BOG SE DRAGI NA SRBE NALJUTI

Piše Milan Santrač

BOG  SE  DRAGI  NA  SRBE  NALJUTI

Zašto se to dragi Bog na Srbe naljutio, odgovor moramo potražiti u sebi, u svom ignorisanju svega što se u našoj državi dešava.



Teško da ima boljeg načina da se objasni stanje u kojem se nalazi srpski narod i država Srbija od  Njegoševog stiha koji nam to oslikava.
    
..."А ја šто ću, ali sa kime ću?
jеdna slamka među vihorove,
Моје pleme snom mrtvijem spava, 
suza moja nema roditelja, 
nada mnom je nebo zatvoreno, 
ne prima mi plača ni molitve, 
u ad mi se svijet pretvorio..."

Srbija i narod su zaista ostali sirak tužni bez saveznika na koga se mogu osloniti, koji bi, kada to zatreba, stao u zaštitu njihovih interesa. Zašto je to tako?

Državni vrh se svim silama trudi odvesti narod među države Zapada a Zapad ga neće. Istok ga želi ali državni vrh to ne dozvoljava. Cijenu plaća narod, ponižen, sluđen raznim informacijama i dezinformacijama, više ne zna kome da vjeruje? Tako sluđen ćuti i ne poduzima ništa, već čeka da neko drugi riješi nepodnošljivo stanje.


Naprednjaci su se gurali rukama i nogama da zauzmu mjesta, ništa manjim lopovima, prethodne vlasti kako bi i oni rasprodali i opljačkali ono što je još preostalo. Zato su požurili prodati Telekom, najprofitabilniju firmu u državi i EPS koji je izdržao NATO , grafitne bombe koje ga nisu uništile ali neće izdržati plan Vlade da ga prodaju nekom strancu koji će višestruko podići cijenu struje i isključiti sve dužnike. To će izazvati haos jer će mnoga mala i srednja preduzeća kao dužnici prestati sa radom. Ali koga je za to briga? Vlada će prodati naš Telekom nekom strancu pa neka se on "muči" oko brojanja novca koje ova firma zarađuje. Šta će nama struja, sela nam se i onako gase, ko još ima nešto da stavi u zamrzivač a i šporet je nepotrebno uključivati kad je šerpa prazna? 

A ti narode ćuti.


Da nastavim Njegoševim stihom: 
"...naši cari zakon pogaziše, zabaciše vladu i državu, za pravilo ludost izabraše..." 
Da su srpski cari ludost za pravilo izabrali potvrđuje činjenica da nam državu silom guraju u savez, E. U.  za koji niko ne zna hoće li opstati, neprekidno nas ubjeđujući kako taj put nema alternativu. I ludima je jasno da svaki put ima alternativu ali naši gospodari to ne vide. Izabrali su put koji nas već dugi niz godina vodi u propast,  na svim poljima smo slabiji i siromašniji. Drugačije se nije moglo ni očekivati, kada se na putu izabere pogrešan pravac, svaka stanica je pogrešna. Često se pitam zašto naši gospodari neprekidno donose pogrešne odluke na štedu naroda i države? Svi u Vladinim kabinetima i agencijama su se okitili titulama dokrora, magistara, pravnika, ekonomista i t.d. Za očekivati je da iza tih titula stoji neko zavidno znanje, valjda su nešto u tim svojim školama naučili. Njihove odluke pokazuju da nisu, izgleda da su svi diplome i titule dobili kod doktora Miće Trenda. Da nije tako vidjeli bi da postoje dva žarišta krize koja pritiskaju Srbiju. 


Jedno žarište je postepeno ali sigurno propadanje liberalnog kapitalizma u cijelom svijetu. U takvom sistemu su stvari u osnovi postavljene pogrešno a to je da se svakim danom uvećava potrošnja i da raste društveni proizvod. Da li je to moguće? Kreatori takvog poretka tvrde da može a praksa pokazuje da ne može. U svemu što čini planetu, Zemlju ovakvom kakva jeste postoje neki stepeni i ograničenja. Zašto bi se iz toga izdvajao liberalni kapitalizam? Takav sistem je doživio svoj vrhunac, za njega su viši ciljevi nedostižni i on počinje da propada. Trebaju li bolji primjeri od ekonomske krize koja uništava Grčku, Španiju, Portugal, Italiju a ni druge zemlje nisu ništa bolje od njih. Krize u tim zemljama pokušavaju riješiti prekomjernom štednjom što je u suprotnosti sa osnovnim pravilima liberalnog kapitalizma. Htjeli bi istovremeno stisnuti i prdnuti. Nemoguće  je povećavati potrošnju, dakle kupovati i istovremeno štediti. Njegov pad usporavaju oni koji su ga stvarali, koji su najviše profitirali u njemu, to je, još uvijek moćna, zapadna oligarhija. Kako vrijeme odmiče sve više je onih koji tvrde da mjerama koje primjenjuju neće riješiti krizu. Počinju shvatati da takav sistem treba mijenjati. 

