PAZITE SE POPOVI, FRATRI I HODŽE, ZBOG VAŠIH BEZOBRAZLUKA, RIJEŠILI SMO, DOĆI ĆEMO VAM GLAVE

Piše Milan Santrač



PAZITE  SE  POPOVI, FRATRI I HODŽE
ZBOG VAŠIH BEZOBRAZLUKA,RIJEŠILI  SMO,DOĆI ĆEMO VAM GLAVE


















Sve dok nam nisu, uz našu pomoć, razjebali državu koju smo svi od milja zvali Jugom živjeli smo na istoku Evrope jer nam je takav geografski položaj i uglavnom smo putovali na zapad. I sve smo znali što i drugi, ničem se nismo čudili.Sada smo, kao, postali zapad pošto našom zemljom rukovode iz Brisela i Vašingtona i kod čijih banaka se zadužila naša sirotinja, pa sad traže da se ponašamo kao da smo, sačuvaj nas Bože, Šveđani ili Holanđani.




Dok se nismo okrenuli tom "naprednom" zapadu znali smo kad je mlad a kad pun mjesec i nismo o tome posebno pričali. Sad nam je to, kao i njima, postalo važno jer niko ne može da spava kad je mjesec pun. Nekad su naši političari i privrednici  rukovodili poslovima, povremeno nam govorili šta rade i planiraju i mi smo se time zadovoljavali. Sada svi imaju port-parole koji nas o svemu informišu nekoliko puta dnevno i mi opet ništa ne znamo. Muljaju nas i lažu kako hoće. Preduzeća su nekad radilala i primala radnike, ova današnja se bave samo trgovinom i u glavnom otpuštaju zaposlene. Nisu postojali P.R.menadžeri, smijem se opkladiti da polovina onih koji koriste ove titule ne znaju šta to znači, pa su firme ipak bile predstavljene javnosti, naročito onima koji su sarađivali ili planirali saradnju sa njima. I to smo prihvatili sa zapada, valjda da bi ličili na njih ili što bi naš narod rekao:"vidjela žaba gdje se konji potkivaju pa i ona digla nogu." Do rasturanja države nismo imali potrebu za nevladinim organizacijama.
Sada im se ni broja ne zna ali se dobro zna da ih plaćaju razni Soroši i da mi nikakve koristi od njih nemamo.


Kad nam je,bez kucanja,zapad ušao u kuću i počeo nam zapovjedati saznali smo da se ne treba gnušati homoseksualaca jer oni nose boje duge i da je ova neprirodna pojava davno udomaćena,naročito,među crkvenim ljudima zapada.


Svjedoci smo dugogodišnjih afera u rimokatoličkoj crkvi a u poslednje vrijeme gnusnih dogadjaja u Italiji gdje su za tu svrhu djeca prodavana od 150 do 500 eura.  Slični događaji potresli su i pravoslavne crkve na istoku. Među njima bila je afera vladike Pahomija i Kačavende u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Jedan je razriješen dužnosti ali ničim nije kažnjen dok drugi još zauzima mjesto na čelu eparhije. Zbog zatvorenosti islaskih zajednica teško je doći do konkretnijih podataka ali se pouzdano zna da je stanje slično kao i među crkvenjacima.  Sva sreća je što postoje ljudi koji se neće pomiriti sa takvim stanjem pa će zahtijevati primjerene kazne za te perverznjake.I ovaj tekst je pokušaj da se osvjesti narod i počne otvorenije govoriti o gadostima koja im priređuju vjerski uposlenici. Za građanstvo je važno da shvati kako sveštenstvo ne predstavlja crkvu,oni su samo uposlenici koji zbog specifičnih dužnosti i posla tamo provode veći dio vremena. Nemaju oni veća prava od vjernika pa se prema njima u skladu sa time treba ponašati.



Kada su se našli pred istim problemom u Rumuniji predsjednica senata Gabrijela Vranceanu i senator Kiprijan Rogozan su pokrenuli donošenje zakona o primjeni kastracije hemijskim putem monaha i sveštenika koji su počinili seksualna nedjela. Rumunska pravoslavna crkva je otišla korak dalje i zatražila da se primjena zakona proširi i na narkomane,silovatelje i alkoholičare. Slične zakone primjenjuje Rusija i Danska gdje se broj recidiva sa 83% smanjio na 2,3%.  Moldavija je takav zakon usvojila 2012. godine  jer je imala veliki priliv pedofila iz "naprednih zapadnih" država.




Pošto, ipak, svi nisu jednaki predložio bih im dvije mogućnosti kastracije,hemijskim putem kao preventivnu mjeru ili drvenim čekoćem za one koji su već počinili nedjelo.  Stariji čitaoci i oni koji su rasli na selu znaju kako se to radilo sa ovnovima.
Takav ovan zove se škulj. Istu "titulu" bi nosili izvršioci nedjela.Zvučalo bi upozoravajuće; škulj pop,škulj fratar ili škulj hodža.

Nekad smo znali da od popova,fratara i hodža valja skloniti žensku čeljad a sad više nije siguran ni stari đed, a pogotovo muška nejač.



Možda će neki pomisliti kako su ovi prijedlozi strogi ali kad bi čuli priče nesretne djece koja su to doživjela shvatili bi da za njih ne postoji dovoljno stroga kazna.  Zato,utičite na svoje prijatelje da zajedničkim pritiskom natjeramo ovu našu nesposobnu skupštinu i vladu da donesu takav zakon. Mi imamo pravo da se branimo od napada tih fukara i razvratnika.

                        


 
Milan Santrač