumijevanje da se ruskim oligarsima dozvoli da pokradu imovinu nacije , prirodne resurse, industriju i bilo šta drugo čega su se dočepali. Zbog te činjenice, koju mali broj ljudi zna, Boris Jeljcin je otvoreno priznao neke istorijske greške na kraju svoje karijere, pogotovo one koje se odnose na sistematski prenos ruskog bogatstva na sada zloglasne oligarhe.

On je znao da je to ključ eventualne slobode Rusije od zapadnih snaga koje su relativno staloženo iscenirale pad Berlinskog zida.


Istorija je sada pokazala da je Boris Jeljcin imao dobro predviđanje pri izboru Vladimira Putina kao premijera. Njegove poslednje riječi upućene Putinu dok je bio predsjednik, bile su: "Staraj se o Rusiji".

Naravno, ako je namjeravao to da uradi, Putin je morao ili da zatvori nepopravljive oligarhe ili da ih pošalje u izgnanstvo.
Putin se spremao da uradi upravo to, nezavisno od reakcije Zapada  pretnji oligarha. Putin nije mogao da dozvoli da predatorski kapitalisti unište Rusiju. On je namjerno pokrenuo sve potrebne legalne procese i procedure kako bi povratio ono što je ukradeno od ruskog naroda. Ovaj čin je bio posebno efektivan i siguran, pošto je Angloamerička alijansa vijekovima koristila iste izgovore da preuzme male i velike nacije.

Zapad je mogao samo u čudu da posmatra kako predsjednik štiti svoju državu na ovaj način, kako Putin stavlja interese Rusije i građanstva ispred bankara, industrijalista i moćnih oligarha.
Malo ko je u stvari znao da ih je Boris Jeljcin, a naročito Vladimir Putin, sve prevario. Boris Jeljcin je znao da mora lijepo da se igra sa zapadnim liderima i oligarsima, ako misli da oslobodi naciju od predatora. On je na kraju uradio savršen posao, pogotovo omogućavajući gladak prelaz na Putina koji je nastavio njegov cilj.



Glavni razlog zašto Zapad toliko mrzi Putina jeste zato što ga je Putin prevario zarad ruskog naroda.
Niko ne razumije rusku istoriju 20. vijeka bolje nego opravdano ozlojeđeni građani SSSR. Ovi ljudi su preživjeli razne sudove u rukama komunističkih siledžija koje su na vlast postavili zapadni bankari i angloamerička politička klasa. Oni znaju tačno šta se desilo njihovoj domovini uoči prevarantske boljševičke revolucije. Oni takođe znaju ko je bio odgovoran za katastrofalnu društvenu, ekonomsku i političku kataklizmu.

Samo razumevajući temperament ruskog naroda koji je preživeo katastrofu komunizma, može se razumjeti sila koja stoji iza Putina. Zapadne sile se ne bore sa Putinom, sa predsednikom, već sa ponosnim i patriotskim ruskim pokretom koji je nastao shvativši da je Angloamerička alijansa odgovorna za vladavinu komunizma u Rusiji gotovo cijeli jedan vijek. Ova istina se ne može izbrisati iz istorije internet sajtovima koje kontroliše CIA. Takođe se ne mogu silne, odvratne i nelagodne istorijske činjenice izbrisati iz ruske psihe pored toliko bola i stradanja.

Zaista, sile koje podržavaju Putina u njegovoj misiji za stvarni nacionalni suverenitet, mnogo su veće nego sile bilo kojeg predsjednika SAD ili premijera Velike Britanije, vrhovnog komandanta NATO-a ili lidera Evropske unije. Moć iza Vladimira Putina je sama Rusija, koja nikada više neće dozvoliti da bude zatvorenik Angloameričke alijanse.
 


Nuklearna oružja koriste se za izjednačavanje snaga
Rusija je, za razliku od svih ostalih država koje su podlegle angloameričkoj agresiji, uspjela da razvije znatnu nuklearnu tehnologiju za vrijeme Hladnog rata. Zapad nije mogao da očekuje da  će jednog dana Rusija iskoristiti nuklearnu tehnologiju u slučaju mogućeg rata.

