AMERIKA LIJEVO I DESNO, AMERIKA IZA I ISPRED , AMERIKA NA SVE STRANE

Piše Milan Santrač

AMERIKA  LIJEVO  I  DESNO, AMERIKA  IZA  I  ISPRED,                             AMERIKA  NA  SVE  STRANE



Ako želimo realno procijeniti stanje i kretanje u svim sferama života,  moramo reći kako većina ljudi na ovoj našoj planeti živi na američki način.  Među nekoliko najvažnijih faktora globalizacije koju svim sredstvima pokušavaju provesti svjetski moćnici, bankari, vlasnici  korporacija, političari i vojni stratezi  je amerikanizacija svijeta, nametanje američkih standarda, zakona, moralnih normi, kulture, cjelokupnog načina života. Ranije sam pisao o ovom problemu u tekstu pod naslovom "Zašto sam protiv globalizacije i novog svjetskog poretka".    




Kako je američki sistem najradikalniji oblik kapitalizma koji iz svega izvlači maksimalan profit, njihov put , iz istih razloga, slijede zemlje zapadne Evrope. Ljudi koji nisu imali prilike živjeti u Americi ne znaju da je to zemlja siromašnih građana i prebogate grupe oligarha. Ne znaju da je to zemlja sa najlošijim socijalnim osiguranjem i najnižim pravima radnika sa najmoćnijom propagandom koja ostatku svijeta nameće njihov način života i njihove vrijednosti. 


Sve to je rezultiralo da većina ljudi širom svijeta jede američku hranu, gleda američke filmove, televizijske emisije, serije, slušaju američku muziku, trude se da pričaju engleski jezik, dive se američkim herojima koji u realnom životu nisu postojali.

Djeca se igraju sa Miki Mausom i Barbikom i gledaju Šreka. Idoli djece i omladine nisu Tesla, Čajkovski, Valentina Tereškova, Ivo Andrić, Emir Kusturica ili neko drugi ko se višestruko dokazao svojim djelima već su im idoli, Madona, Džordž Kluni, Džulija Roberts ...i t.d. Da li djeca Evrope, Azije i Afrike znaju za podvige ruske vojske koja je slomila fašizam, junaštva srpske vojske u Prvom svjetskom ratu? Ne znaju ali znaju protiv koga se borio Spajdermen, koliko je moćan Betmen i kako je Spilbergov vojnik Rajan sam porazio Treći Rajh.   

Amerikanci su napravili modele koje cijeli svijet pokušava imitirati pri čemu se najčešće ponašaju kao klovnovi.

Ako odete u Francusku, Španiju, Australiju, Indiju, Gruziju, Egipat, Angolu, Rumuniju, zemlje bivše Jugoslavije ili na bilo koju tačku svijeta, ostaćete u Americi jer je ona svuda. Ljudi žive u Americi željeli to ili ne, shvatali to ili ne, plašili se pogledati istini u oči ili ne.
Proces globalizacije, tačnije rečeno, amerikanizacije je u toku i on nemilosrdno briše kulturne razlike, uništava nacionalne identitete zemalja i naroda, ruši tradicionalne društvene institucije i politička pravila igre. Vojska USA pobjednički maršira u Evropi, Aziji, Africi, Južnoj Americi. Mreža vojnih baza USA obavila je planetu: Njemačka, Velika Britanija, Katar, Australija, Japan, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Izrael, Kuvajt, Turska, Holandija i još mnogo drugih zemalja su njihovi saveznici koji su im ustupili teritorije za vojne baze iz kojih efikasno stvaraju i kontrolišu "demokratije" koje uspostavljaju u glavnom kod neposlušnih naroda.

Ali, nije samo vojno prisustvo američke vojske na teritoriji neke države jedini način koji obezbjeđuje totalnu kontrolu nad društvom. Države se jedna za drugom, bez borbe, predaju i postaju kolonije i tako se uklapaju u američki model ustrojstva svijeta. Stvoren je i još uvijek se izgrađuje model u kojem dominira "izabrani narod" kako onomad za Amerikance reče crni poglavica u Vašingtonu.

Da bi neko pokazao koliko je napredan potrebno je da u svom govoru koristi što više anglicizama. Ljudi ne primjećuju kako se u svakodnevnom životu odvija potiskivanje nacionalnih jezika u korist engleskog. Amerika je za mnoge bastion demokratije, raj na zemlji. Tamo novac pada sa neba, građani imaju sve i za to ne ulažu nikakve napore. Tamo su svi ravnopravni, nema siromašnih, nema nacionalnih i rasnih problema. Svi žive srećno sa vječito širokim, holivudskim osmjehom poput ljepotice iz Teksasa. Američki san je postao san svih ljudi na planeti. 


