ZAŠTO SAM PROTIV GLOBALIZACIJE I NOVOG SVJETSKOG PORETKA

Piše Milan Santrač


ZAŠTO  SAM  PROTIV  GLOBALIZACIJE  I  NOVOG  SVJETSKOG  PORETKA

U našoj zemlji ali i u ostatku svijeta mnogo ljudi ne razumije šta zapravo znači globalizacija. Svi osjećaju da se nešto dešava oko njih,da se usvajaju neke nove vrijednosti,da se uspostavljaju novi odnosi i pravila među državama ali teško vide zašto je to tako,gdje se to kreira i kakav mu je cilj? Govoriti protiv globalizacije a ne pokušati objasniti ovaj pojam bilo bi neozbiljno,zato ću,što je realnije moguće,pokušati reći šta ona donosi,kome šteti a kome koristi.

Pojam globalizacije,sam po sebi nije ni loš ni dobar. Dobri poznavaoci ove materije znaju da riječ globalizacija objašnjava,prije svega,ekonomsko-trgovinske odnose na cijeloj planeti. Postoje i druge oblasti za koje se koristi riječ globalno: globalno zagijevanje, zagadjenje, globalo obrazovanje, zdravstvo, komunikacije i t.d. ali je ova riječ primarno vezana za ekonomsko-trgovinske odnose. Neki tvrde da se prvi oblici globalizacije spominju u biblijsko vrijeme kada su trgovci iz Vavilona,nosili svilu,drago kamenje,slonovacu i cimet u udaljene krajeve i prodavali. Da li su to njeni prvi oblici teško je reći ali je evidentno da je ona danas dobila široko značenje i veliku snagu.

Većina čovječanstva danas uživa u nekim vrijednostima globalizacije. To su spontano nastale vrijednost: naučna dostignuća,putevi, telekomunikacije i t.d. Veliki broj ljudi na planeti više voli da koristi riječ internacionalizacija jer ona u sebi ne poništava već, naprotiv, podržava postojanje različitih nacija za razliku od zagovornika globalizacije koji smatraju da je moguće na zemlji stvoriti jednu naciju, sa jednim jezikom i sa jednom vladom. Tu počinje stvaranje novog svjetskog poretka a njegovo stvaranje je direktna prijetnja uništenja svega onoga na čemu je izgrađena civilizacija : nestajanju nacija,jezika kulture i svega ostalog. Stvaraoci novog svjetskog poretka u svom agresivnom nastupu navode kako su zlonamjernici izmislili teoriju zavjere što,naravno,nije tačno,čemu služi dokaz da su još davnih godina o njenom realnom postojanju,između ostalih, pisali Mark Tven i Artur Miler.

Globalizacija i stvaranje novog svjetskog poretka su u osnovi imperijalističke iz čega je lako zaključiti da njeni kreatori žele porobljavanje drugih, nametanje svoje volje, zakona, pravila ponašanja i eksploataciju prirodnih dobara i radne snage. Primjera za takvo njihovo ponašanje ima na pretek a ja ću navesti nekoliko novijih: ratovi u Iraku,Libiji,Siriji,bivšoj Jugoslaviji i na svim drugim mjetima širom planete. Dakle, oni izazivaju direktne ratne sukobe u kojima milioni ljudi nestaju ili su osakaćeni. Uništavaju materijalna dobra koja su ljudi sami, svojim trudom stvorili. Pored direktnih ratnih dejstava, globalisti i stvaraoci novog svjetskog poretka,koriste i druga,veoma moćna, sredstva kao što su ekonomske blokade i pritisci,nametanje kreditne ekonomije koja stvara ovisne privrede i ubiranje velikih kamata. Sve to pokušavaju opravdati uvodjenjem, navodne demokratije, veće zaposlenosti ili snižavanja cijena. U svakodnevnom životu, u praksi, vidimo da to nije tačno već da je sve suprotno. U zemljama koje su ratom opustošili na vlast postavljaju svoje marionete, cijene su širom svijeta u enormnom porastu kao i nezaposlenost. Širom planete ljudi su izašli na ulice protestujući i zahtjevajući svoja osnovna prava na slobodu i rad. U cilju lakšeg sprovodjenja svojih planova globalisti su stvorili moćne korporacije, banke i organizacije (svjetska trgovačka organizacija, M.M.F. Svjetska banka za obnovu i razvoj) preko kojih su u velikom dijelu svijeta ostvarili vlast gdje su ljudi postali samo bezlični potrošači. Za njih je dobro samo ono što njima donosi profit, bogati postaju još bogatiji a siromašni još siromašniji. Stvaranjem velikih moćnih korporacija uspjevaju uništiti male proizvođače i trgovce zato u svojoj okolini možemo vidjeti kako se hrana i roba proizvodi i prodaje na ogromnim plantažama i glomaznim trgovačkim centrima. Nestaju obični poljoprivrednici,zanatlije, manje radionice više ne postoje kao i prodavnice u koje su domaćice u papučamo odlazile po hljeb, mlijeko i ostalo što im je potrebno.