Zapadni predatorski kapitalisti takođe nisu mislili da će najbogatiji čovjek u Rusiji , Mihail Kodorovski,  ležati u zatvoru 10 godina. Obzirom da je on bio njihov glavni čovjek za potkradanje ruske nafte i rezervi gasa, čitava šema je propala. Kada su oligarski izgubili svoju moć, novac i uticaj, Zapadu je preostalo samo da se osloni na sirovu snagu, koja je evidentna u Ukrajini. Angloamerička alijansa zna samo da prijeti, ucenjuje i ubjeđuje i na taj način potčinjava nemoćne nacije širom svijeta već decenijama.

Međutim, sad kada je Ruska federacija preispitala svoje nuklearne kapacitete i postavila ključna sredstva na svojoj zapadnoj granici, njen taktički odgovor i strateška spremnost nikad nisu bili bolji. Ovakvo stanje predstavlja veliku prepreku za planove za Novi svetski poredak Angloameričku alijansu, a da ne pominjemo još veći izazov koji predstavlja rastući savez BRICS-a.


Zahtjev Rusije za poštovanje nacionalnog suvereniteta predstavlja veći svijetski pokret

Rusiju u njenim naporima ne podržava samo savez BRICS-a, već i druge nacije, npr. Mađarska, koja se svađa sa Evropskom unijom. Kada države poput Kine, Rusije, Indije, Brazila, Južne Afrike, Venecuele, Bolivije i Ekvadora javno izraze svoje mišljenje o američkoj hegemoniji, čitav svijet će obratiti pažnju. Tu se javlja prava moć iza Vladimira Putina.

Knjige o istoriji će jednog dana pokazati da se svijetska zajednica skupila oko moralnog stava koji je predvodio Vladimir Putin u drugoj deceniji novog milenijuma. Ruski narod nije jedini koji u potpunosti podržava svog predsjednika. Isto čini i stanovništvo Kine, Indije i mnogih drugih nacija. Prodornost interneta je olakšala dolaženje do saznanja šta se zapravo dešava u svijetu.

Bez obzira šta se priča o Vladimiru Putinu, njegov narod ga u potpunosti podržava. Oni znaju da on čini sve da  zaštiti Rusiju. Pored toga što brine za ruski narod, on brine i za sve ostale narode, pa čak i one koji su u antagonizmu sa Rusijom. Ovakav neobičan stav je veoma rijedak i zbog toga Putinu zavide svi lideri svijeta.
 


Riječi "Staraj se o Rusiji" bukvalno su postale moralni i politički oslonac Rusije.


Putin je znao da bi se samo izdajica pokorio zahtjevima Angloameričke alijanse i da će zakon i narod stati na njegovu stranu kada se rijheši oligarha i njihovih zapadnih sponzora. Naravno, to je izazvalo bijes Rotšildovih i Rokfelerovih, Savjeta inostranih odnosa, Kraljevskog instituta za međunarodne afere, Trilateralne komisije i Bilderberg grupe.

Mudri Putin je znao da će njegova mandat biti sa najviše posljedica u modernom vremenu, kako za Rusiju, tako i za ostatak svijeta. Njega to nije obeshrabrilo, već ga je ojačalo, pogotovo zato što zna da su narod Rusije, ali i drugi narodi širom svijeta na njegovoj strani. Kada moć naroda širom svijeta počne da se okuplja oko ciljeva koje Putin predstavlja, promjena koja se već dugo očekuje doći će brzo i žestoko. Zaista, globalna transformacija leži iza ugla , novi svjetski poredak, ne onaj koji zagovara Zapad već onaj koji provodi Putin,  označen poštovanjem nacionalnog i ličnog suvereniteta.


Budućnost sveta je u rukama Rusije
 

"Kroz Rusiju dolazi nada za svijet. Ne u istom smislu kao u komunizmu ili boljševizmu, već sloboda kao sloboda! Da svaki čovek živi za bližnjeg svog. Rađa se jedan princip. Biće potrebne godine da se iskristališe, ali iz Rusije će poteći nada za cijeli svijet", riječi su  Edgara Kejsa, američkog parapsihologa koje će se ostvariti.

Rusija je uvijek bila nacija filozofa poput Tolstoja i Dostojevskog koji su kovali nacionalnu svijest još od 19. vijeka. Uzimajući u obzir tek nedavno oslobađanje od bezbožničkog Marksizma, Rusi su ponovo prigrlili  tradiciju ruske pravoslavne crkve.

