Monday, March 30, 2015

DRŽAVA, REŽIM, VOĐA









Piše Milan Santrač


                          DRŽAVA,  REŽIM,  VOĐA



ZAŠTO  SRPSKI  POLITIČARI  NE  PRAVE  RAZLIKU  IZMEĐU  DRŽAVE  I  REŽIMA? POSTOJI  SAMO  JEDAN  ODGOVOR  NA  OVO  PITANJE,  ZATO  ŠTO  NE  ZNAJU  DA  TO  NIJE  ISTO  JER  PRIJE  STUPANJA  NA  NEKU  FUNKCIJU  NISU  NIŠTA  NAUČILI  O  UPRAVLJANJU  DRŽAVOM. 
ZAŠTO  SU  SRPSKI POLITIČARI  IZDAJNICI   NARODA  I  DRŽAVE,  ZATO  ŠTO  JE  SREBROLJUBLJE  NJIHOVA  GLAVNA  KARAKTERNA  CRTA?
ZAŠTO  JE  NAROD  DOZVOLIO  DA  NA  DRŽAVNI  VRH  ZASJEDNU  MANIJACI  I  LUPEŽI?  ZATO  ŠTO  SMO  DOZVOLILI  POLITIČKIM  I  PRIVREDNIM  LOPOVIMA  DA  UZ  POMOĆ  STRANIH  OBAVJEŠTAJNIH  SLUŽBI  UNIŠTE  ILI  GURNU  U  STRANU  DRUŠTVENU  ELITU.


Ovo su samo neka od pitanja za koja smo sami odgovorni. Svi znamo da je bilo i da ima miješanja zapadnih sila te da su oni pomogli izdajnicima da unište sve što su generacije stvarale, ali oni su to pokušavali i ranije, tada smo bili odlučniji i uspijevali smo se odbraniti. Ovog puta nismo uspjeli. Dozvolili smo da nam strane obavještajne službe upravljaju državom i njenim dobrima. Rezultat toga  je uništena privreda, postali smo zemlja u kojoj se ništa ne proizvodi osim bureka, jogurta i televizijskih rijaliti emisija čiji je zadatak promocija nemorala i razvrata svake vrste. 

Kako su to strane službe izvele?

Jednostavno, pronašli su izdajnike, lopuže i sjecikese, podržavali ih, slali im novac preko nevladinih organizacija i napokon ih doveli na vlast.  Ljude niskih moralnih vrijednosti nije teško nagovoriti na izdaju a od njih se baš to zahtijevalo.  Preko njih su nam uvezli laži, krađe, prevare, korupciju i ostala sranja koja se jezikom diplomatije i poslovnosti nazivaju biznis i politika. 


Od normalne, srednje razvijene države postali smo bolesno društvo. Kad je neko bolestan on traži ljekara koji ima znanje da mu pomogne a ne onoga koji je lijep ili koji umije lijepo govoriti. Sa državom je trebalo postupiti koristeći se takvim pravilom ali avaj, učinjeno je drugačije, uništavali su fabrike koje su već postojale, za otplatu jednog kredita uzimali su drugi, baš kao da narkomanu daju novu dozu droge da bi ga izliječili od ovisnosti.


Platon je govorio, kad biramo čizme potrebna nam je stručna pomoć, šta mislite koliko je stručnosti potrebno za upravljanje državom? Političari misle da svako ko umije sakupljati glasove može i zna upravljati državom. Srbima se dogodilo baš to. Nema sumnje da stranka koja je trenutno na vlasi umije sakupljati glasove, umjeli su to i njihovi prethodnici i oni prije njih ali ni jedni nisu i ne znaju upravljati državom. Narod im je dao legitimnost jer je svaki put izlazio na birališta i davao im svoje glasove.

Zašto?


U Srbiji pa i u svijetu u današnje vrijeme demokratija se svela samo na pravo da ljudi izaberu svoju vladu ali se ne govori o načinu tog izbora, da li se do vlasti dolazi poštenim načinom biranja sposobnih za takvu dužnost? Svakako da široki puk o tome ne raspravlja niti ima na to uticaja. Profesionalni političari su od demokratije napravili lutkarsko pozorište u kojem lutkama upravlja finansijska oligarhija. 


Srpski političari, osim što su falsifikovali diplome, lažno završavali fakultete i doktorate nisu naučili da je država jedno a režim nešto sasvim drugo jer da  to znaju ne bi svaki put umjesto promjene sistema rušili vlastitu državu. Doduše, to nisu znali ni oni koji su bili na čelu države ranije, još u vremenu Brozove i Miloševićeve vladavine. U njihovo vrijeme nije postojala opozicija, oglašavali su se samo pojedinci, disidenti ali oni nisu ukazivali na ideološke, stvarne greške i nepravilnosti režima već su zahtijevali još više komunizma. Zahvaljujući ondašnjem odnosu političkih i vojnih sila, Broz je uspijevao zadržati režim koji je stvorio ali ga Milošević nije mogao spasiti. On nije bio svjestan odnosa snaga u svijetu koje su imale veliki uticaj na dešavanja u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji. Poslije pada berlinskog zida, promjene političkog sistema u bivšem SSSR-u, umjesto prihvatanja promjena i odbrane srpke države, on je i dalje branio vlastiti režim jugoslovenstva.
Svaka vlast koja je došla poslije njega činila je još gore, oni su od izdaje nacionalnih i državnih interesa tražili još više izdaje. Međusobno se utrkuju ko će se više dodvoriti Briselu, Vašingtonu ili Berlinu, nudeći im čak i ono što nisu tražili od njih. Kako stvari stoje, ovi zadnji su najuspješniji. 