Svijet sve više živi po američkom modelu skrojenom na brzinu. Gotovo u svim zemljama se donose zakoni usklađeni sa američkim i radi se samo ono što Vašington dozvoljava, ljudi misle onako kako im govore da misle, slobodni su samo koliko im amerikanci dozvoljavaju, uvažava se samo američka ideologija, ljudi postaju onakvi kakve ih predstavlja američka propaganda. 
U ostvarenju njihovih ciljeva, u amerikanizaciji, svesrdno im sami pomažemo. Dokaz ovoj tvrdnji je lakovjernost ljudi da bez provjere i dokaza vjeruju u američke dobre namjere i njihovu "rajsku" zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Da nije lake povodljivosti kod ljudi zar bi, sami i ako to od nas nisu zahtijevali, ubacivali engleske riječi u naš jezik, zar bi nam javni lokali i proizvodi nosili američke nazive. Pogledajte po svojim gradovima kakva su imena kafića, butika i ostalih radnji. Vlasnici im daju imena "Hollywood", "Madona" ili tome slična. Odrekli su se tradicionalnog korištenja imena svojih rijeka, planina koja su isticana u nazivima lokala ili fabrika. U izlozima prodavnica više niko ne piše -sniženje i rasprodaja ali zato stoji -sale-. Slušate li pežljivo televizijske reklame, primijetićete poplavu engleskih riječi u njima.  Ovi navedeni primjeri su samo dio onoga što sami činimo u širenju amerikanizacije.

Američki sistem i njegov kapital stvara od ljudi destruktivne potrošače radi proširenja tržišta. Destruktivni hedonizam je postao spiritus movens društvenog života. Dakle, važno je trenutno zadovoljstvo po onoj našoj narodnoj: use, nase i podase. Sve to je diktirano potrebama kapitala i potrošnje robe koja najčešće nema visok kvalitet ali ima visoke cijene. 
Surovost američkog sistema dovodi do genetskog izobličavanje čovjeka koji je "prilagođen" zahtjevima vladajućeg poretka. Takvi ljudi  postaju motorna snaga u razvoju kapitalizma što njegove kreatore učvršćuje na vlasti.


Uvjeren sam da je većini čovječanstva potrebna edukacija kako bi shvatili koliko amerikanizacija bespoštedno razara društvena tkiva svih zemalja. Nametanjem svoje volje razaraju se sela, sve više ljudi živi u velikim gradovima i uprkos tome osjećaju usamljenost koja uslovljava razvoj najgorih oblika društvene patologije. Sve više poslodavaca zahtijeva od radnika neprekidno dežursvo na poslovima tako da u svakom trenutku, čak i onda kada je na odmoru, može od njega tražiti izvršenje poslovnih zadataka. Ovo se naročito loše odražava na stanje u porodicama koje se i onako pokušavaju razbiti na sve načine. 

Svakodnevno smo svjedoci kako američki kapital koji nam je donio "demokratiju" uništava biološku vezu između roditelja i djece.  U sve većem broju zemalja ne može se govoriti o roditeljskim pravima jer se donošenjem porodičnih zakona po uzoru na američki ukidaju prava  očinstva i materinstva. Radi se na tome da, umjesto roditelja, društvo vaspitava djecu.   
Tradicionalni odnosi u porodici uništavaju se reklamiranjem prava LGBT populacije i sve češćim promjenoma pola. Zahvaljujući "napretku" medicine, hirurškom intervencijom majka postaje muškarac, a otac žena, brat postaje djevojka, a sestra dječak. Istovremeno, "magičnim skalpelom" baba dobija izgled ćerke, ova izgled unuke, a unuka izgled prababe iz mlađih dana. "Progresu" nikad kraja. Uskoro će medicina biti u stanju da čovjeku koji se osjeća kao pas pruži mogućnost da izgleda kao pas ili kao konj, svinja ili nosorog... To će biti jedan od najviših dometa "slobode" koji će kapitalizam, jezdeći na talasu naučnog i tehničkog "progresa", pružiti svojim građanima.


Agresivnost američkog sistema se umiješala u sve sfere života.  Tipičan primjer kapitalističkog degenerisanja i uništavanja čovjeka kao društvenog bića je nauka o seksualnim odnosima. Po njima sve se svodi  na tehniku vođenja seksualnog čina. Nema mjesta najplemenitijim osjećanjima ljudi, ljubav se u potpunosti zanemaruje. Po njihovim pravilima obavezno je seksualno obrazovanje a ja se pitam na koji način smo mi naučili kako se prave djeca bez njihovog obrazovanja ili kako su to naučile mnogobrojne generacije prije nas? 


Svi primjeri agresivne amerikanizacije koji su navedeni u ovom tekstu kao i mnogi drugi koji nisu spomenuti, a ima ih pozamašan broj, trebaju da opominju ljude  na obavezu da se tome suprotstave.
Što reče američki konzervativni pisac Vilijam Lind kako vašingtonska dvopartijska vlada smatra da Amerika može upravljati cijelim svijetom, da svima može diktirati šta da rade, da svima nameće svoju ideologiju što se ponekad naziva globalizacija ili liberalna demokratija, a u svari je totalitarizam novog svjetskog poretka.

Takva oholost je uništila mnoge velike sile prije Amerike pa ne vidim razlog zašto ne bi uništila i nju?