S obzirom na ovu duboku kulturnu trasformaciju, stvoren je pravc koji neumoljivo teži konzervativnijem i tradicionalnijem društvu, koje se kreće u suprotnom smjeru od zapadnih društava. Putin je toga svjestan. On gleda da nikoga ne uvrijedi, ali istovremeno neće pustiti ludake da trče po ludnici kao su to u Angloameričkoj alijansi planirali, niti će dopustiti da vrijednosti, principi, običaji i tradicije manjina dominiraju ruskom kulturom.

Sada je očigledno da se zagrijeva opasan rat između Putinove Rusije i Obamine Amerike, a bitka u Ukrajini je samo jedan od najskorijih dokaza za to. I Rusija i Kina sada smatraju da su njihove geopolitičke pozicije ugrožene. Gdje god da se nalaze energetski resursi, ratovi postaju apokaliptični toliko da se svi pitaju da li je Treći svijetski rat odmah iza ugla.

Srećom, Putinova Rusija neće dozvoliti da bude uvučena u scenario Trećeg svijetskog rata, kao ni Đinpingova Kina i Modijeva Indija. Svijet treba da zahvali Vladimiru Putinu zbog njegovog trezvenog odgovora na konflikte, okršaje, zastupničke invazije itd, koje redovno izaziva Angloamerička alijansa.

Ruski narod poštuje Putina kao vođu koji se veoma zaštitnički odnosi prema domovini. Razumljivo je što ga porede sa Petrom Velikim.

Velike količine lažnih informacija se danas šire internetom o Vladimiru Putinu. Prva laž ga povezuje sa oligarsima koji su još uvijek na svojim položajima u Rusiji. Putin je nasledio ekonomski nered bez presedana i finansijsku katastrofu. Takođe je primoran da se bavi sveprisutnim političkim problemima i korupcijom na vlasti. Sve vrijeme je morao da manevriše kroz društvene, filozofske i religijske transformacije. Obzirom na to, nije li logično da je morao da stekne što više prijatelja prije samog raščišćavanja?

Putin je učinio ono što bi bilo koji pragmatični lider uradio , izveo je proces što lakše i što bezbolnije je mogao. Velika većina Rusa pati već decenijama. Zato je on uvijek gledao da radi sa onima koji su  spremni na saradnju. Kada su morali da biraju da li će biti izgnani ili će se pridružiti pokretu, oligarsi koji cijene svoje ruske korijene lako su se odlučili.

Zatim je tu pitanje koje muči one koji tvrde da je Putin u istom košu sa Rotšildima, zapadnom elitom, NWO (Novim svjetskim poretkom), Iluminatima, Svjetskom vladom iz sjenke, federalcima, Angloameričkom alijansom itd. Kao predsjednik i premijer nekada veoma moćne nacije, kako je on mogao da obustavi sve normalne međunaordne odnose usred restrukturiranja nacije? Samo kroz vitalnu trgovinu sa Evropom je Rusija mogla da skupi dovoljno novca da preživi poteškoće.

Na kraju su tu oni koji kažu da se Putin nesvjesno koristi kao kontrolna opozicija. Da li stvarno misle da Putin nije svjestan mnogih igara koje igraju obavještajne službe Angloameričke alijanse? On je bio u KGB-u gdje je dobio znanje kakvo samo Komitet za državnu bezbjednost može da osigura. Samo to znanje moglo je da mu omogući da izvede uspješnu rehabilitaciju nacije od 1999. godine, bez da ga neko ubije.

Samo dobro povezani bivši KGB operativac i dobro informisani bivši direktor FSB (Federalne službe za bezbjednost) mogao je da ostvari potrebnu podršku koja će ga održavati nepovrijeđenog u proteklih 15 godina.



Korišteni izvori: Anna Smolchenko, Paul Craig Roberts, William Engdahl, themillenniumreport, stateofthenation

Thursday, July 2, 2015

SVI HITLEROVI TAJKUNI RADE I DANAS
















Piše Milan Santrač



          SVI  HITLEROVIH  TAJKUNA   RADE  I  DANAS

Većina ljudi ne zna koje su poznate kompanije nastale u vrijeme Hitlerove vladavine ? One su ga podržavale i učestvovale u mračnim ciljevima Trećeg Reicha. 






