DRŽAVNI VRH JE SASTAVLJEN OD JAJARA I VUCIBATINA

 










Piše Milan Santrač




DRŽAVNI  VRH  JE  SASTAVLJEN  OD  JAJARA  I   VUCIBATINA

Koliko ima Srba koji su nezadovoljni odlukom moćnika E.U. da sa Srbijom, ne zna se kad, otpočnu pregovori o pridruživanju, nije mi poznato ali mi je krivo što se nisu oglasili nekim protestom. Pažnja im je bila usmjerena na "važnije" događaje kao što su godišnji odmori na koje , zadnjih godina, odlaze samo oni koji ne rade i na rijaliti programe"Farme" ili koje druge. Ko zna u kojoj bi se mjeri  smanjio ugled nekom pojedincu kada ne bi gledao "Farmu"?


Jebe se Srbima što nam se Eštonova šeta po Beogradu i grli sa premijerom na koga je, izgleda, bacila oko. Predsjednik joj se za sada samo smješka. Jebe im se i za to što nas truju raznim otrovima u hrani koju uvoze iz Njemačke gdje je zabranjena za ishranu pasa i mačaka i što nas hrane proizvodima iz uvoza u koje se ugradjuju prerađeni fetusi. Koliko je to zastrašujuće, izgleda nevjerovatno ali je, ipak, istina. Pune su novine članaka o takvim stvarima i svi bi mogli, kad bi htjei, pročitati. Koga je briga za to, važnije je oteti od starih roditelja poslednju crkavicu koju su čuvali za, ne daj Bože, i otići do Šarmel Šejka, Kušadasija ili Halkidikija. Ako se ne posjete ove popularne destinacije kako se pohvaliti društvu o sjano provedenom odmoru? Kako ne vidjeti ko je kome na "Farmi" "složio" na gomilu majku, sestru, oca i sve po spisku, da li Stanija još uvijek jebe Filipa u mozak, nosi li Ekrem i dalje sunčane naočari na čelu čak i po noći i ko će uzeti nagradu u rijalitiju koja je veća od godišnje zarade 50 i više radnika? Sve je to važnije od onoga što nam svima određuje kako ćemo u budućnosti živjeti, kao ljudi ili kao zombiji?


Poslije  godišnjih odmora i  završetka "Farme"  svi su na televiziji vidjeli da , vječito pijana kafanska pjevaljka, Božinovska ima veliku, skupu kuću sa bazenom u kojem su se svi učesnici rijaliti programa kupali, kad znaju ko je uzeo glavnu nagradu  ali nisu saznali koliko je love inkasirao Ž.Mitrović. Možda će sad obratiti pažnju na ono na šta ozbiljni i dobronamjerni ljudi skreću pažnju. Možda će tada reći: "ako su nam jajare i vucibatine u državnom vrhu pa nam zemlju prodaju , učinimo mi nešto za dobro naše djece". Možda će tada shvatiti da su nekad Srbiju, da bi s njom upravljali, na maču zarađivali za razliku od ovih što je arče kao da su je na poklon dobili. Shvatiće značaj Vučićevih riječi da Srbi u koliko žele bolje živjeti moraju promijeniti svijest. Otud nam, valjda, i pripremaju novu istoriju u kojoj će djeca učiti da su Balkanski i Prvi Svjetski rat započeli Srbi u težnji  stvaranja Velike Srbije i okupiranje cijele Evrope. Da je Gavrilo Princip bio terorista i ako u to vrijeme terorizam u današnjem smislu nije postojao. Da za nas kosovska bitka više neće značiti ono što je do sada značila.


Valjda će većina shvatiti da ovo što danas imamo nije država nego državno pravni prostor jer po međunarodnom pravu nemamo materijalne atribute države. Da vas potsjetim: nemamo utvrđenu državnu granicu, ne znamo koliko imamo stanovnika, nemamo suverenitet nad teritorijom, nemamo vojsku kao garanta suverenitete i t.d. Formalno imamo zastavu, himnu, grb i stolicu u U.N. ali  to su samo simboli. Rijetko gdje je zabilježeno nepoštivanje najvišeg pravnog akta, Ustava kao kod nas. Pogažen je više puta od toga najznačajnije potpisivanjem sporazuma sa Šiptarima i predajom vlastite teritorije. Da stvar bude još teža, zahtjev jednog dijela opozicije da Ustavni sud razmotri ustavnost briselskog sporazuma, ministarstvo pravde je naredbom zaustavilo. Namjerno su zaboravili da je za državu Ustav ono što je za hrišćansku crkvu Sveto pismo.