Da srpski političari znaju koji su osnovni atributi države(teritorija, stanovništvo, suverenitet) ne bi umjesto Vlade odluke donosio američki ambasador ili ne bi Vučić govorio kako će pitati MMF za dozvolu da više ne smanjije plate i penzije. Onaj sistem koji je uspostavljen na vlasi se naziva režimom i mora uvijek biti podložan promjenama koje drušvo vode napretku, država je uvijek iznad njega i niko  nema pravo mijenjati njene atribute postojanja. Onaj ko se drzne da to učini mora biti osuđen za veleizdaju a trenutna vlast je to učinila flagrantno kršeći Ustav potpisivanjem briselskog sporazuma kojim su se odrekli suvereniteta nad Kosovom i Metohijom.


Da su srpski političari naučili kako država i režim nisu isto, vjerovatno bi time došli do saznanja ko može i treba biti vođa? Saznali bi da samo oni koji dokažu svoju sposobnost stiču pravo da se kandiduju za to mjesto. U tom slučaju sadašnja vlada i predsjednik se ne bi našli na mjestima koja zauzimaju. Umjesto da nam je vođa čovjek koji će nas kod drugih predstavljati znanjem i poštenjem, kome ćemo vjerovati,  izabran je Vučić koji u svojoj radničkoj knjižici nema upisan ni jedan dan radnog staža prije stupanja na državnu funkciju, čovjek za koga nikad ne znamo koliko i šta je izdao na nekom sastanku sa svojim zapadnim šefovima. Većina sadašnjih ministara nije obavljala dužnost ni poslovođe a da ne govorimo o ministru vojnom koji nije ni vojsku služio ili ministrima sa lažnim doktoratima.

Zašto se Srbima sve to dešava?


Zato što je uništena ili potisnuta u stranu prava društvena elita. U svim, dobro uređenim, državama elita kreira razvoj društva. Svoje ideje, projekte i planove elita prenosi na državne institucije preko ministarstava kako bi ih oni realizovali. Srbija nema stvarnu elitu, nije je imala ni ranije jer da jeste, ne bi dozvolila urušavanje kompletne države. Postojala je, kao i sada  Akademija nauka ali oni su uvijek podržavali vladajuće režime, čuvajući svoje položaje i svesrdno se trudeći da se ne zamjere vlastima. Osim časnih izuzetaka, trebalo je takvu instituciju raspustiti, kad već ništa ne radi ne treba ni da postoji.

U srbiji se danas za elitu smatra estrada sastavljena od kafanskih pjevaljki, Cece, Stoje, Seke, Kebe... i od polupismenih fudbalera, košarkaša, kriminalaca koji sjede u upravama klubova ili najbogatijih kradljivaca koje popularno nazivaju tajkunima. Oni su danas ljudi koji usmjeravaju razvoj države pa nije nikakvo čudo što smo došli na najniže grane a kako stvari stoje i sa njih ćemo pasti.

U Srbiji živi 70% Srba i 30% raznih nacionalnih manjina ili etničkih grupa. Dakle, po ovom podatku Srbija je nacionalna država Srba ali je zahvaljujući udvorničkoj vlasi sve okrenuto naopako. U Srbiji svi imaju više prava od Srba, Cigane više ne smijemo tako nazivati, oni su sada postali Romi mada se i dalje ciganski ponašaju. Čak su esnaf pod nazivom Vlasi(pastiri) proglasili za nacionalnu manjinu pa sad preko njih Rumuni pokušavaju ostvariti neku korist. Informativni javni servis se ne zove srpska televizija, kao što, na primjer Hrvati svoju nazivaju, već RTV Srbije, ne zove se srpska vojska već vojska Srbije i t. d. primjera ima mnogo. Vlasti drugima daju prava koja se oni sami nisu sjetili tražiti ali zato ne štite Srbe u dijaspori. Svjedoci smo koliko se ne vodi brigu o Srbima u Rumuniji ili Mađarskoj tako da su pred nestankom.

Sve ovo u ljudima izaziva strah, narod osjeća da nema države čija je dužnost da ga zaštiti. Kako onomad reče Matija Bećković: "...kako da se ne plašim u državi u kojoj se i Ustavni sud plaši"?
Ali, moraće srpski narod savladati taj strah, moraće ustati kuka i motika i zaustaviti pohlepu vlasti za brzim bogaćenjem a takav način se naziva, revolucija.


      Milan Santrač    






   
 

No comments:

Post a Comment