Velike i slavne njemačke kompanije koje vladaju današnjim tržištima desetljećima su brižno skrivale svoju neslavnu ulogu u doba nacizma. No, mračna prošlost saradnje sa Hitlerom polako izlazi na vidjelo.

Vjerovatno nema osobe u zapadnom svijetu koja barem jednom u životu nije popila Aspirin, kao što će se teško pronaći ona koja nije probala Coca-Colu. Mnogi imaju Volkswagenove, Opelove, Fordove ili BMW-ove automobile, neki se na poslu voze u Thyssen-Kruppovim liftovima, nose Hugo Boss odijela i koriste IBM-ova kompjutere, možda su osigurani kod Allianza, a u pauzi pojedu neki Nestleov proizvod.

Ali tek rijetki razmišljaju o tome ili uopšte znaju da su te kompanije samo neke od onih koje su poslovale s nacističkim režimom, mnoge i tokom rata, kada su čak kao radnu snagu koristile ratne zarobljenike i prisilne radnike iz okupiranih zemalja. Bez potpore vlasnika pojedinih navedenih kompanija, Adolf Hitler možda nikad ne bi ni zasjeo na vlast.

Među kompanijama i industrijalcima iz Njemačke koji su ostavili najdublji trag u nacističkom režimu jedan od najutjecajnijih bio je Ferdinand Porsche. Sastao se sa Hitlerom 1934. godine kako bi utanačili detalje razvoja "narodnog automobila", Volkswagena, za koji je njemački Führer tražio da bude aerodinamičan, kao Buba.
 

Tako je prije Drugoga svjetskog rata rođen danas kultni automobil, a tokom rata, kada se Porsche prebacio na dizajniranje i proizvodnju tenkova i dugih vojnih vozila, smatra se da su četiri od pet radnika koji su radili u njegovim fabrikama u Stuttgartu i Wolfsburgu bili prisilni radnici. Ferdinand je imao direktnu liniju prema  Himmleru, kad god bi mu zatrebalo još radne snage iz logora.

Direktnu vezu s koncentracijonim  logorima  imala je još jedna kompanija , osiguravajuća div kompanija, Allianz.  Zahvaljujući poziciji šefa Allianza Kurta Schmitta koji je bio Hitlerov ministar ekonomije, dobili su monopol na osiguranje u državi, a to je išlo tako daleko da su osiguravali sve zgrade i zaposlenike Auschwitza.

Nakon Kristalne noći 1938. godine, velikoga  pogroma Židova širom Reicha, premije za uništenu židovsku imovinu Allianz je isplatio Trećem Reichu. Štaviše, Allianz je osiguravao imovinu oduzetu Židovima koji su bili slani u logore, ali nakon rata odbijao je isplatiti police životnog osiguranja za one koji se iz logora nikada nisu vratili. Razlog za odbijanje je krajnje ciničan i groteskan, nepostojanje smrtovnice, kao da su ih SS-ovci izdavali na ulazu u plinske komore.

Ti isti SS-ovci na sebi su nosili crne uniforme koje je dizajnirao član nacističke stranke,  Hugo Boss, još  tridesetih godina, samo osam godina nakon što je osnovao kompaniju. Osim zastrašujućih crnih uniformi Schutzstaffela, osmislio je i uniforme za Hitlerovu mladež  a posao je išao tako dobro da su i njemu trebali prisilne radnici iz Poljske i Francuske. Čizme za vojsku je proizvodio Adolf Dassler, koji će kasnije osnovati , Adidas.

Hugov sin, 
Siegfried Boss je 1997. godine rekao:  "Naravno da je moj tata bio nacist. Ko nije bio u to doba"?
Hguov  sin je rekao istinu koja je poslije rata potiskivana a to je da je cijeli njemački narod bio i ostao zadojen nacizmom. Istina je da su Hitlera finansirali Rothscildi i Rockefelleri, ali zašto baš njih? Zato što jedino njemački narod nosi u sebi mržnju prema svim drugima, naročito prema Židovima i Slavenima i dovoljno je veliki da može povesti rat svjetskih razmjera. Ovo bi trebali imati na umu svi narodi svijeta a naročito Evrope. 

Među Hitlerovim tajkunima su se našli Günther i Herbert Quandt, otac i sin na čelu kompanije Bayerische Motoren Werke, poznatije kao BMW. Štaviše, bili su  bliski Hitlerovi prijatelji. Njihovi potomci i danas su vlasnici BMW-a, a od ove godine su i službeno najbogatiji Nijemci, teški oko 31 milijardu eura.
 