Državni vrh nas neprekidno plaši porukama kako evropski put nema alternativu baš kao što su Rimljani plašili svoj narod Hanibalom. Govorili su im da je on blizu, iza Alpa i da  svakog časa može stići do njih a uplašeni narod je uvijek poslušan.

Alternativa uvijek postoji, samo vucibatine koje su korumpirane od vašingtonske Evrope tvrde da je to jedini put. Kažem vašingtonske jer se skoro sve njene odluke donose u Vašingtonu a Brisel je ekspozitura koja ih provodi. Približavaju nas NATO paktu, jedinoj vojnoj sili koja destabilizuje cijelu planetu i uz to su protiv nas vodili rat u kome su mnogi stradli a porušili su više od sto fabrika, mostove, pruge i t.d.


Često se pitam šta se dešava sa onim dijelom našeg naroda koji se naziva akademskim. Danas nepismeni ili polupismeni ljudi sebe olako nazivaju nekakvim pi-arima i menadžerima a da ne govorimo o onima što se predstavljaju kao, biznis-konsultanti, kopi-print operatori, velnes konsultanti, port-folio menadžeri ili produkt-dizajneri. Šta reći za neobrazovane voditeljke koje sebe nazivaju novinarkama a folk pjevaljke umjetnicama? Bog me ubio ako iko živ za ova zanimanja zna šta znače i čemu bi trebala da služe? U stvari iza ovih nerazumljivih imena kriju se foliranti koji mijenjaju zanimanje kao prljave čarape. Još uvijek je, hvala Bogu, nemoguće samoprozvati se ljekarom, inženjerom, advokatom ili profesorom. Svi ranije spomenuti kao i bahati, hvalisavi vlasnici kafana, mesnica ili firma za koje se ne zna šta proizvode, imaju veće plate od ljekara, inženjera, profesora i t.d. U sistemu koji se ne urušava sam već ga urušavaju oni kojima su prva radna mjesta bila i ostala  ministarska ili su se u ranijem periodu dokazali kao vrsne sjecikese, takve stvari su očekivane. Zašto se oni izistinski, akademski građani ponašaju kao da ih se to ne dotiče, kao da nisu pocjenjeni i poniženi? Da li i oni čekaju da prođe sezona godišnjih odmora i da se završi rijaliti emisije na televiziji pa da reaguju, da dignu svoj glas?

Sjeme ekonomskih, političkih i kulturnih reformi može proklijati samo na mjestu gdje ima morala, u porodici i učionici ispred strogih ali pravednih profesora. Da bi se to dogodilo moramo vratiti, oduzeta nam prava. Nikakve starlete, sponzoruše, pjevaljke, manekeni i tajkuni  ne smiju biti važniji od poštenih i vrijednih ljudi. Niko im ne bi smio poklanjati toliki medijski prostor i od njih praviti idole mladima.


Sve dok nam državni vrh bude sastavljen od jajara i vucibatina a narod se bude ponašao po principu: "jebe mi se za sve, gledaću svoga posla"  imaćemo državu u kojoj će Udruženju likovnih umjetnosti isključivati struju jer nema čime platiti račun, gdje umjetnik sam mora plaćati postavljanje vlastite izložbe, gdje Vlada ne izdvaja ni jedan dinar za kulturu, gdje su Egzit i Guča važniji od pozorišta i filma, gdje  na tim mjestima najviše zarade kafedžije i gdje će se ministri nakrkavati besplatne jagnjetine i piva. Hoćemo li čekati da se završi sezona godišnjih odmora da smijenimo jajare i vucibatine sa vrha ili ćemo postati kao oni? Izbor je na narodu.