Gospodari Srbije su izabrali put među te koji propadaju očekujući da od njih dobiju nekakvu novčanu pomoć kojom će riješiti sve probleme. Kako naša Vlada može očekivati pomoć od onoga ko je i sam prezadužen? Dogovori sa MMF, Svjetskom i Evropskom bankom za razvoj su potpuni promašaji. Te institucije su stvorene od zapadne oligarhije i služe njima kao instrumenti kojim izvlače novac iz zemalja jugoistočne Evrope, Azije, Južne Amerike i Afrike. Njihov sistem rada je jednostavan, prvo razruše i unište privrede tih zemalja i onda se pojavljuju kao "spasioci" dajući im skupe kredite sa visokim kamatama koje nikad neće moći otplatiti. U odbrani svojih privilegija koje nisu zaslužili, zapadna oligarhija koristi sva sredstva, izaziva ratove, uvodi sankcije, kreira mega-gradove a sve ostalo uništava. Pokrenuli su agendu 21, kako je oni zovu "Igra gladi". Sve više stanovništva na zemlji postaje ovisno o super-marketima, zabranjuje se proizvodnja hrane na ličnim imanjima, donose se zakoni kojima se pravo na prirodno dobro, vodu oduzima narodu i daje korporacijama. Zar je malo primjera koji su dovoljno dobari pokazatelji toga? Sve što se radi, gradi i proizvodi je u većim centrima dok se manji gradovi napuštaju a sela su već opustila.


Drugo žarište krize kod nas je u srpskoj vlasti koja je već davno postala ne narodna. Za riješavanje finansijske što će reći ekonomske krize potrebno je vladati se poput dobrog domaćina. Nikad nisam prihvatao priču kako je Srbija siromašna zemlja. To nije tačno. Srbiju ne trebamo upoređivati sa velikim državama koje su višestruko veće po površini i čiji gradovi imaju više stanovnika nego cijela naša država. Uporedimo se sa onima koji su približno naše veličine, valjda je to prirodno kao što je prirodno da se u boks meču ne sastanu dva boksera, jedan iz pero-lake a drugi iz teške kategorije. Kako je moguće da pored plodne Vojvodine, Mačve, Šumadije i ostalih dijelova narod i država budu siromašni. Naš narod za plodnu zemlju kaže:" dugme da posiješ i ono bi niklo". To jeste tačno, potrebno je samo zaorati brazdu, posijati i ne dozvoliti da se birokratija koja sjedi po raznim kancelarijama od opštine do državnog vrha, miješa u poslove poljoprivrede. Zar da se neko u Srbiji smrzava pored tolikih rudnika uglja , šume , da je neko žedan pored toliko čiste vode? Svakog dobra je puna Srbija, svega ima ali ima i loše gospodare. To je jedini generator krize u zemlji.


A ti narode ćuti.



Eto zašto se dragi Bog na Srbe naljuti. Zato što svoju sudbinu prepušta šaki neznalica, prevaranata i sjecikesa. Što slušaju njihove laži a ne otvore vlastite oči i vide svu ljepotu i bogatstvo koje im je Bog darovao. Što su dozvolili da im prdsjednik i Vlada medijskom blokadom , prijetnjama i represivnim mjerama natjeraju strah u kosti. Opet ću se vratiti Njegošu koji nas opominje kad kaže:

"...kome pravda leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom"... 

Zar među nama, Srbima nema dovoljno junaka, vitezova koji će reći: 

" stani silniče zaustavi se i siđi  sa prijestola , nisi ga zaslužio. Moramo, ili nas biti neće, otadžbinu spašavati "!


Došli smo u stanje kada moramo državu graditi. Nije država ničija prćija pa da svako može s njom raditi šta ga je volja, nije vala ni ovih što sad vladaju. Državu grade umni i hrabri a sadašnji vladari nisi ni jedno od toga.
Nije srpski narod ono što govore da jesmo,već ono što odlučimo biti. Sjeti se narode ko si, nije moguće da su u tebi uništene sve vrijednosti predaka: Nemanjića , Sv. Save , Tesle , Pupina , Milankovića, Crnjanskog , Ćopića , Andrića, Njegoša , Predića i t. d. Sada nas je pritisla vlast ali davno smo spoznali da niko ne može vladati u koliko se neko ne povinuje. Nikad nećemo saznati koliko smo snažni sve dok nam snaga ne postane jedini izbor a taj trenutak je sada.

Ono čemu nas uči dogma naše pravoslavne crkve, iz koje treba izopštiti i u zatvor strpati razvratne vladike i popove, što su njeni temelji, nikad nije bilo jasnije izraženo nego sada. Nečastivi nikad ne spava , sve čini da nam oduzme svijest i da nas skrene na njegov put. Njegova snaga je u njegovim sledbenicima a oni su moćni. Mi smo ih pustili da osnaže, da postanu moćni , da zauzmu mjesta sa kojih upravljaju.  Plašim se pomisli da su  neki  postali njihovi saučesnici ali naša snaga je veća i moramo istjerati "gubu iz torine".

Zato, ustani srpski narode, izbori se za svoje prirodno pravo da budeš svoj na svome, da radiš i gradiš u svojoj zemlji, da je čuvaš i dragi se Bog neće više na nas ljutiti.