BMW je priznao da je koristio i do 30 hiljada prisilnih radnika tokom rata, istoričari tvrde 50 hiljada, koji su izrađivali motore za Luftwaffeove avione te motorcikle za kopnenu vojsku i Waffen SS, kao i municiju, baterije, oružje. Porodica je imala akcije i u proizvođaču baterija VARTA te Daimler-Benzu, proizvođaču Mercedesa, u kojima se najčešće vozila nacistička elita.

Najveći profit od nacista ostvarivao je ogromni konglomerat pod imenom IG Farben, nakon General Motorsa, U.S. Steela i Standard Oil of New Jerseyja svojevremeno četvrta najveća kompanija na svijetu. Među ostalim, proizvodili su Zyklon B, plin korišten za masovna ubistva u logorima.  U njihovom sastavu su bili i BASF te Agfa, današnji farmaceutski div Bayer, koji se prvo pročuo time što je proizvodio lijek protiv kašlja Heroin, ali je pravu slavu stekao lijekom nazvanim Aspirin. Proizveo ga je zaposlenik po imenu Arthur Eichengrün, ali pošto je bio Židov, Bayer je kao pronalazača Aspirina uvijek isticao njegova podređenog, Felixa Hoffmana. Naravno, i Bayer i ostatak IG Farbena je sve vrijeme rata koristio prisilne radnike.

Baš kao i Siemens. U fabrikama sagrađenima u blizini Auschwitza i Buchenwalda izrađivali su skoro sve potrebno za njemački ratnu mašineriju. Stotine hiljada prisilnih radnika radilo je na dijelovima za željezničku, komunikacijsku i energetsku infrastrukturu Trećeg Reicha. Siemens je proizvodio plinske komore za logore istrebljivanja. Velika prašina se digla 2001. godine kada je kompanija pokušala zaštititi ime Zyklon, želeći pod ovim imenom prodavati usisivače. Zbog Siemensovog učešća u holokaustu, Zyklon B nije dobro odjeknulo u javnosti, pa su odustali.




Prema svemu ovome, ima toga još, postavlja se pitanje, da li je Treći Reich uopšte pobijeđen?
Sve pokazuje da nije već se odjenuo u novo ruho, sa novim imenom i hara svijetom.



Milan Santrač
 

Wednesday, July 1, 2015

SVE VIŠE LIČIMO NA BLISKI ISTOK















Piše Milan Santrač

      
              SVE  VIŠE  LIČIMO  NA  BLISKI  ISTOK


Evroskepticizam je bio opravdan, Evropa se ponovo dijeli na zapadnu i na istočnu, kao nekada Rimsko carstvo. Orbanovo tarabovanje ka jednoj balkanskoj zemlji govori da je Srbija poželjna u EU koliko i Sjeverna Koreja, a pritom postajemo evropski Meksiko. Orban pravi ogradu visoku četiri metra, mada je Sergej Bupka sa motkom preskakao šest metara. A, da ne govorimo o ovim novim izumima zvanim merdevine ili kliješta za sječenje žice. I Kineski zid je izgubio  svoju namjenu kada su Mongoli otkrili merdevine. Međutim, Orbanov postupak je opravdan, srpske granice šuplje su k'o ciganski doboš, a imigranti ulaze i izlaze kao kroz tržni centar. Našeg vlasti kao da niko nije obavijestio da dijelovi glavnog grada sve više liče na Palestinu. Ako se ovim tempom nastavi rast broja imigranata, Beograd će se uskoro dijeliti na Istočni i na Bliskoistočni.


Mađarska će fizički zatvoriti 175 kilometara granice prema Srbiji, istakao je Peter Sijarto, ministar spoljnih poslova Mađarske. Imperator Hadrijan je sličnu stvar napravio na granici između današnje Engleske i Škotske, kako bi sprečio ulazak divljih hordi na teritoriju Rimske imperije.

 


Tarabovanje na državnim granicama postalo je globalni trend. Kenija želi da se fizički odvoji od Somalije. Iran se izoluje prema Pakistanu, kamen međaš ukopan je između Indije i Bangladeša, dok se Brazil ograđuje od Paragvaja. Izrael nekoliko decenija gradi ogradu prema Palestini, dok se ovaj metod pokazao neuspješnim u Americi koja nije uspjela da se ogradi od Latinskih imenjaka. Prema podacima UN, Rusija je druga u svijetu po prilivu imigranata, odmah poslije SAD. Rusiju godišnje naseli šest miliona doseljenika.