Sve navedeno još više opterećuje činjenica da se pod imenom globalizacije i novog svjetskog poretka u stvari provodi monopolizacija i amerikanizacija. Dominacija anglo-saksonizacije, amerikanizacije vidljiva je u svim oblasima. Cijelom svijetu se nameću anglosaksonske - američke  vrijednosti

ponistavajući sve civilizacijske, istorijske, kulturne i ostale vrijednosi drugih. Da potsjetim, pogledajte koje novine se prodaju širom svijeta pa i kod nas ? Sve su to američke novine. Kako nam izgledaju vijesti na TV ? Izgledaju CNN-ski jer su im nametnuti njihovi šabloni. Kakva se moda lansira ? Onakva kava se nosi u Americi. Kakvi se filmovi gledaju i koja se muzika sluša, kakav nam je zabavni program ? Skoro devedeset procenata gledamo američke filmove i rialiti emisije. Da li ste nekad čuli za neki japanski časopis? Niste čuli.Da li znate koji je najpoznatiji muzičar u Rusiji,ne znate i ako su u toj zemlji najznačajnije akademije? Svako može nabrojati tridesetak pa i više američkih glumaca a teško da zna i za jednog ruskog,kineskog, egipatskog,indijskog ili nekog iz koje druge zemlje.


Više nego dovoljno je razloga za stvaranje anti-globalističkog pokreta i protivnika stvaranja novog svjetskog poretka. Jedan od prvih antiglobalista je bio čuveni francuski general  De Gol koji je svojom politikom i javnim istupanjima pokazao da ne prihvata dominaciju anglosaksonaca-amerikanaca što je iskorišteno protiv njega pa su ga još 1968.godine smijenili čemu je naročito pomogao njegov govor u Kanadi kada je pred masom koja ga je slušala uzviknuo:”živio slobodni Kvebek!”  Žan Mari Le Pen davnih godina iznosi činjenicu da globalizacija prijeti uništenju nacija čega smo danas svjedoci. Od svih zemalja se zahtijeva, bez obzira na njihove različitosti  da donesu istovjetne zakone. Proizvod toga je da se, recimo Grci  ili Iracani ponašaju kao Holandjani ili Švedjani. Da li je to moguće? Svakako, da nije.

Socijalna pravda je preduslov za nacionalni napredak i razvoj nacionalne svijesti. Ako nam oni nametnu svoj sistem vrijednosti u kome ćemo mi raditi za njih a oni će ubirati profit, neće biti pravde. Zato se multinacionalnim kompanijama ne smiju prodati sve kompanije,zemlja, rude, vode i ostala dobra. Sve dok smo mi, odnosno naša država vlasnici svega toga dotle smo slobodni. Gdje je u svemu tome naša zemlja ? Kao i kod drugih okupiranih i porobljenih naroda kod nas je na čelo države postavljena marionetska vlada koja izvršava zadatke stvaraoca novog svjetskog poretka. Kada jednoj isteče mandat oni postave drugu koja nastavlja isti posao. Sve manje smo svoji. Ljudi su već zaboravili da je Srbija potpisala sporazum sa  Amerikom o vojno-tehničkoj saradnji. Predali su naš narod u ruke dželatima koji su našu zemlju bombardovali svim vrstama bomba a naročito onim punjenim uranijumom. I dalje vlasti donose pogrešne odluke a sve iz lične koristi. Potpisan je sporazum sa Šiptarima u Briselu kojim se država sama odriče dijela svog naroda i teritorije.

Cijeli univerzum je stvoren i postoji u nekoj ravnoteži. Za dobro čovječanstva takva ravnoteža treba da postoji na našoj zajednickoj planeti.

Ako na jednoj strani postoji Hemingvej i Geršvin na drugoj su Tolstoj i Čajkovski. Ako se na zemlji proizvodi dovoljno hrane onda nema razloga da postoje gladni,potrebno je samo napraviti pravilnu raspodjelu. Ako postoji toliko kompanija i pojedinaca koji se bogate kriminalnim radnjama treba i mora da postoje i oni koji će im se suprotstaviti, koji će ih privesti pravdi i osuditi.

 
Čovjek,kao socijalno biće,ne može biti zadovoljan i srećan ako su drugi oko njega,goli,bosi i gladni. Velika materijalna dobra ne znače uvijek duševni mir,ravnotežu i zadovoljstvo. Vidimo to kod stanovnika zapadne hemisfere koji imaju zamašno viši standard od ostatka svijeta. Većina njih su usamljeni,bez prijatelja. Želimo li opstati,biti svoji na svome moramo se priključiti anti-globalistima i protivnicima stvaranja novog svjetskog poretka čuvajući svoju,istoriju,kulturu, pamćenje i istovremeno poštujući tuđe različitosti jer treba vjerovati da je realno moguć drugačiji svijet od onog kojeg su nam namjenili svjetki moćnici i kreatori novog svjetskog poretka. Tako raznolik svijet  je postojao i treba dalje da postoji.

       Milan Santrač