 

Hungare će avlija prema Srbiji koštati 70 miliona evra. Riješile komšije da nam ojačaju granicu. Zapad nam je rušio mostove, a danas podižu ograde. Međutim, kada je govorio o tome kako štiti Evropu, Orban je zaboravio da napomene da je upravo ta Evropa sa svojim američkim makroima upropastila Irak, Libiju i Siriju. Te zemlje primale su na desetine hiljada stranih radnika, a sada su pretvorene u nešto između Niflhajma i Valhale.(hladni sjeverni dio zemlje i dvorac Boga Odina prema nordijskoj mitologiji) Bilo bi pošteno da ta ista Evropa i Amerika pomognu tim ljudima, umjesto što ih nabacuju na nesrećni budžet Srbije.

U medijima se ponavlja floskula da imigranti preko Srbije dolaze u EU, a zanemaruje se činjenica da se ti isti imigranti iz EU (Grčka i Bugarska) preko Srbije vraćaju u tu istu EU.

 


I dok nam Evropa prebacuje da smo krivi za događaje koji su logični jedino ukoliko se tumače putem teorije multiversa(skup mogućih ili alternativnih univerzuma) prema kojoj bezgranični svemir sadrži beskonačne mogućnosti, do tada na beogradskoj štajgi situacija postaje kao na Bliskom Istoku. Autoputevi su nam puni imigranata koji pješače. Vučić kao da nije obavješten, čudi se postupku Mađarske i tvrdi da Srbija nema veze sa tim. On zaboravlja da nisu Mađari sugerisali srpskim carinicima na Preševu da puštaju u Srbiju sve što biciklom dolazi iz Makedonije ili iz Grčke.

 


Da smo pametni na administrativnoj granici Srbije sa Albanijom odavno bi postavili minsko polje radi sprječavanja bespravne sječe šume.
U Srbiju ulazi ko kako hoće, a mi kao da nemamo policiju koja čuva naše granice, mogu i mudžahedini komotno do Beča da se prošetaju. Na tomosima, efikasnije od Osmanlija.

 


Ovaj zid trn je u oku i srpskim švercerima, a podizanje znak da je Hungaria na vrijeme prepoznala problem i da reaguje. Demokratija je ovdje u drugom planu, negdje iza odbrane od raznih izbjeglica i "izbeglica isilovaca". Ni u Njemačkoj decenijama nisu mislili o negativnom efektu turske radne snage, međutim sada kada je Njemačka postala lider po broju džamija i kada se širom zemlje vijore zastave Otomanskog carstva, Nijemci na Mađarski zid gledaju isto kao i na izgradnju kanalizacione mreže.

 

Iz zemalja zapadne Evrope imigrante po nekim kvotama dijele tako da ih gotovo uvijek vrate u neku od zemalja istočne Evrope, praveći od istoka geto. Regulativa Unije nalaže da ilegalne imigrante treba deportovati u zemlju Evrope, kroz čiju granicu su ušli u EU.
 


Paradoksi Evropske Unije  govore da je u muslimanskim zemljama poput Avganistana, Saudijske Arabije, Iraka, Pakistana ili Palestine, prosječna starost stanovništva od 17 do 19 godina. Evropljanin već danas prelazi 40. godina, dok će 2025. biti prosijedi pedesetogodišnjak, trom, ćelav i impotentan. Zna se, ko ne može da podigne pušku, ne može ni alatljiku kojom se prave djeca. Tako razoružan, posmatraće nemoćno kako se sve više muslimanske djece rađa i indoktrinira  fundamentalističkom ideologijom i nepravdom svijeta i okuplja za novo izvođenje stare revolucionarne drame.

 

Orban tvrdi da će zid prema Srbiji zaštititi Evropu, a zapravo zaštitiće i Srbiju od te i takve Evrope čije granice su naši preci branili tako što su svojim glavama tupili turske sablje. I dok nam istorija kuca na vrata,  ponašamo se kao  da mi zapravo živimo daleko od ovih problema, kao da živimo u Australiji.